HEARTBREAKER! || Harry Styles

Heartbreaker

„Zašto ovoliko traje? Zar nije red da olakšam dušu i da odahnem više. Ne podnosim bol a i zašto me boli. Ja ga ne volim, štoviše, mrzim ga, prezirem.. ne shvaćam kako neko može imati srca da toliko povrijedi osobu, osobu kojoj je značio više od, glupo mi je reći života jer je ta rečenica već postala ofucana. Reći ću, volim ga više od svojih navika, od ruke koja me je odgojila, od očevog pogleda koji me strogo pazio. Ja opet odoh naširoko. Svjesna sam svih njegovih mana i noževa zabodenih u moja leđa, svjesna osjećaja koji noćima razdire grudi i ne prestaje ali onda odem, prelistam sve naše uspomene, poglede, poljupce, pa čak i svađe i padnem. Padnem zajedno sa svim mojim pokušajem da prebolim, mržnja izblijedi a bol se sakrije u ćošak i čeka da me prođe stanje euforije i da opet sve ponovi. Smiješno, zar ne? Žalosno. A nekad se zapitam, da li je on nekada volio kao ja, svim srcem beskrajno. Ne znam, toliko pitanja imam a premalo načina da saznam odgovore. Mislim da nije volio, ili je, ma nije.. ne znam. Pored toga što mu želim svu sreću svijeta želim da jednog dana, možda u skoroj budućnost upozna lijepu djevojku koja će ga nekom sitnicom podsjećati na mene, na nas. Želim da se gorko zaljubi i prepusti joj svoje srce. On će preuzeti nekad moju ulogu a ona njegovu. Želim da pati i da ga ničije tuđe usne ne oporave kao što su to inače radile i tada neka se sjeti mene. Želim da na svojoj koži osjeti poznatu kletvu ''Da Bog da ti volio nju kao ja tebe, a ona tebe kao ti mene."

Lucy P.O.V's

Sjedila sam na na hladnoj klupici, snijeg je prštio po meni. Čekala sam ga iako sam znala da neće doći. Puno puta sam se opekla i pomislila „ovoga puta će biti drugačije." Dobro sam znala gdje je on sada. Sa nekom od svojih plastičnih fufa, koje misle da je svijet njihov. Pomirila sam se s činjenicom da sam mu dopustila da me opet izigra, ustala sam se s klupe, truneći snijeg sa svoga crnoga kaputa i uputila se kući. Točno ispred ulaznih vrata zazvonio mi je mobitel. Mogla sam pogađati tko je. Bilo mi je dosta slušanja njegovih isprika, koje su na kraju krajeva uvijek iste. Zagasila sam mobitel i zaklela se da mene više neće gaziti, bila sam glupa što sam to uopće dopuštala, zašto bih se ja osjećala manje vrijedno od njega.

„Lucy Jones" mama me dozivala i znala sam da nešto nije u redu, imenom i prezimenom me zove samo kada mi želi naslutiti da sam nešto sjebala. Spustila sam se u kuhinju i tamo je sjedila ona pokazujući mi na hrpu posuđa koje sam ja ponovno zaboravila oprati. „Oprosti." Pokušala sam napraviti svoju tužnu facu koja uvijek pali kod nje, no mislim da nisam uspjela. Stavila mi je spužvicu i tekućinu za pranje i ostavila me samu. Poslije mukotrpnog posla, krevet se činio kao najprimamljivija stvar na planeti. Zavukla sam se ispod tople deke i uzela svoju bilježnicu u pokušaju da završim svoju pjesmu. Nisam ni shvatila da sam par puta išmerala njegovo ime, stalno mi se vrtilo po glavi. Koliko sam ga god pokušala izbaciti iz misli nije išlo. Stalno je bio tu negdje. Uzela sam mobitel sa ormarića i upalila ga, dočekalo me stvarno više poruka i poziva nego što sam mogla zamisliti od njega. U trenu kada me mama ponovno pozvala ispustila sam mobitel iz ruku i pomislila što sam sada opet skrivila. Sišla sam dolje i istoga trena požalila. Jer je na vratima stajao on. Njegove zelene oči su pomno pratile moje pokrete, par kovrčica mu je virilo ispod sive kape, par otkopčanih gumbića na njegovoj košulji su savršeno otkrivala njegova prsa iako je vani bila zima. „Imaš posjetu Luc, ostavit ću vas same." Mojoj mami se Harry jako sviđao, nikada mi nije prigovorila ni jednu riječ zbog njega, prije negoli sam uspjela nešto reći ona je već nestala u dnevni.

Harry se raskomotio na mom krevetu dok sam ja sjela na stolicu pokraj prozora. „Zašto si došao?" „Zašto mi ne odgovaraš na pozive?" I upravo je to bio taj tipični Harry, na svako pitanje bi odgovorio pitanjem. „Pozvao si me u park iako si znao da nećeš doći, i samo mi nemoj reći da si imao posla. S kojom si bio ovaj put? Audery? Judy?" Harry je gledao u mene, pokušao me smiriti no suze su bile odavno prisutne između nas. „Gotovo je s nama, ti se nikada nećeš promijeniti a ja ne želim ostati naivka zauvijek." Iznenađeno me je pogledao jer očito to nije bilo ono što je očekivao. „Nadam se da ćeš jednoga dana pronaći djevojku koju nećeš imati potrebu varati. Sad idi molim te" Osjetila sam njegov pogled na sebi i prije negoli je izišao van iz sobe zaklela bi se da sam vidjela jednu malu suzu u kutu njegovih očiju, ali vrlo brzo sam odbacila tu misao iz svoje glave „zbogom Harry." Tiho sam prošaptala kada sam već čula zatvaranje ulaznih vrata.