»Prolog

8K 435 184
                                    

Author's note

Pa, evo mene s nečim novim. Kao svijet bi mi značilo to ako bi ste ovu priču spremili u svoje knjižnice te je predložili svojim prijateljima. Nadam se da će vam se svidjeti :) Volim vas. ❤❤

****


Pusta borova šuma pravila mi je zaklon od sunca, dok su sitne grančice kvrckale pod mojim nogama. Tihim korakom sam im prišao.

Za velikim drvenim stolom sjedili su njih dvoje. Cole Wesley i Daisey More.

Kroz glavu mi istog trenutka prostruja sjećanje kada sam prvi put ugledao tu malenu djevojčicu. Tog malenog, čupavog, plavokosog čovječuljka. Uostalom, kao da sam to mogao i zaboraviti.

Onaj kišni dan i njezina blatnjava duga spavaćica i dalje su mi svaku noć dolazile u san. Kao neki znak. Kao neko predskazanje.

A sada, gledao sam je dok se sa mojim bratom tiho hihoće, igrajući se sa njegovim prstima. Maleni tračak nečeg nepoznatog prostrujao je mojim tijelom. Sićušni dlan prislonio sam uz prsa pokušavajući zatoliti nepoznati osjećaj koji je pritiskao moje grudi i brzinom munje se širio cijelom mojom utrobom.

Nije mi se dopadao.  Ni najmanje mi se nije dopadao.

Primjetio sam kako Cole spušta ruku na žbunj iza sebe, čupajući maleni crveni cvjetić, a zatim joj ga stavlja u kosu. Povjetarac mi ponovo donese njezin miris. Opojni mušus pomorandže i dinje.

Kvragu. Ne mogu ovo više.

Taman kada sam pošao otići od njih, spetljao sam se od vlastite noge i otkotrljao. Zaustavio sam se tačno ispred njihovog stola.

Mogu li sad ikako više propasti u zemlju? Ja, veliki Kellan Wesley?

Brojao sam u sebi do deset, a zatim otvorio oči i pridigao se na noge. Dlanom sam otresao zemlju i travu sa sebe, a zatim pogledao u njih. Njihova lica su bila zajapurena i crvena od smijeha. Osjetio sam kako crvenilo udara u moje lice te sam zakoračio prema Coleu. "Šta je smiješno?" povikao sam, hvatajući ga za ovratnik njegove ispeglane bijele košulje.

I dalje se nije prestajao smijati. "Ti si smješan. Da se vidiš samo..."

Odbacio sam ga od sebe, na što je on čitavim tijelom tresnuo od pod. Od bijesa, njegovo se lice ukočilo te je potrčao prema meni. Najednom, zaustavio ga je majčin glas koja je upravo izlazila iz kuće. "Cole, Kellane, što to radite?"

"Ništa, majko", Cole je istog trenutka odgovorio. Glupa ulizica.

"Cole, dođi sekundu. Trebaš mi nešto, mili", ponovo sam začuo majčin glas.

Nekoliko sekundi još Cole me je gledao stvrdnutog lica, a zatim se okrenuo prema Daisey, koja je ukipljeno stajala nekoliko koraka dalje od nas."Dolazim za minutu", rekao je te otrčao do kuće.

Kada ga više nisam mogao vidjeti, odahnuo sam. Okrenuo sam se prema Daisey, prelazeći pogledom niz njezino tijelo. Za jednu trinaestogodišnjakinju izgledala je još uvijek isuviše mlado, isuviše sitno i prokleto nevino.

Zakoračio sam prema njoj, kriveći glavu u stranu. "Sviđa ti se moj brat, zar ne?" upitao sam je.

Njezini obrazi buknuše, što mi reče da je to potvrdan odgovor.

Osjetio sam kako mi se šaka steže u pesnicu, mada ni sam nisam znao razlog tome. Progutao sam pljuvačku, a zatim napravio još jedan korak prema njoj. "Da li te je već pitao da mu budeš djevojka?"

Rumenih obraza, pogledala je u pod. "Ne."

"A kada te bude pitao...pristat ćeš?"

Svakim mojim korakom, primjetio sam kako njezine oči uznevjereno prelaze mojim licem. Kao da me se plaši. "To se tebe ne tiče", odgovorila je.

Napravio sam još jedan korak, sada u potpunosti dodirujući njezino tijelo. Polahko sam ispružio ruke te ih položio na požutjeli zid sa obje strane njezine glave. Njezino krhko sićušno tijelo sada je u potpunosti bilo zarobljeno ispod moga. Dlan desne ruke sam odvojio od zida te ga proslonio uz njezin vreli obraz. Prstima sam oprezno prelazio po njemu, dodirujući nestašne vlasi njezine plave kose.

Sagnuo sam se, zaustavljajući se tik do njezinih usana. "Nikada se nisi poljubila, zar ne?" šapnuo sam.

Njezine oči su protrnule od straha. "Ti..."

"Odgovori mi", prekinuo sam je. "Želiš da ti Cole bude prvi, zar ne?"

Progutala je pljuvačku, a zatim se uspravila. Prkosno me je pogledala u oči, podižući svoju bradu. "Da. On će mi biti prvi", procijedila je sa nevjerovatnom sigurnošću od koje mi je zastao dah.

Nagnuo sam se nad nju te jezikom dodirnuo njezin vrat. Njezina koža je drhtala pod mojom, ali nije se pomjerala. Usne spustim na njezin uski vrat, a zatim zubima ugrizem njezinu ušnu resicu. Ponovo sam je pogledao u trnjinastomodre oči koje su sada opčinjeno zurile u moje.

"Tako si sigurna u to?" upitao sam, smiješeći se.

Lice joj se uozbljilo. "Da."

Prstima sam uhvatio njezinu bradu, a zatim krenuo prema njezinim usnama. "Anđele, prevarila si se. Ipak ću ti ja biti prvi."

Tada sam je poljubio.

Ukradeni Prvi PoljubacWhere stories live. Discover now