Zauvijek ✔️

Dan Prvi - Petak

ELENA

Prošla je ponoć. Petak je. Jedino mi taj dan ostaje za izlaske s obzirom na to da vikendima radim. Moja prijateljica Maja i ja smo popile malo više, može se reći podosta više i uz njeno nagovaranje nalazim se u studiju za tetovaže. Čekam svoj red za tetovažu. Maja, moja najbolja prijateljica je već na stolu i Marko je tetovira.

Poznajem Marka jer ga često vidim u Neptuniji gdje radim. Visok, crne kose i plavih očiju, bio je osoba koju definitivno nije lako zaboraviti. Upravo tetovira još jednu tetovaži Maji, koja je ovdje skoro pa stalna mušterija. Ovo joj je već šesta tetovaža. Ovaj put je odabrala latinsku izreku koju je stavila na svoje desno rame.

Iuventus-ventus.

U prijevodu, mladost-ludost. Sjedim pokraj nje i gledam je kako smireno liže lizalicu koju je dobila za hrabrost. Iako znam da njoj nije potrebna hrabrost, uvijek govori da ništa ne boli. Ali meni ne izgleda tako. I kako je Marko pri kraju, sve više mi trnci prolaze tijelom od straha. Promotrim Marka kako smireno dovršava tetovažu i dopuštam sebi da ga odmjerim. Usredotočen samo na tetovažu, sjedi u crnim hlačama i bijeloj majci ispod koje se nadziru mišići. S obzirom na to da radi ovdje, očekivalo bi se da je pun tetovaža, ali zapravo ih ima samo tri na ruci, ali to su samo one koje vidim. Pretpostavljam da se i negdje drugdje krije još pokoja. Na lijevoj ruci piše tekst "only time will tell" od lakta prema dolje. Dok se još jedna koja se vidi na pola i ne mogu vidjeti što je jer je sakrivena ispod rukava majice. I još jedna na drugoj ruci, koja mi isto tako nije baš previše jasna.

Crna kosa mu je namještena kao da je samo prošao rukama kroz nju i brada stara nekoliko dana. Inače ne volim vidjeti bradu na muškarcima, ali moram priznati da mi se na njemu sviđa. Bože, o čemu li ja to razmišljam.

Kad je završio s Majinom tetovažom namazao ju je s nekom masti, te prekrio gazom.

- Ne moram ti govoriti što smiješ, a što ne smiješ, pošto već sve znaš. - začujem njegov glas kako joj govori. A zatim pogleda u mene.

- Sljedeća. - govori mi, a ja se još uvijek premišljam. Ne mogu reći da nisam razmišljala o tetovaži, točno znam koju bi htjela, ali još uvijek prevladava strah u meni.

- Možda ovo ipak nije najbolja ideja. - rekla sam nervozno.

- Elena! Nemoj biti kukavica. Jednom se živi. - govori mi Maja, dok Marko samo gleda u mene.

- U redu. - potvrđujem glavom, kao da želim uvjeriti samu sebe.

- Što želiš? - upita me Marko.

- Djetelinu. Ovdje. - pokazujem mu na stražnji dio vrata. Oduvijek sam na tom mjestu htjela tetovažu. Maja potvrđuje glavom kako joj se sviđa odabir. Ona zna što mi znači djetelina. Kao mala uvijek bih tražila sa svojim roditeljima djetelinu s četiri lista. Sad kad tetoviram tu tetovažu, to će mi biti znak koji će me podsjećati na njih. Da ih nikad ne zaboravim, pogotovo sada kad ih nema.

- Želiš li zelenu ili crnu tintu? -

- Crnu. - potvrđuje glavom i započinje crtež. Nakon par minuta mi pokazuje papir na kojem je nacrtao djetelinu. Izgleda predivno, kao da ju je oživio na papiru. Govorim mu da mi se sviđa i da želim upravo takvu.

- Sjedni na stolicu, okrenuta trbuhom prema naslonu. - govori mi i spušta naslon da se mogu nasloniti.

- Lizalica za hrabrost. - daje mi lizalicu u ruke i dotaknem mu prste. Osjećam elektricitet koji je prošao kroz moje tijelo. Pogledam mu u oči, ali on je usredotočen na opremu.

- Mislim da to neće pomoći. - govorim mu na što podiže pogled i nasmiješi mi se.

Nakon par trenutaka osjetim njegovu ruku kako mi čisti kožu, vidjela sam to kad je radio i Maji tetovažu. Od njegovih prstiju mi se naježila koža, ali pretpostavljam da bi moje tijelo tako reagiralo i da me netko drugi tetovira.

Ubrzo čujem zujanje i kad me upozori da kreće laganu bol. Osjetim njegove prste, nježnost spojenu s laganom boli. Osjećam i njegov pogled na mom vratu. Naravno, pa kad mi radi tetovažu.

Čitavo vrijeme tijekom tetovaže oslanjao se na moja leđa i jednom rukom prelazio prstima po mojem vratu dok je drugom radio tetovažu. Učinilo mi se da vrijeme traje duže nego ikada.

Kad je konačno završio, stavio je zaštitnu gazu i objasnio mi što ne smijem par dana. Pokušavala sam ga slušati, ali još uvijek sam bila potresena s njegovim dodirom po mojim leđima i vratu i čula sam samo šum svog srca.

Ustala sam, te me je odveo do ogledala da je vidim. Djetelina s četiri lista bila je gotovo cijela crna, dok su rubovi bili zelene boje. Pogledam u njega i vidim kako se smiješi.

- Znam da si me tražila crnu, ali nisam mogao odoljeti. Bila mi je premračna. Zelenilom listovi dolaze do izražaja. - objasnio mi je kad je primijetio da sam zbunjena.

- Predivna je. - šapćem dovoljno glasno da me čuje. Stvarno to i mislim. Nikad neću požaliti zbog ove tetovaže.

- Cure, to bi bilo 500 kuna zajedno. - govori Marko dok se ja divim svojoj tetovaži.

- To će Ela platiti. - kaže Maja i gleda u mene. Kad su moji roditelji stradali u prometnoj nesreći, ostavili su mi sve svoje bogatstvo koje je veliko. Kuću i nekretnine koje su me podsjećale na njih sam prodala i kupila manji stan u kojem mi je Maja cimerica. Nisam imala ni potrebu raditi, ali htjela sam proživjeti mladost. Maja to nije iskorištavala, ali je već znala da ćemo se samo posvađati ako i pokušava platiti. Naravno nisam joj plaćala režije i stan. Ali ovo je bio dar od mene i ona je znala da mora popustiti u tome. Maja je radila u jednom kafiću i nije imala puno, dok ja jesam, stoga me veselilo darovati je.

Izvadila sam iz torbice novčanik i platila. Zahvalile smo se i pozdravile s njim. Prije nego što sam izašla još jednom sam vratila pogled na njega i nije mi promaklo da je i on gledao u mene.

- Predivna je Ela. - govori Maja kad izađemo.

- Da, to će me uvijek podsjećati na njih. -

Maja me zagrli i zagrljene pođemo prema stanu..