Ella's P.O.V.
Jutro je, rane suceve zrake se probijaju kroz moje tamno plave zavjese, i moj alarm pisti, znaci uskoro ce se i oglasiti moja sestra, uf. -"Ella ustaj se moras u skolu!" I evo je, uvijek je imala tako dubok i prodoran glas.
Ustajem se te odlazim u blagavaonicu i jedem svoj dorucak. Nakon toga odlazim u kupaonicu i perem zube, obavljam nuzdu i ostalo. Vracam se u sobu i oblacim crne poparane traperice, crno crvenu kariranu kosulju i crne starke. U svoju crnu converse torbu stavljam slusalice, biljeznicu, olovku i kemijsku, uloske i ostale osobne stvari. Kosu cesljam i stavljam maskaru, sjajilo te se pospricam parfemom.
Na brzinu poljubim sestru i uzimam kljuceve od auta, mobitel i Orbit zvake te izlazim iz stana. Uzmem auto i ulazim u ulicu -"Jebem ti" opsujem cim ugledam veliku guzvu u ulicu, a ipak je New York grad koji nikad ne spava. Inace do fakulteta mi treba 10-ak minuta ali sada ce mi trebat duplo! I nakon 20-ak minuta ulazim u ulicu u kojoj se nalazi moj fakultet. No odjednom se ispred mene stvorio crni Range Rover i zabio se u mene.
Odmah su se napuhali oni jastuci i zapucali mi se u facu, mislim bila sam dobro i bez njih! Kada sam izasla vani i ugledala stetu na mom novom, ponavljam novom autu doslo mi je da ubijem osobu u suprotnom. Pojurila sam prema Range Roveru i bijesno otvorila vrata auta u kojem je sjedio decko mojih godina i kovracve malo duze kose.
"Koji je tebi Bog da se tako zaletavas u mene?!" Povikala sam udarajuci nogom u vrata njegovog auta. Kada sam ga pogledala vidjela sam da se smije, on se smije! On se smije a men dođe da zaplacem. On me samo pogledao i upitao - "Kako si ljepotice?" Ljepotice? Ma naravno. - "Bila bih i bolje da se neka pijana budala nije zabila i unistila moj auto!" Rekla sam prolazeci rukom kroz kosu. - "Ja sam pio samo malo." Rekao je smijajuci se i pokazujuci prstima koliko. "Postedi me kretenu"- rekla sam odlazeci od njega prema svom autu. Uzela sam mobitel i nazvala one ljude koji dolaze po aute. Nakon 15-ak minuta su dosli i odvezli moj auto, a on nek se brine za svoj. Prosla sam kraj njegovog auta i od ljutnje svojim kljucevima potegla veliku i duboku crtu po njegovom crnom i sjajnom autu.
Kada sam se ponadala da nija cuo zvuk grebanja, on je odmah izletio iz auta. "Sta si to napravila?!" Povikao je. "Nista, samo se osvecujem."- odgovorila sam s punom dozom sarkazma. "Malena, ne izazivaj me." Rekao je kada me naslonio na svoj auto pritiskajuci me svojim tijelom. Malena? Ja malena? Kad malo bolje pogledam pa i jesam niza od njega za glavu skoro. "Napalio sam se, ne radi mi to" rekao je kada se uhvatio rukom za svoje međunožje. "I kakve veze ja imam s time?" Upitala sam. "Pa ti ces me rijesiti toga." Rekao je sa samopouzdanjem. "Jesi li siguran?" Rekla sam zvucajuci zavodljivo. Zasto? Neznam. -"Naravno da jesam" pogledao me je te sam shvatila da ima predivene zelene oci. Predivne? O Boze Ella...nema veze uf, uf. "Zalim napaljeni moram ici na nastavu." Rekla sam te se izvukala iz njegovog stiska. Brzo sam otrcala prema fakultetu i usla, uzela sam mobitel iz torbe i pogledala na sat, zakasnila sam na predavanje, al ok jedno manje. Odjednom se zaculo zvono koje oznacava zavrsetak prvog predavanja.
Stala sam pokraj ucionice u kojoj sam trebala imati prvo predavanje, dok su iz nje izlazili ucenici ja sam tipkala po mobitelu. Moje dvi najbolje prijatelice su izasle iz ucionice i dosle do mene. "Curo, gdje si bila?" Upitala me Val, dok su druge upitno gledale u mene. "Ma neka se budala zabila u moje auto i sad je na popravci." Rekla sam ležerno. "Molim?!" Povikale su u isti glas i zamalo mi probusile bubnjiće. "Pa ziva sam, kao sto vidite, sta je men moze dogoditi?" Upitala sam. -"Pa mogla si poginuti!" Povikala je Emily. "Mogla, i nisam!" Odbrusila sam.
***
Nakon napornog dana u skoli, pozdravila sam se sa curama i krenula kuci. No kada sam shvatila da nemam auto poludjela sam. A nista ici cu taxijem. Taman kad sam krenula mahnuti taxiju da stane, ispred mene se stvorio ogromni crni motor, oduvijek sam voljela motore, ali mi sestra nikad nije dotvoljavala jednog. Vozac je skinuo kacigu s glave, ugledala sam kovrcavog, ovaj put trijeznog decka koji se zabio u mene.
"Trebas prijevoz kuci?" Pitao me je. "Ne ici cu taxijem." Rekla sam ignorirajuci ga. -"Ma da ja ti nudim voznju besplatno." rekao je sireci ruke. -"Ne treba, hvala." Odgovorila sa sad se vec zivcirajuci. "Nije valjda da se bojis?" Upitao je izazivajuci. Oo sad je gotovo. -"Ja se ne bojim nekog motorcica." Rekla sam te sjela iza njega primeci ga za struk. "Tako je vec bolje" rekao je podsmjehivajuci se.
"Gdje zivis?" Pitao je. "Skreni desno i kada dođes do raskrizja skreni lijevo, velika narancasta zgrada." Vozio je tako brzo da mi je kosa sibala lice kao bicevi. "Obozavam brzine" progovorila sam. "I ja isto." Rekao je zamisljeno. -"O cemu razmisljas?"
"Neznam ni sam." Nasmijao se al opet nekako zamisljeno.
Vozili smo se jos par minuta te smo stali ispred moje zgrade. "Hvala na voznji Napaljeni." Rekla sam nasmijeseno. "Uvijek, Malena." Rekao je također nasmijeseno. Samo mi je namignuo te nestao niz ulicu. Ja sam se okrenula, usla u lift te otisla do svog stana na 5. katu.
Ulazim u kucu i uzdisem. Taman da cu uci u sobu zaustavlja me glas moje sestre. "Ella moramo razgovarati." Rekla je pozivajuci me u dnevni boravak. "Da?" Upitala sam podignutih obrva. "Jeli ono vani bio tvoj decko, i zasto nisi dosla auto?" Upitala je prekrizenih ruku. Moj decko? Ne nedaj Boze. -"Ne ono nije moj decko, niti ce ikad biti."
-"Dobro, gdje ti je auto i zasto si dosla s njim na motoru?" Ouu malo cudna prica. -"Paa dogodila mi se jedna mala nezgoda na putu do fakulteta..."
-"Molim!Kakva nezgoda?!" Upitala je vec pomalo ljuto.
-"Pa onaj decko vani je decko koji se danas pijan zabio u moje auto, te je na popravku." Rekla sam spremajuci se na njezino vikanje.
-"Molim?! Pa kako si mu dopustila da te odvede kuci?!" Povikala je.
-"Isla sam iz skole i htjela sam da idem taxijem al me on nekako nagovorio kao da mi se oduzi." Rekla sam nadajuci da cu se izvuci.
-"Pa opet mu nisi to smjela dopustiti!"
"A jebiga jesam, i nije mi nista napravio!" Povikala saa izivcirana.
"Dobro, pripazi na rijecnik, a sad idi u sobu uciti za test."
-"Okk, naravno da hocuu." Hm malo sutra.
Kad sam usla u sobu prvo sto sam napravila je otisla se okupati. Skinula sam sve sa sebe i usla u kadu koju sam napunila toplom vodom i stavila kupku za tusiranje da napravim pjenu. Dugo sam se odmarala u vodi te sam se otuslirala do kraja i izasla iz kade.
Posusila sam se rucnikom te obukla crni grudnjak i istobojne gacice. Otisla sam u sobu i obukla pidzamu.
Kosu sam na brzinu osusila i krenula prema krevetu. No zaustavilo me vibriranje moga mobitela. Stigla mi je poruka od nepoznatog broja: *Laku noc i lijepe snove Malena, Napaljeni xx*
Odakle njemu moj broj?! Ne rezumijem...ma ko da je i bitno. Odgovaram: *Neznam kako si nabavio moj broj ali laku noc i tebi, Malena xx*
Nakon sto sam ostavila mobitel na nocni stocic pokraj mog kreveta osjetila sam kako mi kapci postaju sve tezi.
Ubrzo sam utonula u san.
~~~
(Bok svima! Ja sam laura i ovo je moja prva prica na wattpadu. Prvi nastavak je malo kratak ali ce drugi biti duzi puno, znam da necu imati puno pratitelja, pregleda, votesa i komentara ali nema veze. Ne zamjerite na mogucem cekanju oko 5-6 dana jer mi lako nestane inspiracije i pisem na mobu pa tako. :P)
Uloge:
Harry Styles as Harry Styles
Selena Gomez as Ella Gomez
Sasha Pieterse as Velerie Stone
Emily Edwards as Lucy Hale
Niall Horan an Niall Horan
Liam Payne as Liam Payne
Louis Tomlinson as Louis Tomlinson
Michelle Gomez as Michelle Rodriguez
YOU ARE READING
The Other Half Of Me (Harry Styles)
FanfictionPoceo se gubiti. Mislio je da je sve gotovo...No kada je ugledao nju, djevojku lijepog lica ali izgubljene i mracne proslosti, kao da je ponovno ozivio. Ali kad je saznao njezinu proslost zakopao je svoje osjecaje i odlucio joj biti prijatelj. I zna...
