My handsome neighbor

1.

„Čula je sve lijepo o njemu, ali se njezino mišljenje mijenja kada ga upozna."

Rose's P.O.V.

„Bok Rose", podignem pogled prema dečku smeđe guste kose i plavih zavodljivih očiju, te osmijeha na koji padaju sve cure. Nasmiješim se Petu, i požurim dok drži vrata zgrade otvorena za mene.

„Bok Pete." Uzvratim mu pozdrav kada kročim u zgradu, te Pete pusti vrata koja se odmah iza mene zatvore. „Hvala ti." Zahvalim se na zbog njegove ljubaznosti, te svoj pogled preusmjerim prema sandučiću sa poštom broj 38.

„Nemaš frke, ipak se treba prema ljepotici kao što si ti odnositi kao prema dami." Kaže, dok se na mojim obrazima pojavi crvena boja, i sitan, gotovo nevidljivi osmijeh.

„Oh, Pete ne laži." Kažem, i iz sandučića što je bilo unutra te ih istog trenutka spremim u torbicu. Pogledam prema Petu koji se smješka i gleda prema meni.

„Ne lažem, Rose." Slegne ramenima, stišćući dugme u dizalu za naš kat. „Svaka je djevojka lijepa na svoj način, i stvarno vas ne mogu shvatiti kada govorite grozne stvari o samoj sebi - i većinu vremena je to što govorite jedna velika laž."

Uhvatim svoj odraz u ogledalo. Plava kosa koja doseže do ramena je zataknuta iza mojih ušiju. Plave umorne oči, guste trepavice, punašne usnice. Iako podočnjake skriva korektor, oni su vidljivi. Blijedi ten, ako bi me prvi puta vidio pomislio bi da sunca nisam vidjela.

„Ali kada je to istina", Promumljam, lagano se smješkajući. „Ne stvarno Pete, izgledam kao danima nisam spavala." Kažem, na što Pete samo preokrene očima. Koliko god sna ja imala, nikada nisam bila jedna od onih ljudi koji nikada nemaju podočnjake.

„Ja vas djevojke nikada neću razumjeti." Kaže, te se nasloni na jednu stranu u dizalu, sa rukama u džepovima kaputa.

„Imaš iskustva sa tim?" Upitam ga, i iste sekunde kada riječi napuste moja usta, crvena boja se pojavi na mojim obrazima. Upravo sam bez razmišljanja rekla da nema iskustva sa curama. „Nisam mislila tako."

Kada začujem njegov cerek pogledam prema njemu i odahnem kada shvatim da moju nepromišljenost nije uzeo k srcu. „Imam tri sestre i curu već šeste mjeseci tako da moglo bi se reći da imam iskustva sa tim stvarima."

„Tri sestre?" Upitam začuđeno, usana blago otvorenih. „Tebi, sigurna sam, nije lako. Znam kako se moj brat svako malo žali što ima sestru, a kamoli tri."

„Nije lako s njima, istina, prošao sam sve i svašta sa njima. Od ženskih problema do dečkiju i mnogobrojnih prekida. Ali nikada ne bih ih mijenjao za ništa na svijetu." Nasmiješi se široko na spomen svojih sestara, a ponos mu sjaji iz očiju. Treba više biti ljudi kao što je Pete.

„Sigurna sam da ni one ne bi htjele promijeniti takvog brata, rijetko koji se takav rodi." Osmijeh mi se samo raširi na obrazima kada ugledam kako njegovi obrazi poprime malo boje. „Da li se ti to-"

Pročisti grlo, prekidajući me prije nego li uspijem dovršiti rečenicu do kraja. „I kako si ti na ovakav lijep dan?" Upita me, pokušavajući promijeniti temu.

„Znam što pokušavaš, i moram ti iskreno reći - ne ide ti baš dobro." Nasmijem se, „Ali ja ne želim gnjaviti pa ću samo pustiti da promijeniš temu." Zaigrano preokrene očima, uz osmijeh u kutu usana. „Dobro, malo umorno ali dobro. Ti?"

„Zapravo jedan od boljih dana u zadnje vrijeme." Dizalo stane na našem katu i pusti me da prva izađem, hodajući jedno pokraj drugoga upitam ga zašto. „Unaprijeđen sam na poslu, i to nakon mukotrpnog rada tako da sad mogu odahnuti. I djevojka mi je prije par sati rekla da me voli."