Oštećeni #1

1. Poglavlje - Gdje ''sranje'' počinje

Mislim da na ovom svijetu ima nečega za nas, nešto što još nismo otkrili. Koliko puta ste zastali obavljajući rutinske kućanske poslove samo kako biste pustili misli da vas obuzmu pa se počeli pitati - Koja je svrha svega ovoga?!

Ja nisam siguran koliko moja priča vrijedi. Postoje neke stvari koje su neprocjenjive. Tipa obitelj, zdravlje, sreća, iako je i to u današnje doba postalo potrošna roba. No ja zbilja želim vjerovati, i to mislim iz dubine svoga srca, da moja priča nešto vrijedi. Jer ona nije tek obična ljubavna priča koja se vrti oko tinejdžerskih oscilacija u ponašanju, razvijanja karaktera ljubomore i prekomjerne opsesije za drugom polovicom.

Ovo je posve drukčija priča. Vjerujte mi kad vam kažem da mi barem pružite priliku.

Jer ne radi se ovdje samo o ''Volim te.''

Ne. Ima tu mnogo više toga. Cijeli jedan svemir pohranjen je između mene i nje, između nabujale i nemirne rijeke moga srca koje nikada nije naučilo kako odrasti i nositi se sam sa sobom i smirene arome mirisa šume kojom je zračila ona, spokojna iako je u svojoj dubini krila mnoge tajne.

Jedan slučajan pogled.

Dvije nespojive duše žedne jedna druge.

Jedno krivo vrijeme.

Jedno izrečeno ''Sad i zauvijek'' u krivo vrijeme.

Ja. Ona. Mi. Vi.

Oštećeni.

∞

Budilica opali poput topota prestrašenih konja nakon pucnjave, zbog čega se ja prenem iz sna i naglo ustanem. Posljedice : katastrofalne. Naglo uspravljanje u krevetu dovelo je do kratkotrajnog miksanja glavobolje, mučnine i vrtoglavice u čudan shake čiji me učinak drži svega nekoliko dugih minuta. Pustim tijelo da mi omlitavi i padne natrag u ležeći položaj, poput krpene lutke čiji su konci prerezani.

Duboko uzdahnem pokušavajući se rješiti groze koja me uhvatila zbog sinoćnjeg sna. Bio je to jedan zbilja čudan san, mješavina strave, utvara, nekakvog čudnog mjesta prepunog tamnih zakutaka i demona. Tek kada malo dođem sebi i pogledam na sat, pustim da me uhvati novi napadaj groze.

Devet sati i sedam minuta ujutro, petog listopada. Nekima dan kao i svaki drugi - buđenje za posao u šest ujutro, kuhanje kave i mrmljanje svom ljubavniku dobro jutro trudeći se nekako suzdržati jutarnji zadah, pranje zubiju, umivanje, odijevanje, odlazak na posao i sve ostale gluposti koje s tim dolaze.

No ja ću vas u ovu priču uvući na jedan malo drukčiji način. Dopustit ću vam da mislite kako sam strašno sebičan misleći da je samo danas meni najgori dan u životu. Nikada nisam znao pričati priče, čak ni mlađoj sestri. Sjećam se kako me majka molila da joj čitam pred spavanje, jer se moja sestrica kao i druga nevina, malena djeca bojala mraka i onoga što se u njemu skriva. U većini slučajeva kada bi počeo čitati radio bi to s toliko dosade u glasu da bi se sestra još više prepala i počela postavljati ona glupa, djetinjasta pitanja koja smo svi postavljali kao mali:

-Adriane, ima li duhova ispod mog kreveta?-

-Joj, Chloe, normalno da nema.- odvratio bi isfrustrirano, zakolutavši očima.

Puštam da me te uspomene vuku prema dolje, ali se na vrijeme saberem i opet uspravim u sjedeći položaj. Obećao sam si da više neću prizivati uspomene. Zaključao sam ih u posebnu kutijicu i sakrio u neki zakutak uma gdje ih više neću pronaći.

Ili sam barem tako mislio. Odmah na početku moram vas upozoriti na jedno: uspomene možete zaključati, odagnati, ali nikada ih zapravo ne možete izbrisati. One će vas pronaći. Kad-tad ćete hodajući ulicom naletjeti na nekoga tko vas podsjeća na daleku uspomenu. Miris parfema vašeg ljubavnika na vašem jastuku u ranu zoru kada posežete rukom prema njemu, njoj, tražeći njihovo tijelo. Naići ćete i na slične oči i to će vas vratiti u ona razdoblja kada ste svom ljubavniku promatrali u oči pokušavajući razabrati sve nijanse i sve tajne koje one skrivaju. Slike. Video zapisi. Romantične poruke na papirićima kojima ste se dobacivali tokom škole ili na poslu. Nečiji slučajan dodir podsjetit će vas na glatkoću njegove ili njezine kože dok ste im prstima prelazili preko ogoljenih tijela, proučavajući svaki detalj kako biste memorizirali tu ljepotu koju imate.