1.Deo-"Prva godina-upoznavanje novih prijatelja"

34 3 0
                                        

Prosao je letnji raspust...Nikada nisam mislila da cu ovo pomisliti,ali bas mi je drago sto je prosao.Bilo je previse dosadno.Svi dani su bili jednolicni i topli.Cula sam se sa Minom svaki dan naravno ona je jedva cekala da prodje raspust i da vidi skolu i da bi malo ucila.

-Sedam dana ranije-

Lena-Minic...Sta radis?

Mina-Nista,evo sada sam procitala zadnju lektiru i idem da radim analizu.

-Sedam dana kasnije-

Ne znam kako joj nikada nije dosadno.Dobro i ja volim da citam,ali ne lektire nego price o vampirima,misterijama i lepim ljubavnim pricama.Poslednja lektira me je izludela..."O Romeo zasto si Romeo?"Pa zato sto se tako zove...Jedno hiljadu puta sam procitala u toj lektiri tu recenicu.

Mama-Leno!Da li si se spremila...Ako ne znas danas ides u skolu!

Lena-Mama,znam!

Uvek tako,svaki prvi septembar ili drugi ili treci kada krecemo u skolu mama istu recenicu pita.I naravno uvek me podseca da trebam da pozurim,bar sada ja idem  u internat i necu vise morati da slusam mamu kako se zali sto sam tako opustena.

*Iznenada mi je zazvonio telefon,bila je to Mina*

Mina-E,Lens znas danas je prvi septembar trebamo da idemo na autobusku.

Lena-Kao i svake godine ti i mama mi pricate da je prvi dan skole.

Mina-Jace je od mene ti si opustena i za tebe i za mene dovoljno.

Lena-Dobro evo idem na autobusku....Dolazim za pola sata.

Znala sam da ce me i Mina zvati,ona voli da je sve pod kontrolom.Cak kada sam prosle godine zakasnila u bioskop pet minuta,ona mi je posle filma odrzala veliko predanje o tome kako bi trebalo da se uozbiljim.

Mama-Leno!Imas pet minuta da se stvoris u kolima.

Lena-Ok!

Mislim da je Mina trebala da bude cerka mojoj mami svakako bi se bolje slagale.

Lena-Mama,evo me.

Mama-Konacno.

*Na autobuskoj*

Mina-Ti se ne bi zvala Lena,a da ne zakasnis malo.

Lena-Brate,sam 5 minuta.

Mina-Ja ne verujem.

Mama-Cao Mina.Dovesce te u red u internetu.Jedva cekam da te vidim na kraju skolske godine.

Mina-Ovaj internat je vrhunski.

Lena-Meni se svidja sto mozemo da ostanemo i za vikend i sto moramo da dodjemo kuci tek kada su praznici.

Mama-Samo da izbegne poslove.

Lena-Evo ga.Mama cao.

Mama-Cao...i pazi se ne upadaj u nevolje vise!

Lena.Koliko je to moguce.

Mina-To je nemoguce.

*Konacno smo se smestile u bus*

Mina-Leno,ajde mi otvori ako mozes.

Lena-Ajde da pokusam.

Pokusavala sam pet minuta,kako mrzim ove flasice sto su ovako zatvorene pa ne mogu da ih otvorim.To me posebno nervira kada idem sa treninga.

Lena-Ne mogu...Cekaj idem da pitam onu dvojicu sto su iza nas.

Mina-Ajde.

Lena-Izvinite,jel moze neko od vas dvojice da mi otvori flasicu.

Xx-Evo ja cu.

Primetila sam na decakovoj levoj ruci opekotinu.Bas onaku opekotinu koju ima Nikola.

Xx-Evo ti.

Lena-Hvala ti...Izvini jedno pitanje.Da li se ti zoves Nikola?

Xx-Opekotina...Jel da?

Lena-Da...

Bilo me je sramota,mislim da sam pocrvenela.

Xx-Da,ja sam Nikola.

Lena-Ja sam Lena,drago mi je.Kako se ti zoves.

Xx-Ja sam Milos.

Lena-Drago mi je.

Mina-Leno,brate pa ja sam zedna.

Lena-Izvini malo sam se zapricala.

Mina-Cekaj...Ta opekotina...

Nikola-Da ja sam Nikola...Drago mi je.Kako se ti zoves?

Mina-Mina i  izvini ako sam nesto...

Nikola-Ne nisi ne ljutim se.

Mina-Kako se ti zoves?

Milos-Ja sam Milos...Drago mi je.

Mina-I meni...Izvini imas nesto na nosu.

*Primetila sam da je Milos pocrveneo,skinuo je boju sa nosa.Ah ta Mina sve mora da bude savrseno.*

Lena-Idemo da se pripremimo uskoro stizemo na stanicu.Hvala vam za flasicu.

Mina-Hvala.

*Konacno smo stigli,uzbudjenje je sve vece rekla bih da imam tremu.Ispred stanice su nas cekala kola koja su nas odvezla do gimnazije.Mogu reci da je poprilicno veliko jer su internat i gimnazija spojeni jedno sa drugim.Videla sam i veliko dvoriste i to mi se svidja posto ja ne volim da budem u zatvorenom puno.Krenuli smo ka sali.To je veoma lepa i velika prostorija.I sada ce nas razvrstati u odeljenja.Mina i ja smo na opstem smeru.*

Mina-Leno i Milos i Nikola su opsti smer.

Lena-Cool.

Mina-Idemo vode nas do nasih soba.

*Soba nam je velika i lepa,delimo je sa jos dve devojcice.Mislim da ce sve biti super.*


Neocekivani zivotWhere stories live. Discover now