Evo ga... Moj Otac Miodrag. Po ko zna koji put ulazi uradjen na vrata ovog bijednog Argentinskog stana.
Miodrag odavno ne govori nista. Da stojim ispred njega prosao bi kroz mene. Ne primjecuje ni mene ni moju majku Snjezanu. Osim kad mu treba novac za novu dozu. A da mu ne da novac, prodao bi i stan i Snjezanu i mene. Do duše Snjeza na sve to gleda ćutke. Za sve ove godine nije pokusala da me spasi. Nije me odvela od ove bijede i očaja. Postala je emotivni invalid.
Mi smo vam onaj tip porodice gdje na sred dnevnog boravka stoji veliki nilski konj od problema a svi se prave da to ne vide. Vidjela sam da mu je Snježa jutros dala pare. Tako on udje u stan i samo se odvuče u svoju sobu. Tamo se fura heroinom i posle spava. Snjeza je njegov bankomat. Ali zato mene ni u srednju skolu nisu upisali. Jedva su me slali i u osnovnu. Sve je išlo na drogu. Otkako smo dosli u Argentinu. Odmah posle godinu dana. A dosli smo iz Banja Luke kad sam ja imala 8 godina. Sad mi je 18. Miodrag je dobio ponudu od strica da dodje da radi u Juznu Ameriku. Ali avaj… Nakon godinu dana poceo je da se drogira. Zanijela ga svjetla Argentine.
Stric se naravno naljutio. Prekinuo je svaki kontakt sa Miodragom. Razumijem ga.
Kada smo zivjeli u Banja Luci otac me zvao moja mala Aleks. Sad me zove Aleksandra. Mada, imena mi se sjeti samo kad trazi da mu dam nešto. A to nešto traži kad krizira. Snježa veceras radi drugu smjenu u restoranu tako da sam sama sa njim. I upravo se zaculo lupanje u sobi.
Otisla sam da vidim sta je.
Miodrag: Aleksandr…
Nije ni izgovorio. Opet je uzeo previse. Ogugla sam na ovo. Znala sam da moram da mu ubrizgam so. I to sam naucila kao dijete narkomana. Onda sam pozvala hitnu. Odveli su ga da ga tamo ociste od droge po ko zna koji put. Pa ce on opet po starom. Mislim da bi ispred nase zgrade uvijek trebala da stoje jedna kola hitne pomoci samo zbog Miodraga.
Ostala sam sama kući. Kristina je dosla kod mene. Ona mi je bila najbolja drugarica. Ovoga puta je obecala da ce da mi prica otkud joj toliko novca i sve te skupe krpice.
Ja: Kristina pricaj. Odakle sve to na tebi? Pa ni tvoji nisu bogati a ti nisi direktorica banke niti si udata za milionera.
Kristina: Polako Aleks… Sad cu da ti ispricam. I onako sam mislila nesto da ti ponudim
Ja: Pricaj…
Kristina: Ja sam poslovna pratnja.
Ja: Mislis prostitutka?
Kristina: Pa da ali za elitu. Nije to kao one prostitutke na ulici.
Ja: A sta si htjela da mi ponudis?
Kristina: Htjela sam da ti ponudim da podjes sa mnom u Pariz. Tamo se to masno plaća.
Ja: Mislis da se i ja bavim prostitucijom? Ali kako cu ja… Znas da sam samo sa Rodrigom spavala.
Kristina: Pa nisi nevina. Ja cu te nauciti kako da se ponasas.
Nisam imala izbora. Ostati u ovom jebenom stanu sa ocem narkomanom i majkom koja me nikad nije zastitila ili prodati tijelo ali imati sve sto nikad nisam.
Nisam dugo razmisljala.
Ja: Pristajem.
Kristina: Tooo odlicno. Idem da nam uzmem karte za sutrasnji let. Ti se samo spakuj.
Ja: Ok javi mi kad je let. Snjeza sutra radi duplu smjenu. Mada nece ni primjetiti ako me nema.
Kristina: Javljam ti i dolazim po tebe taksijem.
Kristina je otišla. A ja sam znala da nema nazad. Odlučila sam. Počinjem “novi život”...
YOU ARE READING
DISFUNKCIONALNO
General Fiction„DISFUNKCIONALNO" je priča koja duboko uranja u kompleksne dinamike disfunkcionalne porodice, istražujući kako okruženje koje bi trebalo biti sigurno utočište može postati klopka iz koje je teško pobjeći. Kroz oči mlade djevojke, čitaoci su suočeni...
