Presuda je... Ljubav🔚

18

– Kao i ti.

– Mrzim te.

– Aha, kako da ne. Onda, želiš u klub?

– Ako ti želiš.

– S tobom želim sve.

***

– Ajme meni ovo mora da prestane u roku od odmah! – padam mu na prsa dok mi se mokro tijelo lijepi za njegovo. Miluje me po kosi dok ubrzano dišemo i srca nam udaraju glasno i dvjesto na sat.

– Nisam ja ovo izazvao Ljepotice, ti si.

– Znam, ali što ću kada si tako seksi kada plešeš.

– Bolje da nismo išli u klub.

– A, ne, ne bolje što smo otišli sada znam kako će mi biti idući put ako mi tako prokleto luda ideja padne na pamet. – smije mi se i utiskuje poljupce u moju glavu. Da, otišli smo u klub, da pozvala sam svoje blesave drugarice i on svoje drugove i tu je nastao totalni raspašoj. Svi smo se upoznali, otkačili, popili smo kao proklete cisterne i napravili ludilo u klubu. Ne, nisam mogla sebe da prepoznam, znam da se razuzdam kad popijem i kada je zabava dobra, ali s njim pored sebe, s njegovim rukama oko mog tijela bila sam totalno, ali totalno luda. I pijana i svjesna u isto vrijeme i prosto oduševljena privlačnošću koju osjećamo jedno prema drugom. A, onda se cijela svjetina tamo razmakla da bismo nas dvoje mogli plesati nekakav tango u disko ritmu i tu sam se raspala totalno. Njegovi su me pokreti izludjeli, uzbudili i pred kraj te pjesme samo sam ga izvukla van uz žestoko navijanje prisutnih. Navalila na njega kao gladan pas na sočan komad mesa, utrpali smo se u auto i jedva stigli do stana. Srećom sam si kupila i rezernu odjeću danas, a ne samo gaće za Babsi, jer ova koju sam imala otišla je k vragu. I nije ju on uništio, ja sam ponašajući se kao divljakuša. Pripisujem to divljaštvo alkoholu u meni, a toliku sekusalnu želju ne znam kome da pripišem. Oborila sam ga na krevet, doslovno strgala sve što me dijelilo od te gole, vrele kože i bez puno ikakve predigre navalila na njega. Jedan orgazam je došao brzo, nisam mu čak dala ni da nas odvoji, nastavila sam dalje ne silazeći s njega. Uživao je koliko i ja dizao se i uzimao me cijelu u ruke, stegnutim prstima u grču prelazio mojim leđima opijen strašću.

– Nikada... nijedna... nije...

– Šuti!

– Lorena, ako se desi...

– Ne pričaj sad.

– Lorena... prokletstvo, čekaj... – pokušavao je jadnik, ali nisam mu dala da nastavi s pričom sve dok se nisam istrošila do zadnjeg atoma snage i samo evo pala na njega. I sada tu ležim totalno odvaljena, tijelo mi jeste uživalo u ugodnim grčevima mog donjeg dijela, ali sada sam evo kao kakvo pile bez kosti, kao neki žele rasuta po njemu.

– Sad možeš reći što si htio Monroe. Ne za vrijeme jahanja, ne za vrijeme odvaljivanja od svijesti. – Pridignem se pa naslonim bradu na njegova prsa. – Reci, da čujem.

– Pa, prvo sam htio reći da nikada nijedna žena nije ovako izvlačila iz mene... Znaš... Ovo.

– Naravno da nije, ja sam posebna. – aha, kako a ne.

– I htio sam reći da ako se dogodi nešto što...

– Što bi se dogodilo?

– Pa, pretpostavljam da uzimaš pilule i da se tako štitiš, zar ne?

– Čemu sada to?

– Popila si je nakon vinarije, vidio sam.

– I?

– Pila si. Vino, pila si ogromne količine alkohola.

– Koja je poanta Monroe?

– Ne znam kako to ide i kako djeluje, ali znam da kada se tablete miješaju s alkoholom imaju umanjeno ili čak nikakvo dejstvo, a mi smo imali odnose svaki put bez ...

– Misliš na trudnoću? Misliš da želim da...

– Mislim da postoji rizik. I ne ne mislim to što ti sada umalo nisi izrekla. Samo...

– Samo što? Ako se to dogodi što onda? – on kratko zašuti, a onda kaže:

– Onda više nećeš biti moja djevojka. – Srce mi pređe u nos. Progutam teško, pa se uspravim brzinom svjetla.

– Molim? Što to treba da znači? Ako slučajno zatrudnim s tobom, ja... Ti ćeš... – izbezumljena sam. Prije minutu sam uživala u njemu, sada mi govori da će me šutnuti ako ostanem trudna. Ne, ovo se prokleto ne događa! – Jebi se Monroe! – skačem sa kreveta i sa stolice uzimam vreću s odjećom. On ustaje za mnom i smijući se pokušava da me uhvati i vrati nazad.– Pusti me! Samo me ostavi na miru Liam! Kako možeš? Kako samo možeš tako nešto reći?

– Lorena stani, čekaj, nisam to mislio.

– Mislio si! Rekao si to. Ako se to dogodi više neću biti tvoja djevojka. Što bi to moglo značiti, ha? Šutnut ćeš me. Isto kao i svi. Čemu ovo sve? Čemu sve te priče i sve ovo...

– Stani luda ženo, čekaj, pusti me da kažem.

– Neću! Ne želim.

– E, pa hoćeš! – uhvati me za ruke, a onda me povuče k sebi i čvrsto zagrli. Otimam se, ali ne možeš se ti udavu oteti. Stegao je svom snagom.

– Ugušit ću se.

– Neka ćeš.

– Liam, pusti me!

– Ne dok ne završim započeto. Dok ne kažem m do kraja bez prekidanja.

– Ne moraš, sve je jasno.

– Začepi Batista! Samo me pusti da završim.

– Završio si. Mi smo završili.

– Ni u ludilu Ljepoto, rekao sam tek smo počeli.

– Lagao si. Lažeš cijelo vrijeme.

– Lorena, šuti! – vidim da me neće pustiti dok ne ušutim pa to napravim. – Hoćeš sad šutjeti samo minut, molim te? Da te pustim?

– Marš!... Hoću, samo me pusti davim se. – on malo opusti, ali ostavi me u stisku. Oči mu gledaju moje, mutan je totalno jer iz mojih naviru suze, totalni kaos.

– Rekao sam... Ako se to dogodi više nećeš biti moja djevojka. – usna mi zaigra i evo kreću suze van. – Ako se to dogodi... bit ćeš moja žena. Ne djevojka, nego žena. – trepćem dok se zbilja davim iznutra i raspadam se sa suzama.

– Što?

– Lorena... Kako si mogla pomisliti da bih te ostavio da ostaneš trudna? Da nosiš moje dijete? Vrijeđa me što si mogla i pomisliti da sam takav čovjek. Užasno me vrijeđe i boli me, moram priznati. Nikada Ljepoto. Nikada ne bih ostavio ženu kojoj sam ja posadio tamo neki cvjetić u bašticu. Nijednu, a tebe posebno. U tebe sam se sav utisnuo kao oni prokleti vukovi iz onih vampirskih filmova. Ti si moja od prvog seksa i ostat ćeš to vjeruj mi dugo, ako se mene pita. A, ako se dogodi trudnoća... Kako rekoh nećeš mi biti djevojka, bit ćeš mi žena i majka našem djetetu. I morat ćeš se naučiti nositi s titulom Sudijine žene, pa što ti Bog da. – sad više ne plačem, sad ridam, slinim i davim se u slinama i suzama. On se smije, a ja bih ga tukla.

– Mrzim te! Zašto si... dozvolio da mislim...

– Ništa ja nisam kriv ti si to sve sama u glavi sebi sredila. Ova dva dana koja smo skupa su... Ne znam san. Ja taj san želim sanjati i živjeti još puno godina. Ne dana, ne mjeseci, godina dušo. – Bacam mu se na prsa i vežem ruke oko njega. Ruke koje su ga do prije minut gurale i tukle posvuda. Plačem, a on mi ljubi tjeme.

– Blesava ženo...