Presuda je... Ljubav🔚

16

– Uzmi Monroe, zaslužio si – pružim mu čašu, pa kucnem svojom o njegovu. – Za tebe. Za ručak/ranu večeru koju si spremio. Sam. Za mene. Ne želim to priznati, ali... divan si tip.

– Trebao sam ovo nekako snimiti da imam kao dokaz da su ovakve riječi izašle iz tvojih lijepih usta. Nakon što si me zadnjih dana častila svime i svačim.

– Već sam se ispričala za to.

– Isprika pihvaćena. – otpije vino, pa svoju čašu spusti na ormarić kraj kreveta. Uzme i moju, odloži je, pa se primakne. – Mislim da sam ti nešto obećao...

– Ne sjećam se. Što točno? – primakne se još bliže, pa mi poljubi vrat. Usne mu klize njime utiskujući meke poljupce.

– Sjećam se da je zvučalo nešto tipa sve po redu ili nešto slično.

– Ah, da, istina. Sjećam se sada...

– Planiram da ispunim to obećanje.

– Sada?

– Aha... – podigne glavu, sjaj u njegovim očima me opija opet iznova. Bože me sačuvaj kako mi tijelo reagira na ovog čovjeka, da od osjećaja njegovih usana na mojoj koži ja osjetim jezu, ali onu ugodnu, onu koja prija.

– Sjećam se i da sam rekao da si nakon jela potpuno moja.

– Nešto mi sijeva kroz sećanje...– on se nasmije i zagrize usnu, a zatim me poljubi onako seksi, zapaljivo, nježno i pohotono u isto vrijeme. Polako me preko svoje ruke spušta na krevet, a zatim samo razveže onaj svoj kućni ogrtač i ja ostanem posve gola pred njim. Doduše on je samo u gaćama tako da ni on nije baš pokriven. Ruke mi drži svojima dignute iznad glave, samo su mu usne u kompletnom pohodu na moje tijelo. Svuda su po meni, ne da mi da ga diram sve dok se ne spusti niže pa jezikom pređe po unutrašnjosti mojih bedara. Oslobodi mi ruke koje ga odmah zgrabe za leđa, ali njegove uhvate moje noge i stave ih na ramena. Prokletstvo! Zaječim kada mu jezik pređe mojim središtem, pa ga stegnem nogama. I onda nastane totalno pomračnje mog uma. Izgubljena sam u njegovim poljupcima, u onome što radi, načinu na koji me dodiruje. Tijelo mi se širi i raspada u isto vrijeme, opijena sam toliko da ne primijetim kada se pridigao, samo osjetim da se uvukao u mene i usne mu zarobe moje dok se kreće brzo i nježno u isto vrijeme. Usta su mu vrela, osjećam na njma miris sapuna kojim smo se oboje oprali, izvijam tijelo i stežem ga nogama ne dopuštajući mu da se pomjeri ni milimetra dok se stežem i grčim i dok me vrhunac totalno odvaljuje. Ostane ležati na meni i ljubiti me dok nam oboma osmijeh razvlači usne. Zaljubila sam se u njega ovog trenutka i nimalo mi nije žao zbog toga.

******

Čujem da mi negdje zvoni mobitel, ali ne mogu ocijeniti sanjam li to ili zaista zvoni. Nekako otvorim oči, pa ugledam Liama koji spava pored mene i totalno se raspametim. Tako je prokleto sladak. Shvatim da je vani dan i u trenu skočim iz kreveta. To je sigurno baka. Iako sam joj javila da nisam otišla na posao nego s Liamom i da ću vjerojatno doći kasno, ja uopće nisam kući otišla. Tražim izvor zvonjave i pronađem mobitel pored kreveta u onoj maloj dnevnoj sobi,

– Bako!

– Dobro jesi li normalna?

– Oprosti.

– Premrla sam. Zvala sam te sto pedeset puta od jutros!

– Zaspala sam. Znaš, kod njega.

– Samo si mi trebala javiti mater mu Lorena, već sam krenula zvati i policiju i vatrogasce i hitnu pomoć.

– Zašto vatrogasce pobogu?

– Što zašto? Zato što su seksi. Neka dođu malo oči da naparim.

– Nisam mislila zaspati. Mislila sam da ću doći doma. Žao mi je.

– Bitno da si živa. Usrala sam se od straha.

– Obećavam neće se ponoviti. Oprosti. Valjda sam bila... umorna.

– Aha, to sigurno. I iscrpljena.

– Bako, nemoj.

– Što nemoj? Zavidim ti. I ja bih voljela da sam mlada i da se scrpljujem tjelesno keksićem, a ne ovako što se iscrpim čim par koraka napravim.

– Ne lupetaj ti imaš kondiciju samo takvu, za razliku od mene.

– Znači Sudija ima više kondicije? Loše je to mila. Moraš vježbati.

– Da, evo sve trčim.

– Je l' bar vrijedilo što sam premrla od strave za tvoj život?

– Itekako.

– O, hvala ti Bože. Kad da te očekujem doma? Danas, sutra?

– Danas Bako – kažem i vidim njega kako stoji na vratima i odmahuje glavom. – Danas, kako sam rekla.

– Dobro dušo. Hajde idi svom čovjeku jedno dobro jutro poželi na pravi način, pa se vidimo popodne.

– Volim te Babsi.

– I ja tebe mila. – prekinem vezu pa ostavim mobitel na stol.

– Dobro jutro gospodine Monroe.

– Dobro jutro gospođice Batista.

– Čemu odmahivanje glavom na odlazak kući danas?

– Mislio sam da želiš provesti vikend sa mnom.

– Nije da ne želim, ali želim i čistu odjeću.

– Jučerašnji dan mi je bio najljepši ikada.

– I meni.

– Želim još takvih dana.

– 'Si siguran? Bilo je lijepo, ali i iscrpljujuće.

– To zato što nismo navikli. Ali, od sada redovna vježba.

– Isti si Babsi.

– Baka je mudra žena.

– Hoćeš da je upoznaš?

– Naravno.

– Ako upoznaš Babsi nema povratka. Razmisli još jednom.

– Nemam što razmišljati. Želim tebe i sve što ide u paketu s tobom.