Presuda je... Ljubav🔚

6

Znači jedva na nogama stojim. Evo nisam pri zdravoj svijesti ni pameti. Ja ovo ne mogu. Ne mogu da glumim da ga ne vidim, da ga ne osjetim kako mi tu miriše po uredu, ne mogu da sebe lažem da je nevidljiv. Prokleto je predivan i ne znam kako da se ponašam. Bio je predivan one večeri, podijelili smo to što jesmo, dugi dan me skot osudio na boravak u njegovoj blizini iako to nipošto nisam željela, a onda se još našao i u restoranu u kojem sam i ja bila. Digao mi živac, ali ni to ne mijenja činjenicu da je predivan i da mi se užasno sviđa. I to njegovo strogo obraćanje sa Gospođice Batista, pa da li bi Vi ovo, da li bi Vi ono. Ne znam je l' me više nervira ili pali svega mi. Glumi Lorena, iako kažeš da ne možeš ne daj se, ne daj da te zavede taj seks za jednu noć, ne daj da te smute te njegove oči boje kestena. Nije on materijal za tebe, on će te okrennuti naopako, i onda će te nabiti nogom u to seksi dupe i što ćeš poslije? Tužiti uvaženog sudca za slomljeno srce? Nećeš bogami ne zvala se ti Lorena Beatris Batista!

– Gospođice Lorena možete malo doći? – evo ga, da me opet odvali od zemlje. Ostavim sve na stolu i uđem unutra. On stoji raskopčane one svoje sudačke halje, a što meni prođe kroz glavu, evo što? Zamisao kako ispod nje nema ništa i kako ju ja trgam s njega. Kakva Baka, meni će trebati istjerivač vraga ako ovako nastavim. Kao da me netko preko noći okrenuo na kontra stranu.

– Recite... Gospodine – kažem, a on uvrne nosom. – Volio bih da ne moramo tako službenoo da razgovaramo, ali za nas oboje je tako bolje. Dok smo ovdje skupa.

– A, gdje bismo još trebali biti? – ne odgovori mi, samo se nasmije.

– Možeš li mi molim te pomoći, ne mogu zakopčati odijelo, jednostavno se zaglavio zip. Pokušao sam ali ne mogu dohvatiti previše je nisko. – Pa naravno da jeste. Kako drugačije? Priđem, pa vidim da mi se ruka kojom grabim ka tom zipu lagano trese. Miris njegova parfema ulazi mi u nosnice i pluća, udišem miris raja svega mi. Teško progutam pa kad uhvatim zip shvatim da je vukući zakačio i tkaninu i zato se zaglavio. Otpetljam to i povučem sve do njegova vrata. Tako sam blizu i udišem ga, zalijepila bih jezik tu više nego išta.

– Evo ga, gotovo.

– Hvala vam spasli ste mi život.

– Nemojmo pretjerivati. – samo se okrenem i iziđem van, uzmem spise i stanem pred vrata sudnice. Sačekam ga, on iziđe pa svi onako po redu krenemo unutra. Zauzmem svoje mjesto pa pogledom pređem po ljudima unutra. On uđe i svi ustanu, pa prije nego sjedne zabaci tu svoju halju u stranu. Oči mi se same bace za njom, pa se u trenu priberem. U petak nije izgledo ovako vjerojatno jer sam ja bila s druge strane. Odavde izgleda tako dobro, seksi i vrelo da osjetim kako mi znoj kreće niz butine. Bože, niz butine. Totalni horor.

– Gospodin Kreygor i gospođa...

– Gospođica, žena ga ispravi strijeljajući bivšeg pogledom. – Gospođica ponovno gospodine sudija, otkako se riješih gada nikad više gospođa.

– U redu gospođica Greentower.

– Da, da to sam ja. Brie Greentower.

– Ovdje smo na vašu tužbu godpođice Brie, jer kako navodite vaš bivši suprug ne uplaćuje alimentaciju za vašu zajedničku djecu.

– Tako je, skot ni dolara ne daje cijelu godinu Gospodine! Ja ne mogu sama ovo više. Sud je naložio da on mora da...– Liam digne ruku i zaustavi je.

– Polako, dobit ćete priliku da pričate. Gospođice Lorena, jeste li uveli u zapisnik sve što je...

– Jesam. Budite vi brz brige, vi samo svoje radite, ja sve stignem. – On kimne potvrdno pa nastavi.

– Kako vidim iz ovih izvoda i izvještaja Vi gospodine Kreygor imate redovita primanja i svjedeno se s vašeg računa ne odvaja za djecu. Kako je to moguće i zbog čega je to tako?