Presuda je... Ljubav🔚

1

Džaba odugovlačim i sebe uvjeravam da neću otići, on je moj najbolji prijatelj i želim slaviti s njim. A sutra u sudnici što mi Bog da.

Svučem se i uletim pod tuš pa sperem ovaj dug dan sa sebe. Dok pjena klizi niz moje tijelo razmišljam koliko sam puta već u ovoj mojoj karijeri udario čekićem o onaj jastučić i donio presude i odluke za male prekršaje. Koliko je već počinitelja istih prošlo kroz onu malenu sudnicu... Kako su neki odlazili zadovoljni, a neki totalno razočarani, ali ja... Ja sam svo vrijeme mirno spavao jer sam osjećao da je moja odluka prava, sviđala se prestupnicima ili ne. Znam da me mnogi od njih mrze, da me žele krepanog, da žele da propadnem na najdublje dno, a znam isto tako da me mnogi vole, da su mi zahvalni, da sam im omogućio da dobiju pravdu koja im je bila potrebna.

Moj posao jeste sranje, ali volim ga raditi. Kada bih morao raditi bilo što drugo jednostavno ne znam kako bih.

*****

– Još jedna! Hajde siso što si se stis'o? – udara čašicom o moju pa trga naiskap sam Bog zna koju tequilu.

– Nial radim ujutro, i ovo mi je već previše.

– Ma gdje previše za takvog frajera. Pogledaj se izgledaš kao da možeš cisternu popiti.

– Mogu kad ne moram da radim. – okrene očima pa zatim njima trgne iza mojih leđa. – Što je?

– Pratim joj pogled već petnaest minuta ne skida ga s tebe.

– Tko?

– Ona lijepa latina. – okrenem se kao veoma nonšalantno samo da provjerim o čemu ovaj trubi i onda je zbilja ugledam. Nasmiješi se, namigne i digne čašu. Lijepa je. I rekao bih u istom stanju kao cijelo moje društvo. Posrkala je i previše i odavde vidim koliko joj se oči sjaje. Podignem svoju čašu, uzvratim, Nial me gurne laktom.

– Vidiš? Rekao sam ti. Jedna koja želi da je odvedeš u mrak.

– Ti to vidiš je li čim je pogledaš?

– I ti to vidiš, ne znam samo što čekaš?! Piti više ne možeš, ali vjerujem da možeš... Malo u mrak.

– Ne želim voditi pripitu curu u mrak, mani se više toga – okrenem se nazad, a on se nasmije.

– Htio ne htio hoćeš jer ona dolazi ovamo. – I čim je to rekao, osjetim njen dlan na svom ramenu, a vrlo brzo i usne na uhu.

– Izgubila sam opkladu s mojim prijateljicama. Zapravo nije bila oplakada, nešto slično. I kao kaznu moram da te izvučem van držeći svoju ruku na kajišu tvojih hlača.

– Ne nosim kajiš – kažem, ona cokne.

– Onda će to morati biti...pa nešto za što se mogu uhvatiti. – Okrenem se prema njoj, dva me krupna oka dočekaju sjajna poput krijesnica u noći. Slegne ramenima, krajem oka pogledam u njezine drugarice koje iščekuju ishod ovoga i odmahnem glavom.

– Dobro. Nećemo ih razočarati onda, da pomisle kako nisi ispunila... kaznu. – Uzmem njenu ruku i dva prsta zakačim za svoje hlače. Meka joj koža dodirne moju u predijelu donjeg dijela trbuha, ne mogu lagati da mi to ne digne sve dlake na tijelu. – Kreni ljepotice. – Vriskovi i navijanja začuju se s obje strane i od mog društva i od njenog, pustim je da me izvede van na stražnji izlaz. Čim iziđemo ona me pusti izlačeći ruku, pa stane sa strane.

– Oprosti za ovo. Ali, i hvala ti. Što nisi dopustio da ispadnem sisa.

– Naravno da ne bih dopustio. I mene je prijatelj maloprije počastio tim epitetom jer sam rekao da ne želim više piti. Sutra me čeka dug dan.

– I mene. Zapravo ovdje i jesmo zbog toga.

– Djevojačko veče?

– Zaboga ne! Ali moglo bi biti zadnje veče na slobodi, pa su cure odlučile da ga trebam iskoristiti najbolje što mogu. I da trebam izabrati frajera s kojim ću se pohvatati u mraku ne pitajući ga ni za ime, niti ću mu reći svoje. Samo da mora biti toliko dobro da to upamtim na duže vrijeme.

– K vragu! I ti od svih ovdje izabereš mene?

– Pa nisam baš. Izabrala bih nekoga tko... tko mi se ne sviđa razumiješ. Ti na primjer si taman tip s kakvim bih voljela biti, ali kada bi se to desilo, ja bih se vjerojatno zatreskala, a to se nikako ne smije dogoditi. Zato sam birala, ali one su shvatile i... Izazvale me da pokušam jednom da se poševim s nekim za koga mislim da je zgodan i sve to, a da ne osjetim ništa. – Ne mogu da ne krenem sa smijehom dok je gledam doslovno otvorenih usta.

– Nemoj da se smiješ, neugodno mi je. Čak ni alkohol ne pomaže, a ti si zbilja seksi i nije mi uopće svejedno... – slažem kockice u glavi i mislim se koliko je sve ovo totalno ludo, a onda kao da mi netko isključi misli samo je zgrabim oko struka, privučem k sebi i poput vojnog aviona obrušim se na nju. Isprva se iznenadi, ali za tren su joj ruke oko mog vrata, guram je uz zid, a ona me obgrli nogama. Njena kratka suknja kao da se sama zadigne uštedi mi posla. Jezik mi prelazi po njenom vratu,a na njemu ostaje okus kreme od kokosa kojom je namazala kožu, dok ona vraća prste gdje su maloprije bili, otkopčava moje dugme, spušta mi hlače i gaće skupa. Uzdahne kada dlanom pređe po onome što čeka, dok ja mičem njene jedva osjetne gaćice u stranu.

– Shvaćaš li koliku grešku činimo ovog trenutka oboje ovako nezaštićeni? – promljam dok se namještam da se samo ukopam u nju, a ona to odobrava u potpunosti.

– Ja sam zaštićena, a ti djeluješ... normalno.

– Ne mogu da vjerujem da ovo radim, ali evo ne mogu da prestanem.

– Ni ja, ali nemoj da ti padne na pamet da prestaneš.

– Ja ovakve stvari ne radim nikada. Mislim radim, ali sve kako treba, ne ovako, ja..

– Ni ja, ali šuti sada ovo je sada i ikada više. Vjerujem da se u životu više nećemo sresti zato šuti i ... – ni ne završi pronađem ulaz u njenu vrelu unutrašnjost pa kao da žene nikada nisam imao navalim na nju i grubo i nježno u isto vrijeme. Njene me noge stežu sve čvršće i uživam kunem se u ovome kao nikada do sada. Njen uzdasi i poljupci me opijaju, što je ovo majko mila da se ponašam kao ludak i da u tome toliko uživam? Nokti joj prodru u moje meso kada krene da se grči od ugode, a ja se nakon par trenutaka izvučem iz nje iako je rekla da se štiti. Što ja znam toliko svijesti još imam da ne napravim totalno sranje. Srce joje divlje udara dok su joj ruke u mojoj kosi a moje lice zagnjureno u njen vrat, udišem miris njenog parfema i kreme od kokosa i ne vjerujem sam sebi.

– Ovo je bio jedan od najb...

– Šuti!– prekine me i nasloni glavu na zid. Moje ruke drže njenu guzu, doslovno je cijelu držim u rukama. I u mraku vidim da su joj obrazi rumeni, usne nabrekle, tako poželjne, tako lijepe. – Samo... nemoj ništa govoriti.

– Ako tako hoćeš. – Polako je spustim, ona se namjesti i poravna, ja ubacim umusanu nesreću nazad u gaće, ionako idem kući presvlačenje i pranje je neizbježno.

– Ne znam što je ovo bilo, ali bilo je...odlično. K vragu! – okrene se i krene nazad unutra.

– Gdje ćeš zaboga? Možeš li mi reći kako..

– Ne! Niti želim znati tvoje ime.

– Dobro, ne moraš, ali samo da znaš da ja ovo neću zaboraviti a ti kako hoćeš... Bezimena. – Ona me tužno pogleda, pa se kiselo nasmije.

– Da. Neću ni ja. – Nakon toga samo pruži korak pa nabijajući svojim štiklama ode unutra.