Nakon dugog puta i prevaljenih kilometara, dužina napokon stiže do Pšeničnjakove šume. Bilo je mračno, tmurno, i pomalo zastrašujuće. Mali Amar je bio toliko preplašen da se skoro onesvijestio.
"Hej! Što vi tu radite i tko ste uopće?!" - reće Aleks Pšeničnjak, vladar Pšeničnjakove šume
"AAAAAAA!!" - vrisne preplašeno Noa
"Ovaj.. mi... mi smo junačka družina! Ja sam Filip, a ovo su Noa, Emil i Amar. Došli smo po makove.. ovaj.. ako nije problem!" - reće Filip drhtajućim glasom
"Ha!... znači vi niste fašisti" - kaže Aleks Pšeničnjak
"Neeee! Mi smo iz Majus Korinus Kroatusa!" - reće Amar
"Pa dobro onda.. ako tako kažete, ali sumnjam da ćete ovdje dobit makove. Vidite, otkad je Florijan otrovao makove, svi su makovi poludili, više nitko ne dolazi po njih. Pokušao sam sve, ali ne mogu ih vratiti na staro. Ne znam što da više učinim! Ovo je strašno..." - reće Pšeničnjak tužno
"AAAAA MAK MAK MAK AAAA!" - vikne odjednom mnoštvo otrovanih makova
"AAAA UPOMOĆ" - viknu dječaci
"STANI BRE" - odjednom se čuje jedan srpski glas.. bio je to.. Aleks Četnik. Vratio se iz borbe s Florijanom.
*Aleks vješto pošprica sve makove protu otrovom*
"Wow! Odakle ti protuotrov, dijete?" - upita Pšeničnjak
"Kad sam bio u borbi s Florijanom, video sam protu otrov i uzeo sam ga da spasim makove!" - reće Aleks Četnik
"Woohoo! Yo he sturdy! Lit!" - svi su počeli slaviti
Čak se i vrhovni mak, Mak Oberan, preobrazio u normalnog maka.
"Yo, hvala vam društvo na protu otrovu, mogu li vam se ikako odužiti?" - upita Mak Oberan
*odjednom se začuju glasni zvukovi, i tlo se krenulo tresti. Zvučalo je kao...*
"Hmmm, zapravo, postoji način da nam se odužiš..." - reće Filip
To be continued
