"Nosiš moj prsten na ruci, moje prezime, uskoro i moje dijete. Zar će biti važno sto je moj glupi brat u tvome srcu? Zapravo nemoj da mi odgovoriš ptičice. Obrisat ću svaki njegov trag s tvog tijela, tvoje duše i tvog srca. Možda na kraju od tebe os...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Ava Smit
Pristala sam. Doduše Arturu još uvijek nisam rekla. Pokušavam još uvijek sebe da uvjerim da sam pristala na ovaj suludi plan.
"Ljubavi zao mi je. Nisam trebao to da tražim od tebe."
Njegove tople ruke su se našle oko mene, privlačeći me u zagrljaj. Ostavio je sitni poljubac na mojoj kosi. Uzvratila sam mu zagrljaj znajući da je on moja mirna luka. Onaj čovjek koji će sa mnom dočekati starost.
"Uradit ću to. Shvatila sam koliko ti je to teško tražiti od mene. Nije samo moja žrtva u ovome."
"Ava, hvala ti. Ne možeš da znaš koliko mi je ovo važno."
Udahni. Izdahni. Ovo je ono sto mora da se uradi.
"Hajde, ljubavi. Moramo razraditi plan. Neću dozvoliti da ti se desi nešto sto ti ne želiš."
Ja ovo ne želim, ali mogu li mu to zapravo reci. Naravno da ne. Ušli smo u njegovu radnu sobu. Pa ovo je početak.
"Ariel je težak čovjek Ava. Stvorio je vise nevolja nego sto mogu i da ti ispričam. Znaš li da je naša majka umrla zbog njega? Otac mu to nikada nije mogao oprostiti. Posvađali su se i on je otišao. Pokušao sam da pričam sa njim, ali to kopile je od mene napravilo idiota."
"Kako onda da zavedem tog čovjeka? Dovraga šta ja treba da uradim uopće?"
Sitni trzaj mu je prošao lice. Sjeti se Ava njemu ovo nije ništa lakše nego tebi. Pusta ženu koju voli da ode njegovom bratu, onome koji je kriv za smrt njihove majke. Kakva je to osoba koja je kriva za smrt jednog od svojih roditelja?
"Slab je na nevine žene. Uvijek je bio. U školskim danima je sa društvom imao tu igru ko će jebati vise djevojaka. Ima li smisla da ti kažem da je u tome bio najbolji?"
"Artute zaboga ne želim da izgubim nevinost sa njim."
"Uvijek to možeš da uradiš sa mnom pre njega."
Implikacija je ostala u zraku. Nisam spavala s Arturom. Volim ga. Ne radi se o tome. Samo, nismo tako dugo zajedno. Svega šest mjeseci kako smo skupa. Ne mislim da nisam spremna jer jesam, ali ne želim da to uradim iz osjećaja dužnosti.
"Neću spavati sa njim, ponavljam, ali neću spavati ni sa tobom. Bar dok ovo ne prođe. Gledaj to kao na još jednu žrtvu koju ćeš podnijeti."
"Činiš ovo teze nego sto jeste. Samo treba da dođeš do tih papira. Poslije toga ništa nije važno. Samo ti i ja."
"Dobro, šta treba da uradim? Čime se on uopće bavi?"
"Zapravo ništa konkretno, radi kao konobar. Kada je otišao od kuće odbio je moju pomoć, sada jedino čime se prehranjuje je konobarenje. Za divno čudo radi u mirnom kafiću. To je prednost."
"Dakle njemu je to nasljedstvo prilika za bolji život? U kojim godina? Četrdesetim?"
Osmijeh mu je pobjegao preko lica. Znam da Ariel nema četrdeset, ali im je blizu. Dobro godine između mene i Artura nisu najbolja priča, ali dobro. Nema granice za ljubav.
