Budi mi dobro Dino.
Pojest ću se otišla sam na svoje mjesto i nešto crtkarala jer mi je bilo neugodno malo iz nekog razloga.
Mislim ne znam što da mislim jer toliko toga se izdešavalo.
Iako ovakav još nikad nije bio do sad. Što njega šora.
Voljela bi bar jednom biti u njegovoj glavi da saznam sta se tamo vrti.
Pokušala sam ponovo pročitat lekciju i odgovoriti sta treba da ne bude da baš ništa nisam napravila.
Sat je prošao neugodno barem meni.
Zvonilo je za kraj sata jedva sam čekala da šmugnem iz te učionice.
Ostatak dana sve su bili neki teski predmeti na fizici sam se osjećala kao muha bez glave. Riješavaj ovaj zadatak, prepisuj ovaj zadatak i tak u krug.
Odzvonilo je i zadnje zvono napokon. Rastegnula sam svoje prste i spremila sve knjige u torbu. Idemoo domaaaa...
Krenula sam polako po stepenicama za svaki slučaj da ne napravim ponovo nešto da izvrnem nogu.
Pješačila sam do doma smišljajući kako da utješim Mantu.
Vrata kuće su se otvorila. Felix me čekao raširenih ruku sa predivnim velikim smiješkom na licu. Njegove oči su se isto smijale preslatko izgleda.
Ko je to meni umoran. Rekao je Felix zagrlivši me.
Ja sam. Ali nema odmaranja moram da jedem i da riješim neke stvari sa određenim osobama.
Rekla sam vrtivši kaziprstom u zraku krenuvši prema kuhinji jer sam osjećala glad.
Jel opet onaj tukan Dino? Pitao me je namrštivši se.
Ne ne netko drugi.
Jedva sam stigla izgovoriti Fixi se već umješao uuuuuu slušamm..
Znači od Harle bivši no zove se Martin mi ga zovemo Manti. Uglavnom on pati i dalje za njom, a Harla je već nasla drugog i napokon ga preboljela. I sad me danas njegov frend molio da nešto učinim s njim jer on njega više ne može trpit kužiš.
Sve sam to pričala radeći sebi sendvić dok je on sjedio za šankom i pozorno slušao.
Znači prihvatila si pomoć. Pitao me.
Mhmmm. Izmrmljala sam jedući sendvič.
A dobro. Hoćes da idem s tobom za svaki slučaj?
Pitao me Fixi. Osjetila sam brigu u njegovom glasu, ali sam samopouzadno rekla da to nije potrebno.
Što bi se moglo desiti loše.
Pojela sam sendvič do kraja. Odskočila sam sa stolca i krenula prema sobi. Zatvorila sam vrata i sjela na krevet. Trebam skupiti snage za ovaj poziv. Ne bi se trebala naživcirati. Otvorila sam mobitel kliknula prstom na pozive. On mi je i dalje bio u favoritima zbog Harle. To također trebam kasnije promjeniti.
Nazvala sam ga. Zvonilo je par sekundi.
Javio se duboki hrapavi glas. Molim?
Am bok Manto, Po je. Imaš minutu možda za pričati?
Ako moram. Šmrcao je. Zvučalo je kao da je plakao.
Želiš samnom možda da prošetaš da popričamo o nekim stvarima.
Ako moram. Čemo ovo brate mili.
Da moraš. U parku pokraj škole za 15 minuta ima da se nacrtaš tamo. Odbrusila sam i poklopila kako nnebi mogao ništa odgovoriti.
Otvorila sam ormar. Uzela sam si sivu trenirku i sivi gornji dio trenirke. Jer zašto nebi imala istu boju sve, spremila brzo mobitel u đep i krenula jer imam još pješaćit do tamo.
Već je polako vani padao mrak, cestu je osvjetljavala ulićna rasvjeta. Izgleda baš divno.
Nigdje nema nikoga.
Sjela sam na klupicu odmah do parka da ga vidim čim dolazi. Promatrala sam prirodu po mraku. Jest da je drveće izgledalo kripi, ali brate šta sad. Škola je ponoći izgledala još gore kao neka tamnica za bolesnike.
U promatranju me prekinula silueta osobe. Iza ugla izvirio je Manto sa crnom hudicom naravno kapuljačom na glavi. Vidio me i nastavio hodati do mene. Sjeo je na klupicu, pognuo glavu kao neko štene.
Očito sve ja moram započinjat. Okrenula sam se prema njemu.
Gdje si ti bio danas brate? Zašto nisi došao u školu? Pitala sam ga ozbilnim glasom.
Zašto bi došao na grozomorne sate, ako mogu da budem doma i da nikoga ne moram da gledam? Govorio je idalje sagnute glave prema podu.
Od kada ti to ne voliš da gledaš nikoga. Ti si barem ogromna drušvena osoba. Šta ti se dešava? Pokušavala sam što mirnije pričati iako me živciralo što priča samnom spustene glave.
Osobe se mjenjaju sa vremenom..
Kakve on to gluposti sad priča. Ovo nije osoba kakvu poznajem. Očito ga je ono sa Harlom ubilo.
Aj nemoj me s tim glupavim rečenicama. Previše si otišao duboko sa sitnicama. Znaš kako stvari sad stoje i moraš se pomiriti s time. Sam znaš šta si napravio. I dalje nije dizao glavu.
Nasmijao se. Znam. Odustati ću od škole.
Čekaj šta? Jezik mi je bio brži od mozga.
Ti meni sad stvarno hoćeš reći da ćeš odustati od škole samo zato što je Harla prekinula s tobom?
Lik je puko. Pa tek je počeo da živi i već se želi odustat od svega samo zbog jedne veze.
Digao se u tren oka. Dignula sam se za njim.
Šta je planiraš otići usred razgovora? Ponašaš se kao neko derište bez igračke. Upravu sam oko Harle jel tako Martine?
Govorila sam već živćano. Primio me za ramena i dignuo glavu da mu je lampa osvijetlila lice. Zjenice su mu bile široke jedva da mu se vidjela smeđa boja očiju. Sav je bio natečen.
Prestani više spominjati njezino ime ženska glavo. Tresao se cijeli dok se derao na mene.
Pusti me Martine!!!! Derala sam se.
Vi žene nikad ne znate kad treba stat jelda. Odgurnuo me. Odbila sam se u nazad, udarila u nogom u rub klupice , tresnuvši guzicom na pod. Zabolila me noga.
Počeo je udarat u klupicu nogom. Stara drvena letva prepolovila se na pola, isćupao ju je rukama onako sa čavlom unutra.
Strah je ušao u mene, sakrila sam rukama glavu.
Počela sam se trest.
Čekala sam trenutak kad ću osjetit udarac.
No, umjesto udarca i bola čula sam kako letva pada na pod i nekoga kako se dere.
Ostavi je na miru ti nadrogirana budaletino!!!
Toliko od ovog dijela znam da mi dugo treba, ali trudim se pisati brže.
Hvala svima❤️❤️❤️
