Vatrena predaja

1. poglavlje

Tijekom jedne subotnje večeri, našla sam se kako sjedim za šankom malenog, gradskog kafića i neobavezno čavrljam  s frendicom.

Nije bilo puno ljudi, ali dovoljno da bih mogla reći kako je kafić solidno popunjen. Gradić u kojem živim je malen, ali presladak. Turista je sve više tijekom godine i kad začujem njihove komentare, znam da im je bilo lako pasti na šarm gradića koji je star osamstotinjak godina.

Prije godinu dana i sama sam se vratila u gradić.

Godinama sam izbjegavala vratiti se jer nisam željela svoje uspjehe i neuspjehe dijeliti s ljudima koji nisu u potpunosti shvaćali moje strasti.

Iako mi je obitelj bila daleko svega petnaestak minuta vožnjom od gradića, u blizini centra  sam pronašla idealan stan samo za sebe,  a i  poslić koji nije previše zahtjevan pa se trenutno bavim  papirologijom u jednoj ovećoj gradskoj firmi.

S obzirom da sam zasluzila odmor od previše posla, što me začudilo, zvrcnula sam Aleks koja je baš to poslijepodne i večer radila.

Tako smo se i ovaj puta, kada god bi ona uzela predaha ili se nitko novi ne bi pojavio, razgovarale i kovale neke planove za sljedeće ljeto.

Niža od mene, s kosom do brade i vrckastim pogledom, Aleks je odavala dojam cool osobe. Nenadmašna na jeziku i otvorena za iskazivanje svog mišljenja, bila je jedna od osoba s kojima sam voljela voditi razgovore.

Za sve i svakoga je imala mišljenje koje si je stvorila ili iz osobnog iskustva ili su se stvari jednostavno poklopile.

Međutim, večeras su kafić zaokupile face koje su mi bile nepoznate.

I glava mi se, iako sam pokušavala biti što diskretnija, okretala za njima. Nedaleko od mene, za susjednim stolom, sjedila su trojica veličanstvenih.

Ovdje ću malo stati pa vam objasniti kako stvari stoje što se izlazaka u mom gradiću  tiče.

Naime, uobičajeno je, osim ako nije nečiji rođendan, da se pojaviš casual odjeven bez nekih većih napora za uljepšavanjem.

Ova trojica su bili odjevena u poslovna odjela. Jedan se posebno isticao. Sa svojom crnom kosom i koliko sam mogla primjetiti, ovako ćorava s naočalama, plavim očima izgledao je jebežljivo dobro.

Odijelo mu je odgovaralo na sve moguće načine, a bijela košulja ispod sakoa mu se pripijala uz vrlo dobro razvijen torzo. Nisam mogla ne primjetiti. Baš kao i ono malo djevojaka što se nalazilo unutar kafića.

Dečki su do prije pola sata bili tihi i vodili razgovor koji je, sudeći po pokretima njihovih ruku, bio vrlo ozbiljan. No, što je vrijeme prolazilo, bivali su sve glasniji.

Okrenuh se da vidim što se događa i zastane mi dah u grlu.

Intenzivno plave oči su gledale u moje smeđe dok je na licu tog predivnog primjera muškarca lebdio podrugljivi osmijeh.

Njegov je pogled  obgrlio cijelo moje tijelo od glave do pete i shvatila sam da procjenjuje jesam li vrijedna njegove pažnje. Izgleda da nisam, jer malo zatim se obratio prijateljima i dovoljno glasno, da ga i ja čujem, rekao: " Osim što je ovaj grad malen, izgleda da i nema nekog izbora što se žena tiče." pocrvenjela sam na tu rečenicu odjednom svjesna svog opuštenog izgleda.

Svoju bakrenu kosu sam pustila da pada niz leđa, odjevena u crne traperice, jednostavnu košulju dok sam na licu imala samo malo maskare i olovke za oči.

Po visini sam niska ili prosječna, kako želite. Metar šezdeset i nešto visine nije nista naspram njegovih, uvjerena sam, metar i devedeset. Na području prsa bila sam siromašna dok sam se svojom zadnjicom mogla već pohvaliti.

Ne znam zašto, ali njegov šovinistički komentar me bocnuo u srce. Ipak, nisam dopustila da me to baš posve smete, pa sam zabacila visoko glavu, popila do kraja piće, što ležernije pozdravila Aleks i prišla bahatom muškarcu.

Odmjerila sam ga od glave do pete na isti način na koji je on to učinio kad je promatrao mene.

" Odijelo ne čini čovjeka. " izgovorih to čvrstim, jasnim glasom i prije nego što mi je na to mogao odgovoriti, odjurih iz kafića kao da me svi vrazi gone.

Nakon te večeri, trudila sam se izbaciti tog lika iz glave. I nadala se duboko u sebi da neću više naletjeti na njega.

Nada je, kao i sreća kod mene, bila kratkog vijeka jer sam uskoro opet naišla na njega. Drugi put je to bilo na mjestu gdje sam ga najmanje očekivala.