Deveti Dio

289 37 1
                                    

Bio je to već peti ili šesti susret sa Emirom od slavlja baš kako joj je Marko bio naglasio da će ga češće sretati. Bila je ponosna na sebe. Svaki susret je junački podnijela i niko osim Marka nije mogao da primjeti da su se poznavali od ranije .
Njega je malo tištilo ali je kod posljednjeg susreta shavtio da više nije se trudila da skriva suze u očima . Pogled joj je bio oštar i gledala ga je u lice dok je pričao a da nijednom nije trepnula . I papire je prebirala bez da su joj ruke podrhtavale i nije se dala zbunit i kad su se pokušavali našaliti s njom .

Napokon je ostala sama . Zatvorila je vrata svog ureda i otvorila prozor . Sumnja je nije napuštala . Emir je nešto smjerao i trebala je da skrene Marku pažnju ali se bojala kako da mu sve kaže a da ne izazove svađaju ili da ne izbije neki skandal , a opet ako mu ne kaže i njene sumnje budu tačne a Marko sazna da je znala nešto a nije mu rekla ... Podiže telefon i zatraži da je najave kod Marka.

Bio je okupiran poslom i tek kad je spustio slušalicu shvati da je se Barbara najavila i u njemu upali neku nervozu ali i ljutnju . Sve je išlo fino lagano , svojim tokom a ona sad odjednom opet po svom i po starom. Zapali cigaretu i zavrnu rukave . Trebalo je da se malo smiri i opusti . Možda ju je i njegovo ponašanje natjeralo da se tako ponaša baš kako ga je i Aleksandra opominjala da je s bradom izgledao strog i zastrašujući . Opusti kravatu i raskopča nekoliko dugmića na košulji. Na pola ispušnu cigaretu ugasi i odobri ulazak nakon kucanja. Znao je da je Barbara . Njene korake bi poznao i u tami . A i osjećaj njene blizine je odavno mogao da prepozna .
Izvinula mu se na smetnji i umalo je nije zbunilo njegovo naglašavanje da nema potrebe da se najavljuje jer svi je već poznaju kao njegovu buduću ženu i da njeno najavljivanje može da izazove bespotrebne tračeve i nagadjanja. Samo je kratko odgovorila "dobro" i nastavila da priča o svom planu . Marko je pokušavao da se drži razuma ali mu nije polazilo za rukom . Kao pijan ju je odmjeravao dok je samom sebi ponovo objašnjavao šta je bila njena zabrinutost . Spasila ih je Aleksandra svojim ulaskom . Uzela je Barbarine ruke u svoje i povukla je sa sobom da sjednu . Pažljivo je slušala ali nije ispuštala ni Marka iz svog pogleda . U njoj je rasla neka radost . Možda Marko nije još shvatio ali ona jest . Barbara je Emira prezirala . Kako je samo sa gadošću u pogledu pričala o putovanju i njegovom programu kao da je bila naivna pa da ne shvati njegov plan .

"Njegov odlazak u Pariz je isplanirao nakon Londona . I rezervacija hotela je u hotelu gdje ja odsijedam . Odabrao je klijente i vrijeme sastanka sa istom firmom kao što je isplanirano za mene . Ja to ne želim . Nema čiste namjere . Ne mora biti ništa vezano za mene jednostavno sumnjam u njegovo poslovanje . Zašto se mora i on sastati sa našim investorima ? Je li on zadužen za financije svoje firme ? Nije ? Zar to nije dovoljno da bi trebali biti oprezni? "

Marko je pomilova osmjehom pa prebaci zabrinut pogled na Aleksandru . Dok je pripaljivao cigaretu više samom sebi nego njima procjedi kroz zube :
"Trebamo biti oprezni ali da li je toliko alarmno stanje ne znam ni sam ..."
Nadje njeno lice kroz oblak dima koji u par sekundi napravi oko sebe i nasmiješi se opet . Nije bila samo njegova podrška već mu je davala i neku neopisivu snagu dok je bila uz njega . Podiže slušalicu i naredi izmjenu plana . Mangupski se nasmija i namigivanjem pokuša da ih opusti jer su još uvjek sjedile vidno napete i zabrinute. Krenu da uređuje svoj izgled i naredi da se spreme i da ih čeka da idu na ručak . Aleksandra je našla izgovor da ne podje s njima jer je htjela da im omogući da budu sami i ako je osjećala da joj se želudac lijepi za kičmu od gladi . Poručila je sebi nešto iz indijskog restorana iste sekunde kad je ušla u svoj ured i sa rukama sklopljenim u molitvu pomoli se za Marka i Barbaru.
Ni njoj nije promaklo da su nekako brzo napredovali a onda nastavili da tapkaju u mjestu kao da još uvjek postoji neka prepreka između njih.
Čekao ju je ispred lifta. Tipkao je nešto u telefonu i podiže pogled kad osjeti njen miris i prije nego se žačuli koraci. Bila je zaposlena oblačenjem sakoa i nije ni primjetila da ju je posmatrao. Namještala je kragnu i protresla kosu koju je pustila iz šnale niz ledja. Oduzimala mu je dah . Nježno njihanje kukovima dok je pravila male korake su mu mutili razum . Sa obe ruke prodje prstima kroz bradu i naizmjenično je zaglanča ne znajući kud s rukama kad stade uz njega. Zvuk lifta ga malo trgnu i lagano spuštajući ruku na njena ledja ih oboje usmjeri u lift. Osjećao je se kao srednjoškolac kad ga pogleda umiljato s osmjehom . Izgledala je drugačije . Više nije bilo suza u njenom pogledu i gledala ga je umiljatije . To mu je došlo kao neko ohrabljenje i ako nikad nije imao problema kad je osvajanje djevojki bilo u pitanju . Imao je uvjek samopouzdanja jer njegov humor je bio nešto na što su padale sve . Ali sad nije bilo potrebe za tim . Lagano je sklonio pramene kose s njenog lica i uzimajući njeno lice u šake kao okvir lagano spusti usne na njene. Osjetio je da lagano drhti sva kad se na zvuk lifta odvoji od nje . Uzeo je njenu ruku i prepleo svoje prste s njenim. Lagano su koračali jedno uz drugo kao da je cio svijet bio u njihovim rukama.
Emir je iz parkiranog auta preko puta ulaza posmatrao kako nestaju iza ugla zgrade . Samog sebe je ohrabljivao kako neće još dugo trajati i da će ubrzo ostvarit isplanirano.

Vrijeme će pomoći ...Where stories live. Discover now