Osmjehujem se dok tražim haljinu koju smo kreirali po inspiraciji Rimskog doba, a koja je ukrašena Svarovskim kristalima. Oči mi se zasjaje kada ju nađem pa ju izvučem pa i zaplešem s tom haljinom okrećući se prema mladoj dami.
“Ova haljina je jednostavno savršena za vas i tu prigodu. Toliko lijepo tijelo imate, a uz ovu haljinu koja će sve vaše atribute naglašavati ne možete pogriješiti.”
Vidim joj sjaj u oku pa se i sama osmjehnem, jer ako išta volim to je kada iz prve pogodim kupca u dušu, a mladu damu sam i više nego pogodila.
“Dođite sa mnom pa da ju probate.”
Usmjerim je rukom prema kabini pa u nju smjestim tu predivnu svilenu haljinu i propustim damu unutra.
“Koji broj noge imate?”
Pitam nakon što zatvorim vrata kabine za njom.
“Trideset i osam.”
“Dolazi.”
S osmjehom se zaputim do police gdje imamo sve veličine otmjenih cipela sa savršenom petom od osam centimetara koja još bolje ide uz svaku haljinu.
“Na sve mislite.”
Osmjehnem se na njene riječi dok koračam natrag prema garderobi.
“Zato smo najbolji.”
Pomalo zabavljeno kažem dok joj dodajem cipele u kabinu. Nakon skoro pet minuta otvore se vrata kabine i kao da imam priviđenje. Ne da joj savršeno stoji, već izgleda kao anđeo. Osmjehnem se dok dlanove podižem skoro do lica.
“Savršeno!”
Uhvatim je za ruku pa ju postavim ispred velikog ogledala koje stoji odmah pokraj kabine. Vidim joj oči kako joj se šire od oduševljenja dok joj kosu prebacujem na onu stranu koja je otkrivena i gdje se tkanina spaja ispod ruke.
“Ovako prebacite kosu preko golog ramena, decentnu šminku i obavezno nježan crveni ruž i spremni ste oboriti svijet.”
Podragam ju po ramenu pa se udaljim ostavljajući joj dovoljno prostora kao i vremena da se divi sama sebi.
“Nemam o čemu više razmišljati. Kupujem!”
Osmjehnem se i kimnem glavom zadovoljna situacijom, a i njenim zadovoljstvom.
“Bi li bilo previše ako pitam jesu li i cipele na prodaju?”
Nasmijem se od srca, jer ako išta volim to su opuštene dame koje dolaze kod nas. Najgore su mi one koje nosom paraju oblake i misle kako se cijeli svijet vrti oko njih, a zapravo su toliko frustrirane da traže utjehu pa taman to bilo u bezobrazluku ponižavajući druge.
“Ne prodaju, ali vam vrlo rado mogu reći gdje možete nabaviti baš takve cipele.”
Još joj i namignem na što se samo osmjehne pa zatvori vrata kabine.
“Dogovoreno!”
Složim haljinu lijepo u odgovarajuću zaštitu pa ju smjestim i u dodatnu kutiju koja je namijenjena za takve vrste haljina. Još uvijek mi titra njen nježni osmijeh koji joj je igrao licem nakon što je izašla iz kabine pa joj uz vizitku za cipele stavim i svoju pa ju uputim da se pozove na mene da dobije dodatni popust. Osmjehne mi se pa mi pruži karticu nakon što sam joj rekla cifru koja ruku na srce ni malo nije bila niska. Provučem karticu pa uz osmijeh spustim pogled na POS aparat, ali ono što mi zaigra pred očima je ime s kartice.
“Mario Stanić!”
Onaj osmijeh mi zamre na licu dok proučavam to ime i prezime pitajući se koliko istih imena i prezimena postoji na kugli zemaljskoj, a pogotovo u istom gradu.
YOU ARE READING
Ispod valova strasti 🔚 U PRODAJI❤️
RomanceKako nastaviti dalje kada sve u što je vjerovala izgubi smisao, a ono sve u što nije vjerovala dobije smisao?
