Grade moj, čeznem za tobom.
Za tvojim vjetrom s planine,
Koji poput duha njiše tvoja drveća,
Za tvojim zelenilom na kojem sam se nekad bosa igrala.
Hoćeš li mi vratiti djevojčicu koju sam ti ostavila u amanet?
Ovdje nema dovoljno čvrstih zidina kao što su tvoje, da me zaštite.
Nema tvoje duše da ugrije moju,
Izgubljena sam. Stranac u vlastitom mlitavom i hladnom tijelu.
Pošalji mi je da ponovno postanemo jedno.
Treba mi njezina snaga, vjera i čisto srce.
Sama ne mogu, s zajedno bismo mogle naći sreću,
Zajedno bismo sigurno našle izlaz iz ovog labirinata.
Teško je biti u zemlji bez Doma,
Bez onoga što je srcu najmilije.
Čekaš, a zapravo ne znaš ni što čekaš,
Tražiš sreću u svakom danu, a od nje ni traga.
Ako je još uvijek tu, pošalji mi je,
Neka mi pokaže put kojim trebam krenuti.
Zajedno ćemo stvoriti nove uspomene,
Zajedno ćemo riješiti ovu zagonetku!
Ožujak, 2020.
__NiXaY__🖤
YOU ARE READING
OKOVI LEPTIRA
PoetryKažu da leptir u jednom danu, koliko i živi, provede cijelu vječnost. No, ako ga zatočiš, jesi li svjestan da trošiš istu tu, za njega tako dragocjenu, vječnost? Moja prva i zadnja zbirka poezije koju ću u ovom životu napisati. Uživajte!
