Dok moje ruke u drvetu stvaraju nešto čemu se ljudi dive, moja duša svakim novim delom koje stvorim malo po malo ide ka oporavku. Ovdje, u gorju život je jednostavan, miran, staromodan, obnavljajuć. A, meni je obnova itekako potrebna. Obnova duš...
- Naravno da ne milo moje. Ne bi Miha želio da ti tuguješ. Volio je on Kralja mnogo, zna da ćeš ti biti sretna s njim. Nemoj misliti o tuzi, nemoj sebe gristi mila, baš kao i on ne možeš promijeniti to što se dogodilo. Oboje sebe krivite što niste bili sa voljenima u trenutku njihove smrti, ali to je besmisleno. Niste mogli znati da će se to dogoditi. Ne vrijedi s time dušu razdirati. - pikne me po nosu pa se nasmiješi. - Ja volim da ste sretni. Da se zavučete u neku od koliba i prašite se k'o zečevi na sred šume bez srama i stida. Da budete to što jeste. Dvije ljepote, zdravi, mladi, potrebni jedno drugom. Ovdje se čovjek promijeni na bolje milo moje. Ovdje otkriješ tko si zapravo. On je našao ljubav i sebe u drvodjelstvu, sada je to vidio i u tebi. Ti otvori te lijepe oči ljubi te baba i nemoj propustiti ovaj voz za sreću. Nikada više nećeš naići na nekoga poput njega. Jesam provodadžija, ali svaka riječ je istina.
- Znaš li da mu je rođendan za Božić?
- Znam milo, znam.
- To je za pet dana. Željela bih mu nešto pokloniti, ali ne znam što. Što bi volio? Ti ga duže poznaješ.
- Oko moje, od tvoje ruke sve će mu biti milo. - kad to kaže dobijem ideju u trenu. Cmoknem je u čelo pa ustanem.
- Hvala ti Babuška, hvala na ovim riječima i na svemu. Da te nema trebalo bi te izmisliti. Da je više takvih žena poput tebe na ovome svijetu.
- Ma, ne daj Bože mila, koji će vrag svijetu ovakve budaletine?!
- Nisi ti budala Baba, ti si perfektna.
* * * **
Naložila sam vatru, okupala se, riješila poštu koja je pristigla na e-mail dok me nije bilo danas, a zatim otišla u malu ostavu iza kolibe i uz baterijsku lampu pokušala doći do šarenog kofera koji je stojao ispod nekih starih kanti. Znala sam da je u njemu nešto mamino, ujka mi je pričao da je to tamo spremio i da onog dana kada budem osjetila da sam spremna da preuzmem njenu pa tu malenu ostavštinu otići ćemo gore i uzeti ju. Sada sam ovdje, sada sam spremna i želim znati što je unutra. Prašina je prst debela, izvučem ga i malo ostatcima neke vreće skinem sloj. Ponesem unutra, na toplo, pa stavim na stolicu. Što god da je unutra, spremna sam da to prisvojim, to je nešto od moje majke i sada je moje.
- Uh - otkopčam kajiše na koferu pa otvorim. Osmjeh mi prekrije lice od prizora koji ugledam. To su slike i platna, stare, uljane boje, kistovi i ugljen u vrećici koji se rasuo na komade. - Slikala je! Voljela je slikati. - oduševim se saznanjem da ipak imam nešto njeno u sebi, tu ljubav prema ovome. Izvučem vrećicu sa slikama od gore je jedno čisto platno što me oduševi, zbog ideje koja mi je došla za Tadejev poklon. Ispod nje je slika kolibe, pa gorja, pa žene koja iako je leđima okrenuta ka brdu jasno pokazuje da je baš ova kraljica Jadranka, baka Janja lično. Majka ju je crtala dok je boravila ovdje. Na sljedećoj je rekla bih šuma, zeleni bršljani koji čine trudnički trbuh, a u sredini beba pupkovinom spojena na puzavicu bršljana. Suze krenu same od radosti, od osjećaja da sam to ja, da je mene povezala sa ovom prirodom, sa ovim krajem još dok sam rasla u njoj. Još je slika tu, nijedno platno nije uramljeno, ali je lijepo sačuvano svih ovih godina. Konzerviralo se na hladnoći, boje su postojane, stegnute, sve izgleda savršeno.
- Dat ću vam novi život, obećavam. Zablistat ćete u nekoj galeriji, svijet će vas vidjeti. Hvala ti na ovome majko. - prislonim radove usnama pa utisnem mali poljubac na sve. Spakiram nazad u kofer, pokupim boje pa stavim kraj šporeta na toplo, da spasim ako što mogu, mada su šanse male. Čisto platno odmah ostavim sa strane, ako boje posluže Tadej će dobiti nešto od moje ruke spravljeno. Gurnem kofer sa strane, pustim da voda iz bojlera isteče u kadu, svučem se i uskočim unutra. I taman sam se potopila čujem lavež psa i vrata kolibe kako se otvaraju.
- Plašljivice gdje si?
- Kupam se. Ne primam ne najavljene goste.
- A, kupaš se znači? Šarov razguli van. Nije ovo što sad slijedi za dječje oči.
- Tadej što radiš? - ne mogu ga vidjeti odavde, ali jasno čujem zvuk odjeće koja pada na drveni pod. - Tadej?!
- Planiram ti se pridružiti. Što, zar nema mjesta za mene? - o svi sveti, samo makne onaj zastor pa potpuno gol korakne unutra. Šarov proturi njušku samo da provjeri stanje, okrene se i iziđe. Usta mi se osuše kada ga vidim takvog divnog, prokleto savršenog. - Radio sam, mrtav sam, ruke su mi isjeckane, ovo čudo koje sam pokušavao napraviti je tako prokleto komplicirano, trebam malo tople vode i njege.
- Ma nemoj mi reći.
- Napravi mjesta što si se raširila toliko. - zakorači u kadu, osjećam da će se prevrnuti nije ovo napravljeno za dvoje. Upadne cijeli, skupljenih koljena pa se primakne i privuče me k sebi. Dlanovi mi momentalno završe na njegovim prsima, usne na tim punim primamljivim koje bude želju.
- Prokleti romantični filmovi! - kaže pa me povuče na sebe, pruži noge kada mu završim u krilu. - O, ovo izgleda dobro. Ovo izgleda odlično. Ti i ja, topla voda, mokra tijela.
- Seks u ovoj limenoj kadi baš i nije preporučljiv.
- Onda ćemo se prebaciti na tvoj veliki topli krevet. - dohvati spužvu, pa mi je stavi u ruke. - Nakon što me malo sapereš da ne smrdim.
- Ti si budala Kraljeviću, znaš li to?
- Ali, tebi se takav sviđam.
- Veoma. Veoma!
- Onda me izribaj i iskoristi na sve načine na koje želiš.
- Neću odbiti taj prijedlog. - pružim ruku po sapun pa pređem njime preko spužve, zatim preko njegova vrata, prsa, pa niže.
- Opa... Može malo nježnije?
- Ne može. U divljini samo divlje, tako voliš zar ne Drvosječo?
- S tobom volim sve. - ruka mu je na mom vratu, povlači me na svoje usne i uzima žestoko. Ako ne umrem od ovog predivnog osjećaja sebe u njegovim rukama neću od ničega. I ova noć će biti čisti raj.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
