U drvo urezano🔚

9

– S tobom se ne može. Grozna si. Idem, želim spavati. MORAM spavati.

– Ne seri. Zašto odmah sve okrećeš na crnilo? Zar ne misliš da bi Miha bio sretan jer si ti sretna? Zar misliš da on želi da tuguješ za njim cijeli život? Ne želi. Možda te baš on poslao na to brdo jer je znao da ćeš se tamo izliječiti. Ono, u rukama nekog seksi drvosječe.

– Drvodjelje kokoško!

– Vidiš? Sviđa ti se jasno je kao dan. Budi sretna luđakinjo. Zaboravi da si došla liječiti se nekim Budinim metodama i onih tamo sa Tibeta. Ne kažu džabe da ljekovito bilje raste u gorju.

– Lijepo spavaj lujko.

– Sliku čekam...

Zaspala sam debelo iza ponoći, budila se nekoliko puta da natrpam drva u vatru. Svaki put je bilo sve hladnije, temperatura je ozbiljno padala. Sada mi se ne čini toliko hladno, sunce se promolilo kroz krošnje borova i uvuklo se u kolibu. Ustanem, sredim se, stavim lončić za kavu na šporet. Nema ga. Ne dolazi; devet je sati, a on nije došao. Doduše nije ni rekao da će doći, ja sam ga pozvala i rekla ako želi. Obučem jaknu pa iziđem van. Na trijem su poslagana iscijepana drva koja sinoć nisu bila tu. On ih je donio. Kada i zašto se nije javio? Spustim se dolje i vidim poštarski autić kako ide prema babinoj kući, a onda i nju kako izlazi van.

– Jadrankaaa, o Jadranka kućo stara živa li si?

– Živa, evo me koprcam se k'o šaran van bare.

– Hajde koprcat ćeš ti još bar dvajest godina.

– Je, je grobar me već na lopati nosi.

– Hajde, nosim ja drugi dio mirovine, poslala me Goca iz banke, kaže ne zna hoće li ti unuk dolaziti pa da ponesem ako idem gore.

– Baba Janjo dobro jutro – kažem i priđem, poštar me pogleda izgubljeno.

– E, milo moje, jutro srce, jesi se naspavala? Hladno bilo mater mu, skočanjila sam se noćas.

– O, pa imate novu komšinicu Janjuška, ne hvališ se – poštar digne obrve uz smiješak.

– U me gledaj beštijo matora šta's oči iskolačio na mladu curu. Broji te pare deder nemoj da dozovem kurjake. – koliko je luda ova žena, pa to je strašno. Nasmijem se dok poštar namješta ozbiljnu facu.

– Baba jesi vidjela Tadeja od jutros?

– Čula sam da je drva nanio na trijem jutros rano, poslije sam vidjela da odoše niz stazu on i Šarov.

– Sreo sam ga maloprije sa braćom Vranković i tim psetom koje će me strgat kad poraste otišli sa sjekirama i puškama dolje niz veliku cestu. Kralj sa sjekirom braća valjda u lov idu. U po dana, ali tko će znat' budale.

– Aha, znači nije ovdje... Dobro. Baba, dođi do moje kolibe kasnije popit ćemo kavu i pojesti nešto, nemoj danas ti da kuhaš, mogu ja.

– 'Oće biti i za malog, kad dođe gladan iz šume?

– Hoće, bit će, ne brini.

– Onda valja sine moj, dođem samo da turnem ovu lovu u sef i zakopam tri metra pod snijeg. – poštar odmahne glavom i nasmije se.

– Evo ti Jadranka i poziv za pregled.

– Kakav vražji pregled? – pruži mi kuvertu. – Što piše milo moje?

– Poziv za mamografiju baba Janjo.

– Mamografiju? Pa što će mi to u ovim godinama? Od sisa samo dugmići ostali k'o da su me Topalovići  obrađivali. Pih...– tu se poštar odvali od smijeha, a i ja bogami suze su mi pošle.