Pocetak

70 8 1
                                    

"Dopusti da ti pomognem"

Odem iza njega kako bi mu pomogla da skine kosulju,ali to sam samo uradila kako bi uzela pistolj koji sam predhodno ostavila na jednoj od polica.

Prislonim mu pistolj uz glavu

"Ne znam ko zeli da te ubijem,ali skupo je platio za tebe" prosapucem mu na uvo.

I samo tako bez i jedne jedine emocije opalim mu metak u glavu.

Cuju se policijske sirene i meni stize poruka.

izgleda da je neko znao da napadamo veceras,moras da se povuces i to brzo

Uzimam pistolj i stavljam u torbu zatim uzmem i kosulju od coveka koga sam upravo ubila jer sadrzi moje tragove prstiju na sebi.

Zatim izlazim kroz prozor zgrade,ugledam plava i crvena svetla koja se naizmenicno menjaju,policija,vec su stigli zato brzo odlazim na krov da me ne bi videli.

***

Sedim u svom dnevnom boravku i pijem kafu dok brojim pare koje sam sinoc zaradila za ubistvo onog coveka.

"sta mislite da li su glasine tacne,to da sva ova ubistva koja se desavaju da je sve te ljude ubila zena?"

"to je naprosto ne moguce,zena ne moze da ubije muskarca,svi znamo da su muskarci jaci pol od zena,to je naprosto previse suludo da bude istinito,ha"zagledam se u njegove svetlo plave oci,koje me potsecaju na vedro nebo,i naravno da znam o kome je rec,takve oci boje okeana sam videla samo jednom u zivotu.

Danijel Sokolov.
"Sjajno moja sledeca zrtva"govorim samoj sebi u bradu dok se smesim i odpijam gutljaj gorke  jutarnje kafe.

UbistvoWhere stories live. Discover now