Njegova

Poglavlje 20.

''Je si li ikada zažalila što si pristala doći na moje imanje?'' upitao sam ju. Od početka me mučilo je li se stvarno toliko jako protivila toj ideji ili ju je samo bilo strah.

''Nisam.'' Kratko i jasno je odgovorila. Ostavio sam joj vremena ako želi da obrazloži svoj odgovor.

''Protivila sam se tome samo zato što sam znala da ako odem s tobom da će između nas dvoje nešto biti. Seksualna privlačnost još od prvog susreta činjenica je koju niti jedan od nas dvoje nije mogao pobiti.'' Nisam se mogao više složiti s njezinim riječima. Moje namjere kada sam ju doveo na imanje jesu u jednu ruku bile da ju zaštitim od Kiana, no žarko sam želio vidjeti kako bi se odnos između nas dvoje mogao dalje nastaviti.

Stvar je bila u tome što od Lare nisam htio više nikakve veze. Usputni seks sa ženama koje su se očajnički trudile dopasti mi se nikada nije prelazio u išta više od toga. S većinom od njih ne bi ni bilo drugog puta.

Razlog tome nije bio što je tim ženama nešto ne dostajalo. Zaista neke od njih zaslužile su više poštovanja nego li sam im pružio. Ali nakon Lare svaka me podsjećala da ako si dopustim zaljubiti se na kraju ću završiti duboko povrijeđen.

Gledao sam na ženski rod kao nešto odbojno, korisno samo za jednu stvar. Čak sam i sve ženske služavke zamijenio muškima. Nisam htio riskirati niti u jednom slučaju. Nisam branio svojim borcima da imaju obitelji, bilo bi to sebično od mene. I ako vjerujem da sam djelovao hladno i ne zainteresirano na površini radovalo bi me kada bi me tražili višednevni otpust kako bi se vjenčali, bili sa novorođenčem ili jednostavno provodili vrijeme s obitelji.

I onda kada je Nardova Tara izdala njega i kćer i na kraju samu sebe odvela u smrt izgarao sam iznutra. Iako to nisam pokazivao. Nardo mi je kao vlastiti brat, ako ne i više od toga. Njegova bol bila je i moja. Iz dana u dan gledao sam kako propada dok nije znao što i kako raditi s malenom koja je samo plakala. Na posljetku ju je odveo k svojim roditeljima. S time se i ona, ali i on smirio. Prošlo je još neko vrijeme dok je zacijelio svoje rane i na kraju je izašao iz svega jači nego prije.

On i ja imali smo isti peh sa ženama koje smo smatrali onima za koje bismo i život dali. Kvragu čak su im i imena bila slična. Lara i Tara, trebali smo oboje odmah nanjušiti problem. Njegova jedina prednost je što je njemu iz svega na kraju ostala prekrasna kćer. Dok sam ja ostao sam u svojim sjećanjima zbog kojih bi često noći proveo uz alkohol.

Sve dok nisam ugledao nju. Sve žene s kojima sam spavao poslije Lare bile su samo avantura. Nije tu bilo nikakve konekcije, samo čista fizička privlačnost.

Lagao bih kada bi rekao da me i Katrinin stas nije privukao, jer jest i to jako. Samo od poljupca kita mi je bolno pulsirala u hlačama.

Ali k njoj me privukla i njezina snaga. Neizmjerna borba za život. I odanost. Ono što me godina prije slomilo bila je teška i ružna izdaja.

Katrin je s druge strane žrtvovala vlastiti život. Mučili su je danima, no ona ni pod cijenu smrti nije htjela izdati oca i predati ga ne prijateljima u ruke. To je ono što je napravilo klik u meni. U tom trenu uz njezinu snagu i tjelesnu privlačnost koju sam osjetio još dok sam je promatrao kada je prvi put bila u sobi znao sam da bi uz nju mogao ponovno probati nešto više od pukog seksa.

Nadao sam se samo kako će privlačnost biti uzajamna. Koliko god da mi se sviđala, da me oni noći zaustavila u poljupcu ne bih se protivio tome. Znam kakve priče kruže o meni i takve priče su dobre jer drže respekt i strah u protivniku, no nikada ne bih nasilno forsirao poljubac ili išta više od toga.

Ali kada sam vidio kako njeno tijelo reagira na mene znao sam kako ću je jednog dana imati. U salonu sam joj u očima mogao vidjeti strah, znala je tko sam i što sam sve sposoban učiniti. Ipak tu večer taj strah kao da se sakrio i čitao sam njezine osjećaje kao otvorenu knjigu. Željela me isto koliko sam i ja želio nju.