Njegova

Poglavlje 3.

''Ne plaći kraljice moja, samo mi reci što želim znati i cijeli ću biti tvoj. Neću ti pružiti zadovoljstvo sve dok mi ne kažeš lokacije Sergejevih skladišta.'' Rekao je ponovno kleknuvši pored mene. Za oko mi je zapao srebrni džepni nožić koji se presijavao na svijetlu reflektora iznad moje glave. Kian je prislonio nožić na moje lijevo bedro. Već pri laganom kontaktu mogla sam osjetiti koliko je nož oštar.

Započeo je vući oštricu preko cijelog lijevog bedra prema koljenu, a potom natrag prema gore. Bol je bila trenutna, no tijelo je bilo premoreno da bi mogla vrištati. Tihi jecaji čuli su se s mojih usana dok su suze kapale na pod miješajući se s kapljicama krvi koje su kapale s bedara. Kian je istu stvar učinio i na desnom bedru.

''Koje su lokacije skladišta Katrin?'' upitao je ponovno. Šutnja s moje strane samo ga je dodatno naljutila. Ustao se i bacio nož na drugu stranu sobe. Prošetao je do drvenog stola na kojem je držao neke od stvari s kojima me svakodnevno mučio. U ruke je uzeo bočicu medicinskog alkohola.

Istog trena sam se počela otimati u stolcu shvativši njegove namjere. Njega je to samo dodatno razigralo i pružio mi je jedan od svojih bolesnih osmjeha dok se vraćao prema meni.

Nakrenuo je bočicu i smrdljiva tekućina počela je kapati po mojim bedrima natjeravši me da zavrištim od boli koju je to prouzrokovalo. Novonastale rane pekle su poput vrućeg žara i nisam bila sigurna koliko ću još izdržati prije nego li nesvjestica stigne.

Kian je shvatio da usprkos alkoholu, ja i dalje neću progovoriti pa je ponovno uzeo maleni daljinski s kotačićem.

''Možda bi danas mogao povisiti na 30000 volta, samo znaj da pri 50000 volti organi počinju otkazivati, a ja ne bih volio da moram prijevremeno pokopati moju kraljicu.'' Rekao je i okrenuo kotačić na voltažu od koje sam zavrištala toliko glasno da sam bila sigurna kako su me čuli i nekoliko kilometara dalje.

Obukla sam crnu trenirku i prekrila ožiljke prekinuvši tako vlastite misli o danima provedenim s Kianom. Znala sam kako planira nešto opasno u sjeni svoga imanja, jer toga dana kada sam pobjegla nije izgubio samo potencijalne informacije o lokacijama skladišta nego i ženu koju je nakon svega namjeravao učini svojom kraljicom.

Umjesto košulje obukla sam običnu usku crnu majicu na bretele. Preko ramena prebacila sam gornji dio trenirke i na noge obula prve tenisice koje sam pronašla. Brzinski sam pronašla kutiju cigareta i upaljač na kremen. Spuštajući se niz stepenište s lakoćom sam se ne zapaženo provukla pokraj stražara i zaputila prema stražnjem dijelu dvorišta.

Od kako sam se vratila kući otac je postavio zaštitare da me čuvaju 24 sata u danu, bez njih nisam smjela kročiti van kuće, a kamoli nekud dalje. Iako u zadnja dva mjeseca nisam niti išla nikuda, osim kod doktora kako bi provjerio da je sa mnom sve u redu.

Zrak je bio iznenađujuće topao za ovo doba godine. Usporila sam korak tek kada sam bila sigurna da me zaštitari, kako oni pridruženi meni no i oni koji čuvaju granice imanja više ne mogu vidjeti.

Od kako se dogodila otmica sva sigurnost je podignuta na najveći nivo. Nisam se protivila kada je otac rekao da se vratim živjeti na imanje, iako sam prije toga više od godine dana živjela odvojeno u apartmanu u gradu. Htjela sam si sama stvoriti život izvan mafije i otac me u tome podržavao sve dok se nije dogodila ova zbrka.

Na moj dvadeseti rođendan dobila sam ključeve od stana. Prva i jedina prilika za krenuti život iz početka bez okova mafije, mislila sam tada. Pronašla sam posao u jednoj maloj editorskoj firmi i uživala u njemu.

Godinu i šest mjeseci kasnije dobila sam poziv od Emilija. Hitan slučaj kraj starog vodotornja. Iako sam već u to vrijeme bila daleko izvan mafijaških poslova, i dalje me otac obavještavao o svemu. Na taj način iako nisam bila fizički prisutna u misijama, uvijek sam znala što se događa u njihovom svijetu.