-Part 35-

2.7K 86 0
                                    

„Odvratni smo mi oboje jedno prema drugom“ Objasnim i ovo dvoje klimnu glavom.. Uzmem torbu i zajedno sa njima udjem u dvorište pa tako i u veliku kuću.. Tata se pobrinuo da sve bude u starinskom stilu i čim je dobio prvu lovu odmah je sredio ovo mesto i ja ga obožavam.. Jedino ovde mogu da se opustim.. Na starinskoj zlatnoj fotelji sei Kaleb.. Moj brat od tetke.. Mrzim tog šupka.. Ima godina kao i ja, ali je toliko kreten.. Tetka postavlja sto u velikoj trpezariji, a teče nema..
„Jawad“ Oštar glas mog brata se javlja te on podiže pogled sa telefona i prilazi mi te me pozdravlja
„Znaš da mrzim to ime“ Govorim i on se zlobno smeje
„Zato te tako i zovem“ Govori.. Daću ti ja inat šupku jedan..Kolutam očima i bacam torbu pored sebe te je starij žena obučena u sivu kombinaciju sa belom keceljom uzima i odnosi predpostavljam u moju sobu.. Sedam na fotelju te uzimam telefon i okrećem Lianu, ali ona mi prekida.. Napišem joj poruku u kojoj pišem koliko mi je žao i da se zaboga vrati prvi put je ovde i izgubiće se.. Ni na to ne dobijem odgovor te nakon petog poziva odustanem saznajući da je isključila telefon
„Čuo sam da se svadjaš sa nekom ribom“ Ovaj progovara i ja mu samo poklonim zubati osmeh te prebacim pogled na trke konja koje se upravo održavaju.. Zašto je ljudima ovo zanimljivo da gledaju? Nakon pet minuta prebacim program i počnem da listam tražeći nešto normalnije.. Zaustavim na agentu 007.. Taj film smo Lil i ja gledali juce.. Naslonim glavu na naslon fotelje te pogledam kroz prozor i vidim je kako seta dvorištem srecna te gleda u telefon i prica sa nekim.. Pogled na nju mi zakloni tetka koja odmah počne sa pitanjima kako je mama
„Tetka poslednji put ti kažem, nisam je video ne pamtim, a ni čuo.. Preseliosam se i da joj nije dobro otac bi javio“ Kažem i ona uzdahne te zamahne glavom
„Nisi trebao da ideš od kuće, trebao si da brineš za nju baš kao Kaleb... On brine o meni“ Govori i ja kolutam ocima
„Mojima se nije svideo moj posao i kraj, a i neću večito ići uz maminu suknju kao on“ Govorim
„Hej“ Upozori me
„Nikome se ne bi svideo tvoj posao, Zayn kriminalac si“ Govori i ja se nasmejem
„Moj zivot i ja pravim sranje od njega, a sad dosta o tome“ Uzmem telefon i okrenem Liama.. Ne javimi se te besno spustim slušalicu i udjem u poruke te počnem brzo da prelazim rukama po ekranu
*Da li možda Mina priča sa Lianom?“ Upitam i odmah dobijem odgovor
*Mi smo kod Harryja i Maxsa, tu je i Niall svi pričamo sa njom“ Govori i ja prevrnem očima na pomen Nialla.. Vratim telefon besno u džep te opet pogledam kroz prozor.. Sada leži na travi sa podignutim nogama koje su savijene u kolenima i drži telefon ispred sebe te se smeje..  Prelepa je i nervira me zato što ne možemo da preživimo jedan dan a da se ne posvadjamo zbog gluposti..

Uspravlja se te trči ka ulazu u kuću.. Otvara vrata te je čujem kako dolazi ka dnevnom.. Kada udje zastane na vratima te se blago nasmeši.. Pridje tetki te se upozna sa njom, a onda pridje Kalebu koji je prvo skine pogledom pa tek onda je pozdravi.. Prevrnem očima kada me ni ne pogleda već samo sedne na fotelju do moje uzimajući jabuku.. Baci mi svoj telefon u ruke te ga ja podignem i vidim sve na okupu
„Lepotane čujemo da si je poslao da se jebe sa nekim tamo komšijom“ Max prvi progovara i ja samo prevrnem očima
„Jesam“
„Ostaće ti oči prevrnute“ Mina se ubacuje i ja opet prevrnem očima
„Pa nisi trebao da je šalješ kod komšije ima ovde onih koji bi je rado jebali“ Niall se ubacuje
„Ti šupak ćuti i budu srećan što ti je nos idalje na licu“ Ljuto kažem i svi prave zvuk 'uuu'
„Prava ste deca“ Mrzovoljno gledam
„Bolje nego da budemo tako kao ti..“ Ostatak Harryjeve recenice ostane u vazduhu
„Jeste bolje da budemo deca nego da nam je duša crna kao tvoja“ Liam naravno
„To si lepo rekao samo si izostavio jednu činjenicu.. Nikome ne može da bude duša tako crna kao njemu“ Harry opet
„Tako je“ Potvrdjujem i prekidam slušalicu.. Okrenem se ka Liani te joj predam telefon
„Zašto si me doveo ovde?“ Odjednom me upita
„Mislio sam da će ti se svideti“ Govorim i ona se blago nasmeje
„Zašto se uopšte trudiš?“ Upita me.. Ustanem sa fotelje i pogledam je ljuto.. Ona me gleda odozdo i zbunjena je dok sam ja besan..
„Zašto se trudim? Pa možda zato što mi značiš i zato što sam hteo da budemo bar dva dana sami daleko od ostalih.. Zato što sam mislio da ćeš se i ti radovati što ćeš upoznati mog dedu i moju babu..“ U tom trenutku baka i deka udju u dnevni te zastanu na vratima i oni zbunjeni.. Sada se i ona uspravi te me pogleda
„To nije bio razlog da me drogiraš, pristala bih da dodjemo“ Govori
„Zašto se stalno vraćaš na drogu?“ Upitam je
„Zato što sam ljuta zbog toga“
„Znači ja treba da se vraćam na novogodišnje veče?“ Upitam i ona odmahne glavom
„Idalje si ljut?“ Upita.. Ma jok
„Naravno, samo sam prešao preko toga“
„Uredu izvini“ Govori te obmotava ruke oko mog vrata i zagnjuruje glavu u moj vrat.. Dvoumim se, ali na kraju je jako privučem sebi i zagrlim.. Ne mogu da se ljutim na nju..  Odvajam se blago od nje te naslanjam čelo na njeno
„Hoćemo u šetnju?“ Upitam je i ona klimne glavom te nasloni usne kratko na moje.. Uhvatim je za ruku i povučem ka izlazu.. Bez reči izadjemo i odmah se uputimo ka šumi.. Idemo ka ogromnoj dedinoj livadi koja na vrhu ima ogromno drvo ispod kojeg smo se stalno kao deca igrali dok su odrasli radili.. Polako hodamo kroz šumu.. Njena glava je naslonjena na moje rame dok je moja ruka prebačena preko nje.. Kako idemo ka šumi tako mrak pada.. Kada napokon stignemo mrak je već pao i mračno je.. Sednemo na sredinu livade te se promatramo.. Nagnem se ka njoj te naslonim svoje usne na njene nakon čega je prevalim tako da legne na kratku travu.. Ljubim je jako te je čujem kako dahće.. Prebacim poljubce na njen vrat te počnem i tuda da je ljubim i da ostavljam male ljubavne ugrize.. Ona dahće, ali nije ona jedina koja nema dovoljno vazduha, ali ne prestajem.. Obožavam da je ljubim.. Obožavam da je dodirujem zato što tada znam koliko je moja..  Odjednom osećam kako se vrtimo I sada sam ja ispod, a ona iznad.. Nasmešim s, ali taj moj osmeh prekinu njene usne koje se stope sa mojima..
„Moraš da se obriješ“ Govori.. Pa stvarno bih trebao, nisam se brijao sigurno sedam dana i brada mi je jako porasla..
„Sutra ću, više volim kada ostavljam crvene tragove po tvom vratu“ Priznam i ona se nasmeši
„I ja isto to volim, ali već si se pretvorio u žbun“ Nasmejem se na te reči te se uspravim zadržavajući nju u svom krilu.. Već se jako smračilo i kući su se već sigurno zabrinuli..
„Kasnoje moji su se sigurno zabrinuli“ Govorim te se ona uspravlja te me povlači za ruke i pomaže mi da ustanem.. Uhvati moju ruku te tako zajedno krenemo ka kući..
„Šugica“ Odjednom me pipa te počinje da trči.. Kada shvatim šta hoće potrčim za njom i ova šetnja se pretvoji u igranje šugice

XES <-----Dove le storie prendono vita. Scoprilo ora