◇◇◇

13 2 0
                                    

38.POGLAVLJE
•obmana•

Vratila se skupini vještica koje su je čekale vani. Riječi one žene su joj brujale kroz glavu.

" Dugo ti je trebalo."

Oliver je izjavio dok se ona približavala.

" Petnaest vojnika je palo , malo sam se zadržala kod onog zadnjeg. Nije se htio pomiriti sa umiranjem."

Tanija je prevrnula očima dok je Henrik skidao nakit sa ruku.

" Jesi li vidjela Silviju?"
Oliver je upitao a Enna nije ni uspjela odgovoriti od silnih riječi koje je Tessa izgovorila.

" To sada nije ni važno , ona je putnik , njoj ne smijemo vjerovati i trebamo krenuti odmah."

Nekoliko koraka naprijed a onda su je Ennine riječi zaustavile.

" Ne vjeruješ ni vampirima a opet radiš sa jednim."

Tessa se vratila do Enne i prst naslonula na njenu sljepočnicu izgovarajući riječi sa žarom.

" Tebe smo mi stvorili i tebe mi kontrolišemo , ona je putnik ne vjeruje u magiju Mjeseca , prestani sve okretati na sebe idemo po šta smo došli!"

Henrik je odmah krenuo koračati prema skladištu a Tanija ga je pratila sa posudom u ruci koju je upravo otvorila.

Oliver se povezao sa Henrikom , što je Enna duboko u venama osjetila kao hladnu struju. Pratila ih je do onog dijela gdje je malo prije stojala sa ženom koja je zapravo putnik i koje se više ne sjeća. Tessa je kao vođa grupe prva prošla kroz vrata koja su vodila u Silvijinu jazbinu punu biljaka i svijeća povezanih pokraj zida. Silvija je sada sa zavezanom kosom ustala na noge i začuđeno izgovorila Tessino ime
To nije zaustavilo nju koja je svoje ruke podigla u zrak i protiskla Silvijino tijelo u zraku.

" Oliver , Tanija , Henrik , razmišljajte svojim glavama!"

Silvija je očima prelazila preko njihovih lica.

" Ti si nam uzela roditelje i moći. Uništila si nas , sada ćemo i mi tebe."

Tanija je sa crnim očima vrištala riječi.
Oliver je svoju magiju usmjerio sa crnom i sporo izbijao život iz starije žene.
Tada je iz ničega istrčalo mršavo stvorenje svjetlije kože , duguljastih špicastih ušiju i zavijenim zglobovima. Koje je prestravilo Ennu.

" Ne!"
Vrisnulo je tankim slamajućim glasom.
Skočio je ispred Silvijinog tijela koje je u zraku i počeo plakati , u njegovim očima se stvorio bijes , tada se okrenuo i rukom udario od tlo. U zraku oko njega i Silvije se stvorilo magično polje zaštite. Njeno slabašno tijelo je sada palo na tlo i on mu je pritrčao.

" Zašto joj to radite? Samo je željela pomoći."

Tankim prstima je uhvatio svoje uši koje je savio od žalosti dok su mu se u očima nakupljale suze.

" Senj. Oslobađam te."

Uplakani osmijeh se iscrtao na njegovom licu a onda ga je nešto bacilo od zid i stvaralo pritisak u glavi. Enna je gledala u Henrika koji u jednoj ruci drži bijelo pero dok drugu ruku drži u grču. Sada je pogledala prema Silviji koja je bila nezaštićena , to je pokrenulo njene napadače da se približe za jedan korak. Pogledala je u Olivera niz čiji je obraz sada jurila užarena suza.
Obuzeo ju je onaj snažni osjećaj krivice.

Okrenuo se prema njoj , osjećala je struju koja prži njeno tijelo , crpe Mjesečev štit.

Morala je nešto uraditi , ponovo je pogledala u stvorenje i sjetila se onog toplog dodira koji ju je smirio u trenutku njene transformacije. Brzo je otela bijelo pero i odgurnula Henrika u stranu odmah do Silvije.

" Slomi ga."
Stvorenje je izgovorilo a ona je bez predomišljanja to i uradila. Mekano pero se slomilo i nestalo.
Stvorenje je počelo iskašljavati krv.
Ona je dotaknula njegovu kožu koja je bila skoro hladna kao i njena.

" Ovo će ti pomoći."
Svojim noktima je napravila porezotinu u ruci i naslonula ruku na njegove uske usne.

Silvija je združila zadnje atome snage i magije i usmjerila prema svojim napadačima koji su pali na koljena od bolova , to je čak i Enna osjetila samo blaže.

Henrik je ustajao sa poda i prišao Silviji , krenuo ju je daviti. Gledao je u njene smeđe oči i crveno lice kojem ponestaje kisika. Silvija je svoje ruke naslonila na njegovu glavu i izgovorila riječ koja je čak nepoznata i Henriku. Izgubio je svijest i pao do njenog sada umrtvljenog tijela.
Stvorenje kojem je Enna maloprije pomogla je otrčalo do Silvije i naslonulo svoje ruke na njene a zatim počelo pjevušiti melodiju uz koju je ona nestala.

Svi izmoreni od magije ustali su na svoje noge i gledali nestajanje Silvijinog mrtvog tijela. Ustao je i prišao Enni. Tužnim krupnim očima ju je pogledao taj vilenjak kojeg ona prvi put u svom životi vidi.

" Ti si vampir?"
Čula je tihi tanki glas.

" Zadnji put kada sam provjerila bilo je tako."

Imala je čudan osjećaj u vezi ovog stvorenja.

" Nećeš mi popiti krv?"

Posramljeno je pogledao u pod a onda u nju.

" Idalje preferiram ljudsku krv."

Nasmijala se.

" Ako je tako onda vam služim za vijeke vijekova , gospođice svete krvi."

" Ti znaš za Mjesečev štit?"

" I više nego mislite gospođice."

Enna je bila zbunjena s krajem ovog razgovora da nije ni primjetila Olivera koji je u ruci držao letvu kojom je udario stvorenje u glavu. Dok je njegovo mršavo tijelo padalo uhvatila ga je u naručje.

" Zašto si to uradio?"

Iznervirano je povikala.

" Vodimo ga u pećinu."

" Šta je on?"

" Vilenjak."

Tanija je prišla i ispustila svoju crnu magiju u zrak koju je vjetar rastjerao.

" Oni su vjerni svojim vlasnicima , ako se ne ubiju mogu živjeti jako dugo. Duže i od sirena."

Nastavila je pričati. Prišli su Henriku koji je idalje ležao a onda naglo skočio na noge.

" Gdje je Tessa?"

Prve riječi na koje su se svi okrenuli i razgledali po skladištu u kojem su sada samo oni bili.
Enna je idalje u naručju držala vilenjaka , Oliver je bio u mini šoku a Tanija je posmatrala Henrika koji je hodao u krug mašući rukama i pričajući sebi u bradu.

" Lovci su umješani , demoni ."

Nastavljao je pričati rečenice koje nisu imale smisla. Prišao je svojoj sestri i uhvatio je njene dlanove u koje je pogledao.

" Ovo je bila obmana. Velika obmana."

ŠAVOVI MAGIJEWhere stories live. Discover now