Jedina

18. Poglavlje

„Hajde, Jack. Molao vidjeti", govorila je Jane prilično tiho, ali je u dubokoj tišini to odjekivalno kroz zidove. Svjetlo je postajalo sve slabije i čula je bat koraka niz stepenište. Lorie se ispravila i krenula da vidi šta su ona dva mala vragolana naumila. Govor koji je netom držala nije bio zaboravljen, ali trenutno je morala da spasi dvoje nedužne djece od njihovih naglih odluka. Protrljala je dlanovima lice i duboko udahnula.

Polako je otvorila vrata i krenula za njima. Laganim korakom je prelazila preko škripavih dasaka stepeništa kako se ne bi odala. Pogledala je u sve otvorene sobe, ali nije ih vidjela sve dok nije došla do dnevne sobe. Tu na prozor koji je gledao prema ulazu stajale su dvije male prilike. Njihova lica naslonjena na staklo, a dlanovi su im uokvirivali lice. Gledali s prema nebu i Lorie se pitala šta gledaju. Nije htjela da ih prepadne pa je stajala u kutu sobe. Bili su osvjetljeni ručnom svjetiljkom koju su našli u njenoj sobi. To je bio izvor svjetlosti koju je Lorie vidjela i na to otkriće je odmahnula glavom.

„Vidiš li ga?" upitala je Jane gledajući prema nebu.

„Ne, a ti?" upitao je Jacke i vrtio glavom kako bi vidio iz svih uglova. Jane je samo odmahnula glavom. Lorie je prekrsila ruke preko prsa i pokušala da shvati o kome pričaju ili tačnije koga traže.

„Možda trebamo ugasiti lampu?" pitala je Jane nikog određenog, neočekujući odgovor.

„Možda i bi" progovorila je Loroie i začula kako su dječica pokušala udahnuti i vrisnuti u isto vrijeme. Polako su se okrenuli prema njoj i onda odahnuli.

„Loliii..." rekla je poraženo Jane. „Pepala si nas, mislili smo da si div."

„Div?" upitala je Lorie tiho i onda je došla do njih i pogledala kroz prozor. Pun mjesec. Usne su joj se trznule pa je pogledala u dvije glavice podignute prema njoj. „A ko vam je rekao da možete biti budni u ovo doba noći? Pitala sam se zašto vas nema kod mene i što ste tako rano zaspali", Lorie je odmahnula glavom. „Mogla sam i zamisliti da ste nešto planirali, vi mali vragolani. Kako ste znali da je večeras pun mjesec?" upitala ih je Lorie i rukama protrljala te tamne kose.

"Tata nam je lekao" konačno je progovorio Jake koji je uvijek puštao sestru da priča, a on uživao u tišini. Lorie je klimnula glavom. Okrenula se prema lampi na stolu i ugasila je. Kad je tama okupala sobu, dva mala tijela su se stisnula uz nju i zadrhtala. Lorie se na koljenima popela na kauč i gledala kroz prozor s njima.

„Znate, ako vidite zvjezdu padalicu, možete zaželiti želju i biće vam ispunjena" , rekla je Lorie, a dvije male glavice su se okrenule prema njoj. „Hajdemo vidjeti možemo li jednu naći. Ali prvo zaželite želju", rekla je Lorie. „A ko će nam isputi želju ako je zaželimo?" upitala je mala Jane gledajući u Lorie. Lorie je stala zatečena tim neočekivanim pitanjem.

„Ne znam, Bog, svemir... neko hoće", odgovorila je drhtavim glasom Lorie..

„A ko je stvorio svemir?" upitala je tvrdoglavala Jane.

„Bog. Bog je stvorio svemir. I nebo i zemlju i sve oko nas. Tebe, Jacka, tatu, mene, baku... sve je stvorio Bog" govorila je Lorie dok joj je srce lupalo.

„Misliš li da je mama sretna na nebu? Nedostajemo li joj?" upitala je  neočekivano Jane tiho gledajći u Lorie koja je brzo treptala očima.

„Naravno da je sretna. Nije htjela da ode, ali bilo je njeno vrijeme. Bila je puno bolesna i sada više nije. Sada je s Bogom i zdrava. I pazi na nas sve.

„Znači mama je molala da ode na nebo da bi nas mogla čuvati?" upitao je Jack tiho.

„Da, ljubavi. Došla je na zemlju da vas rodi i otišla na nebo kako bi mogla da pazi na vas. Hajde sad da vidimo možemo li vidjeti diva", rekla je Lorie brzo promjenivši temu. Izgleda da je ipak dobila iskricu kako bi potpalila svoju vatru i dobila traženo svjetlo, samo je toga bila nesvjesna.

*

Joel se probudio iz strastvenog sna koji je bio samo nastavak onoga što se dešavalo na snimanju. Nakon što je Lorie otišla ostao je da vidi slike. Nije gledao u sebe, već u Lorie i pogled kojim ga je gledala. Bio je više nego sretan kad je vidio neki trag osjećanja u njima. Ona nada u njemu je sve više rasla i osjećao se laganijim. Njegovo srce je počelo da lomi zidove koje je ozidao oko njega i počeo je da duboko diše. Bio je više nego spreman da ponovo osvoji Lorie.

Iako je to bila mladalačka ljubav, bila je ona prava. Bio je potreban jedan pogled da Joel shvati da je ona ta. Žena s kojom želi provesti ostatak svog života. O njihovoj ljubavi je pričao cijeli grad i svi su mislili da će završtiti skupa, sve dok njegova glupost nije uništila njihove živote. Duboko je udahnuo i kad je začuo telefon da vibrira na kredencu pored kreveta, srce mu je počelo lupati od uzbuđenja. Posegnuo je za njim i skoro isčupao kabal od punjača iz zida silinom kojom ga je povukao. Kada je vidio da ima novu poruku u inboxu osjetio je kako mu se usne automatski podižu u osmijeh. Sve dok nije otključao ekran i vidio tekst poruke.

„Mislim da smo imali dogovor. Anne"