Jedina

12. Poglavlje

„Lolie, to je Joel. Dođi, vidi moje slce", rekla je mala Jane nesvjesna svega što se dešava. Jane je oprezno podigla tu čokoladnu smjesu u zrak s osmijehom, čekajući pohvalu kao i svako dijete. Joel nije mogao ništa drugo nego da se nasmije. Zatvorio je vrata za sobom i kad se opet okrenuo njegov pogled je sam od sebe otišao prema Lorie. Zatim se okrenuo prema djevojčici koja je s nestrpljenjem čekala njegov komentar. Otišao je do malog stola i čučnuo. Pokušao je da pronađe srce u toj masi, ali nije ga našao. Bez obzira na to nasmijao se maloj djevojčici.

„Nikad ljepše srce vidio nisam", rekao je i prošao rukom kroz te guste crne uvojke. Osmijeh koji je dobio zauzvrat mogao je izliječiti svaku slomljenu dušu. Jer ništa nema do dječijeg iskrenog, bezuvjetnog osmijeha. Pogledao je ponovo u Lorie i vidio da ju je prvobitni šok napustio. Sada ga je gledala s ljubavlju, barem se nadao da njega gleda.

Ispravio se i krenuo prema starom čovjeku za kojeg je znao da ga Lorie mnogo voli. Pružio je ruku i čekao da mu pozdrav bude uzvraćen. George je gledao u njega pa u ruku i onda ispružio svoju i snažno stisnuo pruženi dlan u znak upozorenja. Upozorenje koje je Joel lahko shvatio. Značio je učini joj nešto i gotov si. Joel nije sumnjao u to po ubistvenom pogledu koji mu je taj stariji gospodin poslao.

Lorie je gledala u jednog pa u drugog i vidjela neki nečujni razgovor koji se odvija. Nije imala nijednu sumnju da je glavna tema tog razgovora bila ona.

Zvončići su se opet oglasili i sve glave su se okrenule prema ulazu.

„Kakav je ovo okup, a mene niko nije zvao?" upitao je David s osmijehom gledajući scenu ispred sebe. Prvo je pogledom prešao preko svoje sretne, ali umazane djece, a zatim prebacio pogled na Lorie i konačno na dva muškarca koja su se rukovala.

„Tata, pogledaj moje slce", rekla je mala djevojčica i podigla opet tu smeđu masu. Kada ju je konačno digla na željenu visinu pola mase se odlomilo i palo na sto.

„Oh, ne", tiho je rekla Jane i počela plakati. Jake je ugledao sestru kako plače i sam započeo bez nekog logičnog razloga da plače. Joel, Lorie, David i George su se pogledali i svi u istom trenu krenuli prema malom stolu. David je prvi bio tamo i uzeo svoju kćer u naručje, ne mareći što će da isprlja i njega.

„Ono je... je ...e bilo s... slce...za...mamu", jedva je izgovorila mala djevojčica .

„Ah, ljubavi moja", rekao je David i dlanom joj čuvao potiljak dok se nježno njihao. George je prije Lorie stigao do Jakea i uzeo ga u naručje. Jake se borio, ali na kraju je popustio i zagnjurio glavu u vrat tog starijeg gospodina koji je lijepo mirisao. Lorie je došla do stola u istom trenu kad i Joel i stajali su jedno do drugog, rame uz rame i posmatrali scenu pred sobom. Joel je malim prstom desne ruke, pažljivo, skoro neprimjetno dotakao njen dlan na što je ona podigla glavu prema njemu. On je okrenuo glavu prema njoj i gledao je s toliko emocija da joj je dah na trenutak stao.

„Ovo zahtjeva toplu čokoladu", rekao je George nikome određeno, na što su se dvije male glavice podigle i pogledale u njega. „Mislim da bi mi trebala dva pomagača. Šta mislite?" upitao je George dječicu koja su odmah počela klimati glavom. George je spustio Jakea koji ga je odmah uhvatio za ruku. Jane se komešala u očevom naručju sve dok je nije spustio i otrčala do Georga i uhvatila ga za drugu ruku. Podigla je glavu i na njenom uplakanom licu se pojavio osmijeh. George ih je poveo u prostoriju iza pulta, za njim je krenuo David, a Joel je spustio ruku na donji dio Lorienih leđa i nježno je pogurao. I tako su se svi zaputili u prostoriju gdje se stvara magija.

*

„Ovo je bila najbolja topla čokolada koju sam probao" , rekao je David dok je rukavom desne ruke prelazio preko usta. Lorie je to vidjela i blago ga udarila po potiljku na što je on zbunjeno okrenuo glavu. Lorie je samo podigla obrvu i zagledala se u njega pa u djecu koja su vidjevši oca isto uradila . Lorie nije mogla vjerovati da David još nije shvatio da su djeca kao spužve, samo upijaju sve oko sebe. Gledaju šta odrasli rade pa i sami ponove. Kao da mu scena od prošlog puta nije bila dovoljna kada je u bijesu opsovao i nogom udario u stolicu nakon što je izgubio pacijenta. Bilo je potrebno skoro mjesec dana da ih odviknu od toga. Bilo je mnogo plača i kazni dok Jake i Jane nisu naučili da sve što stariji rade nije ispravno i da ne smiju sve što vide ponoviti

Joel je sjedio na stolici preko puta i gledao tu interakciju između njih. Lorie i David su se ponašali kao par koji je već dugo godina u braku. Očito su se dobro poznavali da su mogli komunicirati i bez da progovore jednu jedinu riječ. Nije znao kako da se osjeća zbog toga. U njemu su se smijenjivali bijes i ljubomora sve zbog činjenice da je neki drugi čovjek bolje poznavao Lorie od njega. Prije par godina to tu je bio on. Znao je pogledom da izazove rumenilo na njenom licu koje se onda spuštalo niz taj divni, nježni vrat. Možda bi to uspio i sada, samo kad bi ga Lorie htjela pogledati. Sjedili su tu već pola sata i još nijednom nije uhvatio njen pogled iako ju je uporno gledao. Vidio je da se komeša na kauču pored Davida, ali je tvrdoglava kakva jeste, odbijala da okrene glavu prema njemu.

„Jane, Jake, ako vas još jednom vidim da brišete usta rukavom nema Maše sedam dana", rekla je ozbiljno Lorie gledajući u djecu.

Otvorenih očiju, djeca su gledala u nju, klimnula glavom i uzela maramicu sa stola, svako svoju i obrisali usta.

George je sjedio u svojoj crno kožnoj fotelji koja je već poprimila oblik njegovog tijela koliko je vremena provodio u njoj. Posmatrao ih je s osmijehom na usnama iako je još uvijek bio šokiran kada je saznao da je Lorie iskoristila njegovo ime kao pseudonim. Zapravo nije znao je li više bio iznenađen zbog toga što je saznao da je njegova Lorie osoba koje piše knjige koje je potajno čitao ili zbog toga što je ona poznata čokolaterija iz priča bila njegova. Kad mu je rekla tu informaciju, nije odmah shvatio o čemu se radi. Njegov um je bio u šoku što je opet vidi da je na sve ostalo zaboravio.

Sve do sad. Ruke su mu bridjele od želje da ode uzeti knjige koje su bile na polici u njegovoj kući i ponovo pročita sve nakon što je Lorie rekla da se on pojavljiva u svakoj priči.

„Šta tebe dovodi ovdje?" upitao je David zamišljenog Joela. Lorie je okrenula glavu prema Davidu koji je s podsmijehom i sjajem u očima gledao u Joela koji se na kratko pomjerio u stolici.

„Čokolada, kao i sve ostale", odgovorio je Joel i izgledao je skoro nezainteresovan. Skoro. David se kratko nasmijao pa pokušao to prekriti lažnim napadom kašlja. Lorie je samo zakolutala očima.

Joel je sjedio s desnom nogom preko lijevog koljena i rukom vrtio sat na lijevoj ruci. Htio je uhvatiti bar jedan trenutak nasamo s Lorie, ali to očito neće biti moguće pa je s pomirenjem glasno izdahnuo.

Lorien telefon je zasvirao i ona je posegnula za njim. Pažljivo ga je podigla s stola i onda iznenađeno uzviknula.

„Ah, dođavola. Skoro sam zaboravila na sastanak", rekla je glasno. Kad joj je glava blago poletjela naprijed okrenula se prema Davidu.

„Šta je?" upitala je zbunjeno Lorie trljajući potiljak.

David je samo podigao obrvu kao što je i ona to netom učinila. Lorie se okrenula prema djeci i podila prst.

„Slučajno da niste ponovili šta sam rekla", upozorila ih je. Dvije male glavice su potvrdno klimale.

Lorie je ustala i počela žurno kupiti stvari.

„Moram ići, kasnim. Ti ćeš uzeti djecu?" upitala je Davida.

„Hoćeš da te mi odvućemo?" upitao je David i ustao kako bi krenuli s njom. Lorie je odmahnula rukom.

„Nema potrebe. Nije daleko, a ako budem u škripcu s vremenom uzeću taksi. George im je obećao napraviti čokoladu samo za njih pa ostani s njima dok ne završe. Ja ću se brzo vratiti. Ne vjerujem da će sastanak drugo trajati", rekla je Lorie.

„Ja ću te odvući. Imam nekog posla u gradu, usput mi je", brzo je rekao Joel kako ga ne bi mogla odbiti.

„Nema potrebe da se zamaraš s vožnjom", nelagodno je rekla Lorie.

„Insistiram", tvrdoglavo je rekao Joel i konačno dobio ono što je htio. Lorie je pogledala u njega i pogledom prelazila preko njegovog lica kao da traži neku skrivenu namjeru. Ono čega nije bila ni svjesna jeste da Joel želi da provede samo par trenutaka s njom. Njih dvoje bez ikoga da ih ometa.

„Ako ti neće biti problem..." rekla je Lorie

„Naprotiv, Lorie. Biti će mi zadovoljstvo", rekao je grubim glasom prožetim osjećanjima.

„Onda dobro", rekla je Lorie dok su trnci prolazili kroz njeno tijelo. Poljubila je dvije dječije glave, Georga i Davida u obraz i stavila torbu preko ramena. Kada je došla do vrata osjetila je toplu mušku ruku na donjem dijelu leđa i zadrhtala.

„Ah, dođavola. Uzeo nam je Lolie" rekao je dječiji ženski glas . Lorie je samo odmahnula glavom.