Epilog

16.1K 466 63
                                    

Plakala sam na krevetu i uzaludno pokusavala da ustanem. Kao da su mi obje noge izgubile funkciju. Nije se vratio, ocekivala sam da ce doci kroz, sat, dva ali nije...

《 Nikolajeva perspektiva》

Posmatram je kako spava ispustajuci po koji jecaj.
Ovo je prvi i zadnji put da si zaplakala jer si tuzna... Boricu se  i sa sudbinom ako treba samo da ima osmijeh na lice.  Prespavala je noc,  dok sam je posmatrao. Volim da je gledam kako spava,  volim njenu slobodu prema meni, volim i njene crvene obraze kad se postidi.
Promeskoljila  se, trljajuci svoje oci kada na tren pomjeri ruku ispred sebe i ugleda metal na svojoj ruci.  Isti tren podigne glavu i potrazi me pogledom,potom jos jednom pogleda u ruku.  Rekla je da voli sitne stvari da nosi, ja sam Gromov i hteo sam veliki kamen pa sam nasao neku zlatnu sredinu i odabrao prsten.

-" Nikolaj..."

Tiho kaze ustajuci sa kreveta, na njenom licu je osmijeh...

-"Nisi se salio?"

U nevjerici gleda mene pa opet u prsten.

-" Sa takvim stvarim se ne salim Anja!"

Nisam izdrzao da glumim hladnocu, privukao sam je u zagrljaj jer taj osmijeh na licu mi  je odmah omaksao srce.

-" Odavde odlazim sa tobom... Mozemo otici kod tog oca i reci da ides, a mozemo jednostavno  i pobjeci"

Njen snazan zagrljaj me natera da zaboravim sve sto sam skupljao u sebi danima trazeci je kao lud. Njene oci su pocele da suze,krupne suze su padale niz njeno lice dok se smije.

-" Hajde da idemo odavde..."

Prosapuce i njezno dotakne moje usne svojima.
Pokazem ocima na osjecu koju sam uzeo kad sam trazio prsten usputno.

-"To ce posluziti dok ne dodjemo nasoj kuci,posle cemo kupiti stvari... Fakultet te ceka ako zelis da nastavis, ako ne zelis mozemo odmah da planiramo selidbu u koji god  grad zelis na svijetu"

-"Ja bih da zavrsim fakuktet, nemam jos puno..."

Nesigurno je rekla...

-" Samo, moraces reci svojima kako ti ne bi pravili probleme"

Klimnula je glavom te kad se obuce pozovem Kaspera. Taj covek vredi kao i otac i majka u jedno. Snazno je zagrlio Anju sa smijeskom posmatrajuci njenu ruku.

-" Cestitam..."

-" Hvala"

-"Ovo je Nikolaj rekao da ti dam,unutra su brojevi tvoje porodice... Jako sam srecan sto si konacno pored njega. Zapamti da te voli vise nego sebe"

Cuo sam to ali se napravim da nisam, necu da pricam previse ima toliko stvari koje cu uraditi da i sama shvati da za mene ona nije prolazna faza, vec ceo zivot.

-" Pusticu te da razgovaras sa njima, bicu u holu hotela i cekati te..."

Prosao sam par koraka kad me ona uhvati za ruku.

-"Volim te Nikolaj Gromov"

Klimam glavom i napustam sobu, ako se sad odluci da ode od mene ja... dicu ruke od svega i necu je vise prisiljavati. Jebeno vise nikad necu krociti na balkan!

《 ANJINA PERSPEKTIVA》

-" tata..."

-" Gde si do sad!? Odakle ti telefon?"

Bijesno se javi, a ja udahnem i izadhnem.

-" donijela sam odluku,zavrsicu fakultet i udati se za Nikolaja Gromova."

-" Oces Anja, sve ce Gromov da te prosi"

Cinicno se smije dok ja gledam u prsten na svojoj ruci.

-" pitao me je i ja sam pristala... Dokazacu vam da nasa ljubav nije bila plod moje maste, a ako se ispostavi da ste upravu ja cu vas na koljena moliti za oprostaj i otici daleko da vas ne brukam. "

-"Ti si budala, stavrno mislis da ce da te voli?"

-" Ne mislim,znam... I ako pozelite promjeniti svoje poglede, ako ipak pozelite svoju kcerku ovo je moj broj. Ja idem sa njim"

-" Kajaces se Anja! Poslusaj oca i ne radi to!"

Strogo mi zapovjedi ali prsten na ruci mi da neku cudnu snagu...

-" volim ga..."

-" vise nikad da mi nijesi ime pomenula. Odricem te se!"

Cvrsto stegnem vilicu i prekinem vezu. Ako sam pogresila, onda cu se kajati sama i muciti sama, a ako nisam bicu srecna pored Nikolaja dok sam ziva.

Pojurila sam ka holu, te se prislonim na zid i posmatram ga kako nervozno hoda, nervozno gleda u daljinu... posmatram kako je savrsen i osluskujem srce koje zatreperi kad se okrene prema meni.

-" imam par uvjeta..."

Podigla sam prst kad krene prema meni.

-"Udacu se kad zavrsim fakuktet za 2 godine i ucices me ruski"

-" dodji ovamo!"

Njezno me uzem za ruku i ostavi silan poljubac na moje usne.  Ne mogu zamisliti zivot bez njega, bez njegovog zagrljaja i usana.

-" volim te Anja"
Prosapuce tiho na moje uvo, jako dobro zna sta njegov sapat izaziva kod mene...

♡♡♡♡♡♡
To je to narode, pisite mi kako vam se svidja knjiga...

Strast i pozudaWhere stories live. Discover now