Jadnice

52 11 1
                                    

Nalazila se u školskom dvorištu, gde bi trebalo da se nađe sa drugaricom. Zaputila se prema manjoj skupini devojčica, koje su očigledno vodile neku žustru temu, jer su se čule i sa par metara. Čim im je prišla, utihnule su i pogledale je

,,Hej'', pozdravila ih je, ali nije dobila odgovor. Okrenula se prema svojoj drugarici ,,Hoćemo li?''

,,Ne'', odlučno je rekla. 

,,Ne?''

,,Ne. Ne želim da se družim sa nekim kao ti''

Tada je shvatila da su malopre pričale o njoj. Ogovarale je. 

Takođe je shvatila da će je napustiti još jedna osoba, ali hladna fasada je i dalje bila tu.

,,Sa nekim kao ja? Objasni, molim te''

,,Sa nekim ko je tako čudan. Ti si čudakinja''

,,Zašto to odjednom? Ne razumem''

,,Nije odjednom, spremalo se već duže vreme. I naravno da nećeš razumeti, jer si jadna'', izgledalo je kao da je završila i da će sve one otići, ali je još jednom pogledala i unela joj se u facu ,,Jadnice''

Konačno su otišle. 

Naravno da je ostavila drugarica. Glupa je što je uopšte mislila da će to prijateljstvo potrajati. I sama je primetila da su se u zadnje vreme distancirale i očekivala je ovo.

Očekivala je da će biti ostavljena. Očekivala je da će se jednom okrenuti protiv nje. Jer ko bi podneo jadnicu, čudakinju? I bolelo ju je to. 

Bolelo je, ali nije htela da pita da ostane
Nije ni pomišljala da je zamoli da ostane
A kamoli da preklinje.

OstaniWhere stories live. Discover now