12

383 39 3
                                    

Stvar sa mojim poslom i radnim mjestom je u tome što se ne osjećam drugačijom od ostalih, nego se čak osjećam i intelektualno nedoraslom, kad samo pogledam sve te momke i djevojke po nekoliko godina mlađe od mene. Ima jedan lik koji je doktorirao sa devetnaest godina i njegov um je nevjerovatan, ali on će da radi za NASA-u. Ovo mu je “privremeni posao”. I sve te mlade djevojke, koji fizičkim izgledom, poput mene, nisu dorasle tipovima poput Setha, mnogo se okreću za njim. Mislim, kako i ne bi? Seth zaista dobro izgleda i ima predivne plave oči.

Ali u jednom trenutku kroz nekoliko mjeseci, shvatila sam da mi je muka kad dođe po mene da odemo na ručak, a još više kad dođe po mene sa Starlom. Ne znam zašto mi je Starla toliko smetala - nikada mi nije smetalo ako se Penny pojavi na ručku sa Shawnom. Prije dva dana sam se zaista ispovraćala, ali povratila sam kinesku piletinu od sinoć, tako da sam svalila na to. Žalila sam se Samu. Postala nam je rutina da odemo jedno kod drugog kad nemamo šta raditi ili kad je on noćna smjena ponekad, pa ima praznine u vremenu koje može kreativno da potroši.

“Starla je vjerovatno tako izgleda osobama poput tebe, poput nas”, Sam kaže i otresa cigaretu u pepeljaru pored kreveta. “Kao filmska diva. Nerealan svijet.”

“Možda”, kažem iako ne mogu mnogo da ga slušam. Nisam mogla nikoga da slušam. Uskoro će Scottova godišnjica, a Starla mi je izazivala mučninu u nekom neodređenom dijelu stomaka. Odbijala sam da priznam sebi zašto.

“A možda jednostavno i dalje osjećaš nešto prema Sethu”, dodaje.

“Šta?”, odjednom se vraćam u realnost i on se smije.

“Seth mi je brat. Znam i ja ponešto.”

“Ponešto kao šta?”, zvučim drsko.

Gleda u mene. “Tako te je teško pročitati. Reci mi, Alex, je li tako?”

“Ne”, odlučno kažem. “Seth... Nema veze sa Sethom, okej? Šta god- šta god da znaš, bilo je prije, ono, deset godina. Bili smo djeca. Djeca.”

“Aha”, neuvjereno kaže. Sad me nervira.

“Ma šta ti znaš, zaboravljala sam da postojiš do prije nekoliko mjeseci”, kažem, više u šaljivom tonu, da bih prekoračila ostatak te teme i nastavila sa normalnim životom. Međutim, dok se Sam smije, zagledam se u zid i pitam se zašto nikada ne prestaje.

~

Scottova godišnjica je došla i Starla je sada imala veliki stomak. Nekoliko mjeseci kasnije, trebalo bi da rodi dječaka, Bena. Super, još jedno kmečalo u porodici. Kao da Luca nije dovoljan.

Ostala sam sa Lucom u kući da bi mama i tata bili na grobu, ja ću kasnije da odem. Sjedi ispred TV-a i gleda nešto, jedući smoki. Sjedam pored njega. Podiže pogled i osmjehuje mi se, a ja mu automatski uzvraćam i pitam se šta nije u redu sa mnom.

“Seko, vode, ‘ocu vode”, maše ručicama prema meni.

“Seko?”, zbunjeno se mrštim, ali pronalazim njegovu flašicu ispod nekog komada namještaja i sipam mu sok umjesto vode. Znam da više voli sok. Ostajala sam često s njim, pa znam da voli sok od jagode. I ja volim sok od jagode. Scott je volio sok od jagode.

“Ja imam ovoliko godina!”, srećno mi pokazuje palcem jedan prst i osmjehujem se na to. Dobro, nije Luca toliko loš. Ponekad je smiješno kad ne razmišljaš o nenormalnim proporcijama njegovog tijela. “Xiz! Xiz!”, zove me kad odlazim da pronađem neki čist siperak. Xiz? Smijem se na to i vraćam kod njega.

“Alexis”, smijem se. “Luca, možeš li da kažeš Alexis?”

“Xiz!”, zadovoljno ponavlja.

In Need of YouWhere stories live. Discover now