Za par trenutaka našla sam se na podu, noge su mi bile skupljene a ruke oko glave. Jaki zvukovi probijali su mi glavu tako jako da sam ispustila vrisak. Odjednom je sve uronilo u tamu. Pred očima mi prolazi moje djetinjstvo, moja majka. Obitelj koja je prije davno vremena bila nerazdvojna. Odjednom otvorila sam oči, prostorija u kojoj sam se nalazila definitivno nije bila moja soba. Sivi ispucali zidovi, prastari krevet sa bijelom posteljinom, ajde bar nešto. Kath na podu, KATH NA PODU?
Brzim korakom došla sam do nje i pogledala je. Ležala je na podu zatvorenih očiju, podrmala sam je. ''Kath?'', nije reagirala i to me najviše brinulo. ''Daj Kath budi se, ne straši me molim te.'', nije reagirala. Sjela sam do nje i polako je gladila po kosi. Probuditi će se, mora. Vrata su se otvorila a Kath je duboko udahnula zrak i zakašljala se.
''On..... opet.'', kroz kašalj je progovorila.
Pogledala sam u smjeru vrata, na njima stajao je otac i Nicholas.
''Što se ovdje događa?!'', upitala sam ljutito gledajući tren u jednog tren u drugog.
''Slušaj Bella'', započeo je otac ,'' donjeli smo odluku'', pogledao je u Nicholasa. Nicholasov pogled bio je prikovan za pod, toliko sam htjela da me pogleda u oči i kaže mi da je sve u redu i da se ne trebam brinuti. Ali on je samo šutio i gledao u pod,što tu uvijek ima zanimljivo,Nick?!
''Odlučili smo te zaštiti i zadržati ovdje neko vrijeme.'', izgovorio je otac nekako zamišljeno i pogledao me u oči. Imala sam osječaj kao da gleda kroz njih, kao da i ne govori meni.
''Molim?'',upitala sam
''Bella, razumi ih'', nadovezala se Kath
''Kath? Katherine? Nick?'', gledala sam ih svih po redu dok mi je suza pokušala skliznuti niz lice.
''Tako je najbolje Bella.'', Nick se češkao po kosi i napokon podigao pogled, oči su mu bile crvene i nekako umorne. Nisam znala što reći, dobro pa što se dovraga događa?
'' Nema šanse! Što vi mislite?! Ja hoću znati što se događa, okej?!'', ustala sam sa poda i svima im uputila bijesan pogled.
''Možeš li barem to poslušati?! ANNABELLE MOŽEŠ LI BAREM TO POSLUŠATI?'', otac je povisio ton
''NE NE MOGU, JA HOĆU ZNATI ŠTO SE OVDJE DOGAĐA I NEĆU NIŠTA SLUŠATI, RAZUMIJEŠ LI ME?! A TI NICK, ZAR TI NISI UZ MENE? AKO TI NISI UZ MENE, TKO DRUGI MOŽE BITI? KATH?!''
''KAKO ĆU BITI UZ TEBE KAD ON ŽELI TEBE?! KAKO ĆU BITI UZ TEBE KAD HARRY ŽELI TEBE?!'', Nick je bijesno udario šakom od zid ostavljajući me bez riječi
HARRY POV
Ništa mi ne ide od ruke! Jebemu Annabelle! Zar te je tako teško oteti, koliko neuspjelih pokušaja.. Pa nemogu vjerovati! Ovo se ne događa, ovo nije istina.. Vrata su se otvorila i okrenuo sam se u njihovom smjeru.
''Gospodaru, gospođica Annabelle po novim informacijama više nije na Part Snowu.'', pogledao sam bijesno prema Maxu i poželio njega zadaviti.
''Doznajte gdje je, odmah!''
''Aliii..'', njegove crne oči postale su još tamnije ali i nervoznije pokušavajući mi dati do znanja da je to u ovom trenutku nemoguće
''Razumiješ li da je potrebna?! Znaš čija je kćer! Kreći!'', izderao sam se bijesno i bacio stolicu od zid
Annabelle, nećeš se izvući ovaj put, doć ćeš na Colonium i radit ćeš što ja kažem, ljepotice. Napokon ćemo se osobno upoznati. Okrenuo sam se prema prozoru i motrio nove ljude koji su došli na obuku.
Annabelle POV
Otac je otišao, nije mu bilo u planu da se Nicholas oda i kaže o čemu se zapravo radi. Ne razumijem zašto on želi mene ali ni oni to ne razumiju.
''Nick, gdje se mi sada nalazimo?'', upitala sam zbunjeno nakon nekoliko minuta šutnje.
''Ispod Part Snowa, ne brini ništa.'', odgovorio je Nick gledajući u neku točku na zidu.
''Zašto su mi moći oslabljene u ovoj prostoriji?'', upitala sam začuđeno gledajući čas u Nicka, čas u Kath
''Otac je tako htio, uvijek napraviš glupost kada je najmanje trebamo.'', odgovorio je Nick ne mičući pogled sa zida.
Bacila sam se na krevet i stavila lice na jastuk. Dobro Harry Edward Styles, što ti je na umu?
