Chapter 1

1.5K 21 0
                                    

Kada svijetu bude dolazio kraj, kada se svi budu borili za zadnji udah, i tada bit će rata i borbe za prevlast pa makar za tu jednu zadnju sekundu. 

I tada će postojati zlo jer Duh prirode nikada nije pravio razlike.

Prijestoljna prostorija odjekivala je poštovanjem i isčekivanjem, veliki kameni zidovi i nisu bili toliko hladni koliko su izgledali. Na samom kraju prostorije stajale su tri elegantne kraljevske stolice. Sami pogled na njih ukazivao je ljepotu cijeloga dvorca.

I nakon svih tih godina i naredanih generacija nisu izgubile svoj blistavi sjaj, naprotiv, on se samo uveličavao iz dana u dan. U sredini je stajala najveća stolica. Na njoj ponosno je sjedao već prosijedi stariji čovjek, toplih ali zahtjevnih očiju.  Teška zlatna kruna lijeno mu je ležala na glavi pokazivajući njegovu težinu bogatstva i njegov veliki status društva. 

Nitko nije trebao u njega pogledati dvaput da bi skontao o kome je riječ, sama energija kojoj je zračio odgovarala je na sva postavljena pitanja i ukazivala samo jedno. Marcus Dante Intrigo. Velikodušan čovjek, snalažljiv i veliki vještac, odličan otac, sjajan borac i kralj Supartusa. 

Njegova kruna generacijama je kružila od Intriga do Intriga i pokazivala ponos toga kraljevstva. 

Dvije manje stolice koje su stajale do njegove nadopunjavale su ljepotu, njihova ljepota nije bila ništa uskraćenija od kraljeve. Na njima su sjedali njegovi anđeli, njegovi najvrjedniji dragulji. Marcusova djeca. 

Možda nisu bili samo njegovi najvrjedniji dragulji, princ i princeza, Nicholai Jay Intrigo i Eliza Margaret Intrigo bili su svjetlo toga kraljevstva. Njihove osobine, predanost i trud gradili su jedinstvo. Brat i sestra podosta su bili slični izgledom, savršeno su se uklapali u svoju ulogu. Plave tople oči, sjajna crna kosa, bijelo i čisto lice poput snijega. 

Ispred njih, duž crvenog kričavog tepiha stajao je Janiel. Kraljevski govornik. Lice mu je bilo bez emocija, oči čvrsto zalijepljene za kraljeve. Oko njega stajala su dva zaštitara i pratila svaki korak u tom trenutku. 

''Veličanstvo'', naklonio se Janiel, '' donosim vam vijesti o dugotrajnoj temi. Neće vam se sviditi.''

Ozbiljnost je curila iz Janielovog glasa, Marcusu nije trebalo ništa dugo da krene u akciju.

''Zazovi kraljevsko vijeće.''

I već tada, bilo je kristalno jasno da to neće proći bez par kapljica krvi.

Forbidden (Croatian Fan Fiction) ON HOLDWhere stories live. Discover now