OSTANI KOD KUĆE
Mia
Njegov poljubac šalje trnce celim mojim telom. Videla sam šta želi i nisam ga sprečila u tome a biti u njegovim rukama bila je tako . . . dobro.
Artur me oslobađa poljubca ali ne i svojih ruku.
- Znaš li šta je o srodnim dušama govorio Aristofan?
- Ne – odgovara zbunjeno.
- Ljudi su bili loptasta bića sa jednom glavom i dva lica, četiri noge i četiri ruke. Zevs se uplašio njihove snage i ponosa pa je odlučio da ih podeli na pola, osudivši ih da celog života tragaju za drugom polovinom.
- Veruješ u srodne duše?
- Verujem da smo smo osuđeni da čitavog života tražimo svoju polovinu, mislim da sam svoju pronašla i ostala bez nje – kažem iskreno.
- Da li je ovo tvoj način da mi kažeš kako ja nisam tvoja srdna duša?
- Govorim ti da imamo samo jednu.
- Sva sreća pa ja ne verujem u ta sranja – rekao je jednostavno i ponovo me poljubio.
Artur Ford se ne ljubi nežno, ali nije ni grub, on me jednostavo grabi kao da sam nešto što mora da poseduje baš u ovom trenutku a ja mu to dozvoljavam jer u nekom delu mog mozga shvatam da nije reč o Lukinom srcu, niti ponosu ja jednostavno želim ovog čoveka.
Naglo se odvojim od njega i izdahnem.
- Ja . . . moram da idem kući, Nora me čeka – dohvatim torbu i pobegnem iz njegove kuće.
. . .
Ja sam takva kukavica, ne mogu da verujem da sam samo pobegla.
- Mia!
- Molim mama? – trgnem se.
- Gde si odlutala? – pita me majka.
- Tu sam.
- Kako je Artur?
- Bolje, odmah su ga otpustili.
- Uznemirava te zar ne?
- Šta? Ne . . . mislim zašto bi me on uznemiravao? Ko je on?
- Da, zato se toliko braniš.
- Ne branim se mama.
- U redu je da ti se dopadne drugi muškarac, mlada si i treba da nastaviš svoj život.
- On definitivno nije taj muškarac – kažem prebrzo.
- Nisam više gladna idem da okupam Noru – ustanem.
. . .
Sa novim danom rodile su se i nove odluke u meni zato odlučno krenem ka Arturovoj kancelariji.
- Mia? – iznenadila sam ga.
- Biću brza ne želim da te ometam.
- Ne ometaš me.
- U vezi onog sinoć . . .
- Misliš našeg poljpca?
- Da, mislim na to. To je bio samo trenutak slabosti, nije trebalo da se dogodi.
- Misliš? – ustao je i stavio ruke iza leđa.
- Da, zato . . . bila bih ti zahvalna ako bismo to ostavili iza sebe.
- Da sam džentlmen ispunio bih ti želju, ali nisam.
- Molim?
- Ti nisi ledena kraljica, osetio sam kako se topiš.
- Mislim da . . .
- Uplašena si, ti se Mia Mateus bojiš mene.
- Vidi, rekla sam šta sam imala – okrenem se spremna da pobegnem.
- Beži, beži ali imaj na umu da sam ja ovde, kad god se okreneš biću tu.
Okrenem se i namrštim.
- Dakle možeš da bežiš, kriješ se i ignorišeš me ali to za mene neće promeniti ništa – krenuo je ka meni.
- Zašto?
- Jer si sinoć izrazila želju da upoznaš Artura Forda, želiš da prihvatim stvari kakvim jesu i budem ja? – zaustavio se ispred mene.
- U pravu si, nije u pitanju samo srce Luke Prajsa, u pitanju sam ja, ja sam onaj koji te želi – sagnuo se do mog vrata i naježila sam se.
Ok, ovo me već plaši.
- Izađi sa mnom – govori tiho.
Malo se udaljim i uhvatim vazduh.
- Arture . . . Ovo je sve tako brzo . . . ja ne želim, mislim ne mogu da . . .
- Diši, treba ti vreme zar ne? – pogodio je.
- Tako je . . . mislim . . . privlačiš me ali ja nisam spremna da . . . krenem dalje. Ne želim da te lažem, niti zavlačim – kažem mu istinu.
- U redu je, ja nigde ne žurim – nasmešio mi se.
- Hvala ti. Vidimo se – okrenem se izgubljeno. Toliko o mojim planovima i ideji da mu kažem da odjebe od mene.
Artur
- Jesi li siguran? – pitam Markusa.
- Da, Donald Sanders želi da kupi „Golden".
- Šta nudi?
- Sve, zadržaće radnike i planira da je spoji sa svojom firmom. Arture ovo je najbolja ponuda koiju ova fima može dobiti, znaš da je Sanders pouzdan.
- Znam – namrštim se.
- Mislim da će Rajli i Mia prihvatiti ponudu – moj advokat je pametan čovek.
- I ja mislim.
- Hoćeš li im ti preneti informacije ili da javim njihovom advokatu?
- Razgovaraću ja sa njima. Hvala ti Markuse.
- Nema na čemu samo mi javi šta su odlučili.
- Hoću.
Znam da je prodaja firme najbolja odluka ali nisam oduševljen. Uprkos svemu sazovem sastanak, ovo nije odluka koju ja moram doneti.
Milton i Mia su već bili u sali za sastanke a Rajli je bila na liniji. Iznesem im ponudu i ostavim ih da razmisle o njoj.
. . .
- Nora, Erika – iznenadim se kada ih ugledam u hodniku.
- Arture kako si? – žena mi pruža ruku.
- Dobro, Vi? A ti lepotice? – sagnem se i podignem je.
- Ja starački, došle smo po Miu.
- Ona je na sastanku ali brzo završava.
- Mama, mama – Nora se nasmešila.
- Brzo će mama pile.
- Da li je nešto hitno u pitanju?
- Da, dobili su ponudu za firmu, treba da odluče da li da je zadrže ili prodaju.
- A to. Mia se sigurno obradovala, ne voli ovaj posao.
- Zašto je onda diplomirala finansije?
- Želela je da završi fakultet sa kojim će moći lako da se zaposli.
- Logično.
- Ali mislim da se kaje, sad samo želi da se preseli u neko selo, da u miru odgaja Noru i piše.
- Mia želi da se odseli? – to mi se ne dopada.
- Ne sad ali to je neki njen plan za budućnost.
- Hm.
- Bićemo mi ispred, Nora voli da trči dole.
- Preneću Mii.
- Hvala ti, idemo dušo.
- Pa-pa tata.
- Pa-pa pile.
Stavim ruke u džepove i namrštim se.
. . .
- Slobodno? – Mia ulazi u moju kancelariju.
- Da – ustanem.
- Doneli smo odluku, prodaćemo firmu.
- Jeste li sigurni?
- Da.
- U redu, moj advokat će sve srediti.
- Hvala.
- Šta planiraš da radiš nakon prodaje firme?
- Uživaću u svom detetu, pisaću, možda i odem nekud . . . ne znam tačno još uvek.
- Ili možeš da dođeš da radiš za mene – ponudim joj.
- Za tebe? – iznenađena je.
- Da, radićeš samo finansije lakše je nego da vodiš celu firmu.
- Ti to ozbiljno?
- Da, nudim ti posao.
- Ali . . . zašto?
- Zato što si sposobna žena – i želim je pored sebe.
- Razmisli.
- Hvala na ponudi Arture – nasmešila se i okrenula.
- To je to zar ne?
- Molim? – okrenula se ponovo ka meni.
- Ovo je rastanak, nakon što prodamo firmu više se nećemo viđati.
- Najverovatnije.
- U tom slučaju duguješ mi sastanak – moram da je imam bar jednom. Ko zna? Možda ću je jednostavno izbaciti iz sistema.
- Sastanak. Da li želiš sa izađemo na večeru ili jednostavno želiš da spavaš sa sa mnom? – rekla je mirno.
- Nikad nisam krio da me privlačiš i normalno da želim da spavam sa tobom.
- Rekla sam ti malopre da ja nisam spremna . . .
- Da kreneš dalje, znam. Ali . . . ja jednostavno moram da te imam. Ne umem to bolje da objasnim, žao mi je to je sve zbog . . .
- Lukinog srca – prošaputala je.
Pogledala me nežno i približila mi se polako. Podigla se na prste i poljubila me u obraz.
- Žao mi je Arture ali to više nije Lukino srce, sada je tvoje. I kad rešiš sam sa sobom šta želiš da života biće ti lakše. Milton i ja smo ovlastili advokata za sve. Hvala ti što si želeo da spasiš firmu. Čuvaj se.
Izašla je mirno iz moje kancelarije.