Ja i Renan smo odlucili da se skarijemo.
Dogovorili smo se da se nadjemo u ulici u 3 ujutru.
Nisam nista govorio.Nisam mogao da spavam,a u skoli sam bio potpuno zbunjen i dalje ne vjerujuci sta se dogadja.
Doslo je vrijeme
Iskrao sam se kroz prozor a ostavio jednu poruku za moje roditelje
Krenuli smo.Proslo je vec 30 minuta i dalje setamo.Bojim se.Ulica kojom idemo je mracna.Kuce su srusene i ispisane crvenom bojim i stanskim znacima.
Sada je 3:33 uplasen sam jer vjerujem u takve stvari.
Odjednom se Renan okrece ka meni:
-Da li si dobro?
-Ne bas.Vjerujem u ukleto vrijeme(3:33)
-Ne brini nece ti biti nis.....aaaa.....POMOZIIII
-Renane sta ti je?!?!?!?!?
-Ne....moguu....da....aaaa...di....sem...
-Renane ne mozes me ostaviti samog ovdje!!!
-Haaaaaaaaaa(Renan je prodisao)
-Da li si dobro?
-Ne znam
Odjednim se pokavljuje djevojcica sa dugom kosom i bijelom krvavom haljinom!!!!!!!
-RENANEEEE!!!!!!
-Njega vise nema-Djevojcica
-Sta si mu uradilaaa?!?!?
-Ja......nista......ali on hoce.....i tebi....i......njemu
Mark mark mark mark (cujem neki cudnovati glas)
Vidim Renana koji me gleda sa suzama u ocima
-Onesvijestio si se
Renane treba da idemo sto pre odavde!!!!
Zasto?
Sada sam sanjao neku djevojcicu u beloj KRVAVOJ HALJINI duge kose i tebe kako nestajes
Sta si to rekaoo!???!?!??
Gledao me izbezumljeno i zaprepasteno
To sto si cuo....zasto?
Onda treba da pozurimo.
Krenuli smo da trcimo ali zastali smo i vidjeli broj 7 izrezbaren na drvetu a kasnije na putu napisan krvlju.....
Usli smo u oronulu kucu bez krova i sa srusenim zidovima....
Nastavak brzo