male komadiće prirode
lijepim preko
točaka mržnje na sebi.
žarkim nijansama sunca
umivam svoje lice
kako ne bih prespavala život.
svemir u meni
se svakodnevno širi
i puca kao staklo pod bosim nogama.
nosim uragan
u svojim kostima
i zlatnožutu boju u utrobi.
ponekad se izgubim
u pokušaju da ne postanem dio refrena.
satkana sam od kovčega snova,
i sve ću ih ostvariti, vjerujte mi
iako tek sićušni sudionik planete Zemlje
zauzimam važan dio svemira.
do sad sam bila svaka boja duge
i možda ću ih još tisuću puta promijemiti
ali ne odustajem od sebe.
nikad - pa ni tad.
u šta god da izrasteš ponosna sam.
volim te.
🐉♥️
***
stvarno ne znam kakvo je ovo pismo meni, ali neka stoji. jer svakako već par dana nikako da dovršim ovaj projekt.
hvala prije svega zsanjar što je osmislila cijelu ovu priču i učinila me sudionikom iste. bilo je divno! i nebitno jeste li sudjelovali mislim da ste mogli osjetiti pozitivan vajb, što je glavni cilj.
a hvala i svima vama koji ste čitali - puno mi znači.
uskoro ću vam opet pisat, niste se spasili lol
možda bude neki tag, idk
hakuna matata (: