Nisam mislio da ću postat kamen
Ne nakon tolikih pustih želja
Nakon bezbroj noćnih stihova
Pisanih za svaku iz mašte svoje
Sad ljubav ne prepoznajem
Srce poput sante leda bez zrake sunca
Pjesme postaše prava rijetkost
Pa mi tuđe stvarnost kroje
Ne znam gdje me ovaj život vodi
I je li moj put zapisan u nekoj knjizi
Koja je prerano postala crno-bijela
Gubeći lagano one lijepe boje
Možda sam povrijeđen kao i mnogi
Možda ovo nisam očekivao od nje
Pa je kamen samo poklonjen štit
Da ne izgubim i ono što može biti moje