Hey, ša ima?
Ovaj text je napisan relativno davno kad sam bila iznervirana zbog glupoće nekih. Sviđa mi se moje filozofiranje, pa sam zato odlučila i ovdje objaviti.
~Koliko god da nam je ovo moderno doba donijelo poboljšanja, naše društvo je i dalje zaostalo. Živimo u doba gdje se svi etiketiraju i stavljaju u neke klase.
U očima našeg društva postoje samo "crni i bijeli", ako nisi u njihovu "timu" popljuju te. Jer zašto nam trebaju drugi, mi smo sami sebi dovoljni.
To što je netko musliman, ne znači da je loš čovjek, jer nisu ni svi kršćani sveci ma koliko velik križ nosili oko vrata. Ako je obrezivanje njihov obred, gdje je tu vaš problem?
Pa onda otac djecu od najmanjih nogu nauči da ne valja nitko tko je iz Srbije, jer se mi vodimo načelom: Srbi su nekad nama učinili nešto loše, zato nitko, al nitko od Srba ne valja.. Da sto posto su oni svi skupa krivi što su tamo neki ljudi napravili tako grozne stvari, samo zato što su iz iste države.
I onda se neki veliki umovi počnu pitati "Zašto naša omladina ode u tri lijepe?"
Možda zato što im se od koljevke usijava mržnja prema drugima?
Danas čim neki od tih "modernih", visoko školovanih i obrazovanih ljudi vidi nekog s piercingom ili tetovažom odmah koluta očima. E za tvoju informaciju nisu ljudi s tetovažama uništili naše društvo, već oni s kravatama.
Puno puta ne razmišljajući kažemo neke stvari, osudimo nekoga bez da ga uopće upoznamo. Npr. vidimo curu koja ima veće grudi odmah ćemo pomislit da je kurva. Ili ako netko sluša metall i nosi crno da je sotonist.
Što je suludo, jer zašto bi netko zbog svog tijela, boje koju voli, muzike koju sluša ili načina na koji se oblači bio loša osoba?
Također zašto omalovažavati nekog zbog visine il težine?
Savršeni smo takvi kakvi jesmo, neovisno je li netko patuljak ili div, ili ako ima kilogram gore-dolje.
Čemu uopće vrijeđanja ljudi koji se ne uklapaju u neke zamišljene kalupe, kada smo mi svi ionako različite bojice koje zajedno čine jedno savršeno, šareno umjetničko djelo.
Zašto se mrzimo?
Zašto osuđujemo nekog, a ne znamo ništa o njemu?
Zašto sudimo na osnovu boje kože ili vjere? Takve stvari ne sačinjavaj čovjeka kao osobu, dio su njega ali ne i njegova osobnost.
Pokušajte nekad upoznati ljude bez da im kažete da su ovakvi ili onakvi. Skoro svi nose maske, zato se potrudite zagrebat malo ispod tog, a ne na osnovu par rečenica zaključivat nešto.
Dosta mi je više stalnih osuda i nekih svađa samo zato što nam se mišljenja ne podudaraju.
Pa zar moramo bit svi isti?
Zar nije ljepše poznavat različite ljude, njihove uvrnute osobnosti?
Ne budite dio mase koju svakodnevno možete vidjet kako omalovažava različitosti. Borite se protiv stereotipa i etiketiranja, podijela i vrijeđanja. Prihvatite šarolikosti ovoga svijeta, jer bez njih bi sve bilo monotono.
Nemojmo se mrzit što smo drugačiji. Nemojmo donositi zaključke na brzinu. Neka budući naraštaji ne odu još dublje u propast i provaliju zvanu 'mržnja, predrasude i stereotipi'.
Tek kad nekog upoznamo možemo ga suditi, a mi zapravo cijeli život upoznajemo i shvaćamo kako sebe, tako i druge. Što zapravo govori da nikad nismo dovoljno dobro nekog upoznali da bi mogli komentirati tu osobu.
Koliko god vremena prošlo neki se ljudi nikada neće promijeniti, no svojim malim koracima možemo donijeti kakvo-takvo poboljšanje svijetu.~
Znam da je pomalo z brda z dola, ali se toplo nadam da će svi koji pročitaju razumijeti šta sam kanila postić.
Jeste ikad bili meta predrasuda, ili ste možda vi ti koji su radili iste? Mislite li da ima nada da se ljudi opamete?
Do idućeg puta, hakuna matata (: