Mučno je sjediti sam na hladnim pločicama i slušati sve one glasove u glavi,
no moje ruke su se već privikle na ožiljke, koji izgledaju poput kore starog hrasta.
Ne želim prestati, moram osloboditi svu bol koja kola mojim venama,
iako znam da jednom neće biti povratka.
Ovaj svijet je previše surov i siv za krhko biće poput mog.
Ipak, duboko u meni leži nada da moja priča nije gotova, da u ljudima postoji dobro.
Spasi me.