SOFIA P.O.V.
Skidam preostalu šminku s lica te bacim smeće u koš. Moje misli su ostale za onim stolom u restoranu. Andrija. Nisam se nadala svemu onome.
Ako ja dobro shvaćam njegovu rečenicu, on je u mene zaljubljen? Ne, nemoguće. Sofia saberi se. Ti se udaješ.
Opet ja.
Ušuti. Još i ti mi soli pamet.
Pa naravno. Dokazao je to na neki način.
O čemu pričaš?
Joj kao da neznaš.
Ako misliš na Andriju zaboravi. Nije nam suđeno.
Možda i je.
Zašuti dok te nisam skratila.
Nemožeš me skratit.
To ti misliš.
To ćemo vidjeti. Trebat ću ti još.
Sumnjam.
Legnem se na krevet i pokrijemo do grla. Izdahnem i ponovno udahnem gledajući moj bijeli plafon. Prisjećam se Andrije i njegovog stava prema meni. Nekako je drugačiji i nježniji dok sam ja ludača ostala nijema i nepokretna. Ph, možete to da zamislite.
(Flashback)
"Idemo sjesti?"
"Naravno."
Zaputim se oboje do stola te mi on ponovno izvuče stolac i zahvalim mi se.
Otpijem vino do kraja i ostavim čašu. Čudno da mi alkohol još nije pomutio mozak. Nalaktim se na stol dok moj pogled bježi na more.
Osjećam pogled na sebi tjerajući mi trnce po tijelu te se na kratko stresem.
Sofia, saberi se.
Postalo mi je vruče i zagušljivo. Grlo mi se osušilo ionako sam popila vino. Noge su mi klecale, a ruke drhtele. Spustim ruke da leže na stolu te zatvorim oči smirivajući se.
Diši Sofia, diši.
Njegova ruka se nalazi na mojoj blago je milujući. Otvorim oči i sretnem se s njegovim. Opet onaj sjaj od maloprije kada je rekao da me želi poljubiti i pomirisati. Blago mu se nasmijem osjećajući kako se još više crvenim.
"Sofia?"
"Hm?"
"Želim ti nešto priznati."
Teško progutam slinu upitno podignuvši jednu obrvu. Natočim još vina te otpijem gutljaj dok on sa zanimacijom promatra svaki moj pokret.
"Reci."
"Ne znam od kuda da počnem."
Vidim kako se zbunio dok pokušava pronaći prave riječi koje mu ne izlaze iz usta.
"Reci slobodno."
"Sofia, ja...ti..se..." Već počinje mucati dok s nekom težinom izgovara riječi. Moj mobitel se oglasi te se izvinem javljajući se.
"Molim Marko?"
"Di si ti?"
"S Andrijom u restoranu. Zašto pitaš?"
"Upravo sam ispred tvog stana trebam neke papire za firmu. Projekt je u pitanju."
"Zar baš moram?"
"Da, važno je."
"Dobro, dolazim."
Prekidam poziv gledajući kako Andrija ima osjećaj olakšanja.
"Oprosti, ali moram ići."
"Nadoknaditi ćemo to."
"Svakako."
Osmjehnem mu se te uzmem torbicu sa stola i pođemo prema izlazu. Čekamo da šofer doveze auto, stajajući na stepenicama.
Vjetar je blago puhao, noseći granje drveća i cvijeća. Nakon što je šofer dovezao auto i otvorio vrata, sjednem se i zavalim u sjedište. Vozimo se desetak minuta te se nađemo ispred zgrade.
Krenem otvoriti vrata, ali me Andrija preduhitrio otvarajući ih. Pruži mi ruku koju ja prihvatim i zahvalim se.
"Hvala ti što si me dovezao."
"Nije mi problem kada si ti u pitanju."
"Idem. Laku noć."
"Laku noć, Sofia."
Nježno me poljubi u obraz i podraga ga dok se ja topim pod njegovim dodirima i crvenim. Nasmijem se i okrenem hodajući prema vratima cereći se od uha do uha.
"Netko nam je sretan?"
"Ajmo reći da je ovo bila divna večer."
"A jeli?"
"Sumnjaš?" Otključam vrata stana i produžim u dnevni boravak po glupe papire za projekt.
"Izvoli."
"Hvala dužnik sam ti."
"I to veliki."
Poljubi me u obraz i mahne nestajući u hodniku dok ne čujem zatvaranje vrata.
(End the flasblack)
Još uvijek sam pod utiskom svega, ali kada se sjetim da se udajem i to za pet dana muka mi je. Kažu organizira se velika zabava, a meni nitko ništa ne govori. Još moram i vjenčanicu da odaberem.
Najbolje da povedem Maju jer se meni neće dati tražiti. A pošto ona ima ukusa prepustiti ću joj cijeli posao. 23:14 je, a meni se još ne spava. Moje raspoloženje je koma.
Glavu gurnem pod jastuk u nadi da ću si olakšati da zaspim, ali sam se prevarila. Uzmem mobitel sa stolića i puštam pjesmu Shape of you. Zažmirim slušajući pjesmu te utonem u san.
Budi me ista pjesma koju sam stavila da svira. Ugasim je i protrljam oči. Bosim nogama dodirnem hladan parket od kojeg se naježim.
Ustanem i zaputim se u kupaonicu obavljajući osobnu higijenu. Osjećam se malo mamurno od sinoćnjeg vina koji mi je tek sada počeo udarati u glavu. Prekopavam ladice u nadi da ću pronaći tabletu za glavobolju, ali očito ih nemam.
RAYN P.O.V.
Nakon što sam došao u sobu gdje smo se dogovorili, skinem kaput i bacim na obližnju fotelju tromo se spuštajući u nju čekajući Tinu.
Prošlo je dvadeset minuta otkad sam poslao poruku. Nebi joj dugo trebalo s obzirom na gošću koju ima. Čujem otvaranje vrata i blagu svjetlost koja je obasjavala kut sobe.
Gledam je kako se skida te se dignem i u samo tri koraka se nađem ispred nje te je pribijem uza zid. Grubo je ljubim, skidajući preostalu odjeću s nje. Uzvraća mi jednako dok mi skida majcu i remen s hlača.
Osjećam da sam dovoljno napaljen i teško se suzdržavam dok bol tinja. Obuhvatim njene vitke noge i obavijam ih oko svoga struka dok ona svoje ruke obavija oko mog vrat. Nosim je do kreveta i legnem preko nje ostavljajući male ugrize na vratu prema grudima.
Njeno disanje je kao i moje teško dok se borimo za zrak. Nisam više mogao čekati te sam naglo nabio svog druga. Zajecala je zarivši nokte u moja leđa dok sam se jače i jače zabijao u nju. Njeno stenjanje je postajalo sve jače tražeći još.
"RAYN...."
"Još malo!"
Još par puta sam se snažno zabio u nju te pod utjecajem orgazma koji je tresao moje tijelo srušim se pored nje sav u znoju.
"Ovo je bilo divno."
Nasmijem se na njene riječi te nas pokrijem s plahtom i ubrzo utonem u san.
Osjećam nečije ruke na svojim prsima koje se spuštaju sve niže i niže. Otvorim oči i ugledam nju.
"Jutro." kaže mi poljubivši me u usne zarivši svoj jezik tjerajući borbu. Prihvatim i odobrim njen ulazak. Okrenem se na nju i ostavim pomalo veći ugriz na vratu te se ustanem i idem do kupaonice da se otuširam.
(Pola sata kasnije.)
Namještam frizuru koju inače imam te se pošpricam svojim skupim parfemom. Oblačim košulju te izađem van. Tina je otišla tako da nemam brige.
Sada ćemo obaviti razgovor. I to jako dugačak. Uzimam ključeve od auta i mobitel te se uputim do lifta. Pritisnem tipku i čekam lift da se otvori. Još četiri dana do ženidbe. Moj se svijet neće promijeniti šta god bilo. Ulazim u lift i stiskam prizemlje.
Gledam svoj odraz u ogledalu i mogu se pohvaliti da nisam loš. Lift se otvara i krenem prema izlazu pa do parkirališta.
"Čekaj me Sofia. Čeka nas detaljan razgovor."