Dnevna doza mog omiljenog dečka
Bude me glasovi, jedan nepoznat i drugi Oliverov. Sredim se na brzinu, ogrnem bade mantil i izađem iz spavaće sobe.
- Naravno, kad ne koristiš mozak, čime razmišljaš? - Oliver je grdio nekog mršavog tipa, koji je mirno stajao.
- Danas se završava tvoj dosadašnji život, jel jasno? - viknuo je i tip se cimnuo.
- Pobogu Olivere doživeće fras zbog tebe - govorim dok im se približavam. Obojica su se okrenuli ka meni, Oliver se i dalje mršti dok me dečko gleda uplašeno, deluje tako mlado.
- Ja sam Valentina, ti si pretpostavljam Ivan? - pružam mu ruku dok on polako podiže svoju. Rukujemo se.
- Da, ja sam Ivan, drago mi je - pročisti grlo.
- Jesam li te probudio? - Oliver me grli oko struka i kratko ljubi.
- Mislim da si i komšije probudio. Jesi li rešio problem?
- Jesam, deo problema, vodim ga kod doktora.
- Možeš i mene da odbaciš kući - predložila sam.
- Danas je subota - namrštio se.
- Sinoć si me kidnapovao sa žurke, moram da obavim par poziva, uostalom deluješ iscrpljeno i treba ti tuš. Odspavaj pa ćemo se čuti, važi?
- Dobro - ponovo se namrštio.
- Idem da se spremim i nemoj toliko da ga plašiš, pomisliće da si manijak - u prolazu sam namignula zbunjenom Ivanu.
- Dobro jutro Stefane - smešim mu se dok mi otvara vrata.
- Dobro jutro Valentina, kako bolovi? - pita me ljubazno.
- Pod kontrolom zahvaljujući tebi.
- Crni koliko puta treba da ti kažem da ne flertuješ sa mojom devojkom? - Oliver je i dalje nervozan.
- Ne obraćaj pažnju na njega od jutros je nadrndan - sporazumemo se pogledom i uđem u auto.
- Vozimo prvo Valentinu kući - Oliver je seo do mene a Ivan na prednje sedište. Uhvatila sam ga za ruku, nadajući se da će mu to pomoći da se opusti. Osećam da će prsnuti od nervoze. Udahne duboko i poljubi me u slepoočnicu, uzimajući minut da se sabere.
Ispred moje kuće Oliver izađe iz auta sa mnom.
- Biće sve u redu - tešim ga.
- Nadam se da mu neću otkinuti glavu - proskitao je kroz zube.
- Nećeš samo diši duboko i seti se, porodica.
- Pokušaću, dođi - privlači me u zagrljaj i ljubi ali gladno.
- Idi - odvajam ga od sebe.
- Zvaću te - još jednom me poljubi i ode.
- Ćao tata, mama - moji roditelji doručkuju.
- Jesi li gladna? - pita me otac.
- Jesam - spustim torbu i smestim se za sto.
- Eva mi je rekla da je Oliver došao po tebe - tata kaže između zalogaja.
- Jeste - nasmešim se u sebi.
- Mogao je da svrati na doručak - mama dobaci.
- Otišao je do bolnice, ali ako želite ga upoznate, mogu organizovati susret - predložim.
- Želimo, možemo da pretresemo neke teme - a pod tim misli da ga ispita i zaplaši.
- Dobro, dogovoriću se sa njim. Hoće li Katarina danas doći?
- Ne znam, zašto pitaš?
- Treba da joj se zahvalim za čizme - nasmešim se u sebi, one čizme od sinoć mi je ona poklonila.
- Možda će svratiti kasnije - mama se sva izgubila.
- Zovi me kad dođe - uzmem sendvič u ruke i odem u svoju sobu da tračarim.
Odlučim da budim sve redom, skoro je jedanaest sati. Eva se nije javila kao ni Maja, ali zato Teodora jeste.
- Budna si? - iznenadila se.
- Naravno, što se čudiš?
- A da zaboravila sam nikako da te napijemo.
- Tako je, kako ste se provele?
- Ne sećam se ali bilo je dobro. Zašto si pobegla?
- Zbog Olivera, dopao mu se moj stajling.
- Šta ima da se ne dopadne, kada smo se sve obukle kao kurve - nasmeje se.
- Hej, nismo izgledale kao kurve samo smo bile oskudno odevene - ljutnem se.
- Ako ti tako kažeš prosvetni radniku.
- Ne deluješ mi kao neko ko je juče slavio rođendan - nije raspoložna.
- Ognjen se vratio u grad - priznala mi je.
- Vi ste raskinuli.
- Poslao mi je sinoć poruku, čestitao mi je rođendan.
- Samo iskuliraj, ne možeš mu biti na raspolaganju kad god je u gradu.
- Pokušaj to da kažeš pijanoj meni.
- Šta si uradila?
- Tvoj otac me nije sinoć odvezo kući.
- Jao bre Teodora, ne znam šta da ti kažem - osim da ne volim tog kretena jer je stalno povređuje.
- Nemoj ništa da mi kažeš samo dođi po mene.
- Na istu adresu? - Ognjen uvek iznajmljuje istu kuću.
- Da.
- Stižem.
Izgleda da su od jutros svi neraspoloženi, osim mene, dečko mi je sinoć priznao da me voli, ja prosto letim.
- Mama idem kod Teodore - viknem i ugledam Katarinu.
- Sestra ti je došla - mama kaže. Kad pre?
- Hoćeš sa mnom?
- Naravno - Katarina spretno prihvati i krene za mnom. Nije mi promakao ni osmeh na licima mojih roditelja.
- Idemo kod Teodore?
- Da, idemo da je izvučemo, njen bivši se vratio u grad i ponovo je završila u njegovom krevetu.
- Onaj Ognjen, beše? - setila se.
- On, idemo u spasilačku misiju.
- Idemo.
Teodora nas je čekala ispred kuće, Ognjen je još uvek spavao a ona je pobegla i da je ne bi tražio otišle smo u Katarinin stan. Čim smo ušle Teodora se rasplakala.
Katarina je donela maramice.
- Plakanje se ne isplati, veruj mi.
- Hvala Katarina, ja sam takva glupača, uvek ponavljam istu grešku.
- Moraš odlučiti da jednom kažeš ne, inače ga se nikada nećeš osloboditi.
- Kako?
- Stisni zube, ti nisi samo za seks, veruj u sebe.
Slušam ih i ne verujem o čemu govore.
- Katarina zašto tako govoriš?
- I ja sam tako bila zaljubljena i radila sve za njegovu pažnju čak sam i sestru povredila - pogledala me sa suzama u očima.
- Bila si zaljubljena u Marka? - da li mi to govori?
- Zaljubljena? Nisam videla dalje od nosa kada je on bio u ptanju - priznala je.
- Znam da ne želiš da razgovaramo o tome ali moram da ti kažem - molila me.
- Dobro - uostalom koliko može biti loše?
- Bila sam zaljubljena u njega pre nego što ste vi počeli da se zabavljate ali nisam nikome rekla. Jedne noći slavio je nešto sa drugovima u kafani, tu sam se zadesila sa drugaricama, puno alkohola, malo priče i probudili smo se u istom krevetu - oprezno me pogledala. Suzdržavala sam se da je ne izrebrim.
- Dogovorili smo se da je to bila greška, ali greška se ubrzo ponovila i to ne samo iz seksa bar sa moje strane, ja sam ga volela.
- Trebalo je da mi kažeš - pobogu.
- Nisam imala hrabrosti, znam da je odvratno to što smo ti uradili i gadila sam se samoj sebi zbog toga. Zato sam odučila da je vreme da saznaš, ne da bih te povredila već zato što sam znala da ukoliko se ti, mama i tata umešate biću slobodna, tata mu neće dozvoliti da mi priđe. Zato sam tempirala vreme da nas uhvatiš skupa.
- To je podlo - Tea se ubacila.
- Slažem se, bila sam slomljena, trebalo mi je godinu dana da se oporavim Katarina.
- Znam, odvratna sam ali sama nisam mogla da prekinem, kažem ne ali mu se uvek vratim, iznova i iznova - i moja sestra se rasplakala. Onda je i Teodora počela da plače. Divota šta sad da im radim? Srećom zazvonio mi je telefon, bila je to Eva.
- Hvala Bogu dolazi kod moje sestre u stan, ove dve plaču bez prestanka.
- Koje dve?
- Teodora i Katarina.
- Zašto?
- Samo dođi.
Dok je Eva došla one su se malo smirile, zatim su ispočetka sve ispričale i njoj i ponovo nastavila da plaču.
- Njima fali neka daska u glavi - Eva se mršti.
- Slažem se - butam čips u usta i ne verujem šta se dešava.
- Šta misliš koliko dugo mogu ovako?
- Pa Katarina je umela da plače i po dva sata samo da dobije to što želi, kao dete naravno - i kao malo veće dete.
- Sranje, nadam se da nećemo ovako provesti subotu popodne.
- Slažem se,ovo je suviše depresivno. Eva učini mi uslugu?
- Samo kaži. Hoćeš da idemo u kupovinu? - predložila je.
- Ne, ukoliko me ikad zatekneš u ovakvom stanju . . .
- Čekaj malo i ti si patila - podsetila me.
- Da, zatvorena i sama u privatnosti svoje sobe. Nego ukoliko se ovako ponašam, moraš nešto uraditi.
- Šta da uradim? Nas dve ih ne možemo smiriti.
- Bilo šta, ne dozvoli da ovako sedim i lijem suze pred svima.
- Mi vas čujemo - Katarina se pribrala.
- Da, oprostite što naš ljubavni život nije savršen kao vaš - Teodora se narogušila.
- Ja nemam ljubavni život a njen dečko je svako veče okružen sa striptizetama - Eva je podigla obrve.
- Hej - munula sam je laktom u rebra.
- Au, to boli.
- I treba da boli - me treba da me podseća na to.
- Njen dečko je lud za njom to se vidi iz aviona.
- Hvala Terodora i tako je - porasla sam do neba.
- Ali ipak striptizete . . . - ostavila je da visi u vazduhu.
- Znaš Teodora na trenutak si mi se danas dopala, samo na jedan trenutak.
- Stvarno zar ti nimalo ne smeta? - Katarina je brisala zaostale suze.
- Naravno da mi smeta ali on se prema meni ponaša kao da sam ceo njegov svet, ubedio me je da je to za njega samo posao i nikad ni nije dao ni jedan razlog da posumnjam u njega. Ponaša se kao da sam sa neke druge planete, boginja ili slično.
- Eh da je meni jedan takav, ima li brata? - Eva se nasmejala a i ostale za njom.
Ubrzo smo naručile picu i nastavile da se zezamo.
Oliver me je nazvao kada je pao mrak, a mi smo još uvek sedele kod Katarine, hteo je da pošalje Crnog po mene pa sam mu dala adresu.
Usput sam ponudila da odvezemo Evu i Teodoru.
- Crni - nasmešila sam mu se.
- Valentina, gospođice - sve nas je kao i obično kulturno pozdravio.
Cure su malo zevale na veličinu džipa a i vozača. Odbacili smo ih kući i krenuli u Oliverov stan.
- Je li on bolje volje?
- Drži se, da je ono moj brat već bi bio mrtav, nadam se da će mali ceniti sve što je Oliver učinio za njega i što čini - očigledno nije oduševljen Ivanom.
- Srediće se, možda će se promeniti.
- Takvi ljudi se ne menjaju, samo prave problem.
- Ivan ti se baš i ne dopada?
- Nije moje da imam mišljenje o njemu ali ukoliko primetiš nešto čudno javi mi.
- Šta?
- Bilo šta jer taj mali i ona sponzoruša u duetu mi se ne dopadaju.
- Koja sponzoruša?
- Mona, razumeo sam da ste se upoznale - malo se kao uplašio. Crni ha?
- Jesmo, zapravo nismo, ostavila sam je da razgovara sa Oliverom, mada me jeste nazvala striptizetom - setila sam se toga.
- Valentina dopadaš mi se, a koliko vidim Oliver je lud za tobom, inače ovo ne radim ali verujem ti. Ta sponzoruša je ovde sa nekim razlogom a to nije briga za onog glupana, pripazi se i ukoliko ti nekad bude bila potrebna pomoć, nazovi me - bio je mrtav ozbiljan. Nisam znala šta da mislim o ovome.
- Hoću i hvala ti što brineš za mene.