Otvaram vrata kuće u koju se ne rado vraćam. I dalje ne svjesna svega što se desilo, ugledam Harryja kako sjedi na stepenicama i gleda u mene, onako, zabrinuto i ljuto zajedno. Pogledam ga hladno i izgovorim jedno bezvezno 'hej'. Baš kada htjednem proći u dnevnu, on ustane i uhvati me za ruku.
Pogledam ga. Bio je ozbiljan.
"Gdje si bila, Maggie?" upita me hrapavim glasom.
"Nemoj se sada praviti da te je briga za mene nakon dana provedenim sa Arianom. I eto, bila sam toliko velikodušna da sam vas ostavila čitav dan da uživate u tvojoj sobi pa mi se zato možeš i zahvaliti." hladno odgovorim podizajući obrve. On me zbunjeno pogleda te uhvati za ruku.
"Pusti me!" povičem kada uđemo u dnevnu. On sjeda na sećiju i povlači me u svoje krilo. Nemam pojma kako mu je uspjelo, ali sjedila sam u njegovom krilu okrenuta prema njemu.
"Kako si ti tako nerazumna mala djevojka?" upita me.
"Molim? Ja sam baš razumna djevojka."
"E pa nisi. Zar te do sada nisam ubijedio da sa Arianom nit sam šta imao niti želim da imam šta s njom?" stavi ruke na moj struk i upita me.
"Nisi, Harry. I kako si joj samo blizu prišao kada si došao do nje i još si joj dozvolio da ti govori dušo, dragi i bla bla bla. A hej, čak si joj dopustio i da me vrijeđa i poziva te u krevet. Pobogu, Harry!" vičem na njega.
"Šta sam trebao, istući djevojku?"
"Da!"
"Ne trebam tući nju, prije trebam istući Jai-a koji se također baš kao i Ariana petlja među nas. I Arianu sam poslao kući čim si ti otišla ali si ti očito čitav dan provela sa njim, malena." kada bolje razmislim, Jai i Ariana bi mogli biti skupa kako bi nas ostavili na miru.
"Ne zanima me. Idem u svoju sobu." krenem da ustanem ali me on istog trena vraća nazad i ljubi me. Aaa, opet neki leptirići. I izgleda, da ću popustiti. Opet mu dajem da me ljubi. A pomislila sam da se kajem. I kajala sam se, ali sada se opet ne kajem. Jao pa šta mi radi ovaj momak.
Ljubi me dok držim ruke oko njegovog vrata, a on svoje na mojoj zadnjici. Oh, koji osjećaj... Predivno je. Osjećam se ružno što smo se ja i Jai poljubili. Moram ga nazvati i reći mu da smo pogriješili. Ali moram naći baš pogodno vrijeme kada ću ga nazvati jer mislim da se Harry neće odvajati od mene. U tom trenutku zazvoni moj mobitel. Trgnem se. Pomislila sam da je Jai, ali dobro je pa nije. To je bila moja mama.
"Hej." javim se gledajući u Harryja koji ne smije da progovori.
"Hej dušo, šta radite?" upita me.
"Evo ništa mama, skoro smo jeli."
"Jesi li ti to kuhala?" upita me iznenađeno. Sigurno joj je odmah kroz glavu prošlo kako vatrogasci gase požar u kuhinji izazvan mojim savršenim kuhanjem. Ona ne zna da ja prilično dobro kuham. Stvorila je sebi nešto u glavi od kako sam probala da skuham gulaš ali mi se šerpa i ulje zapalilo pa smo mi to jedva ugasile. Iskreno, tada sam se uplašila samo zato što sam mislila da će kuhinja izgorjeti. Sva je bila od ćađa...
"Ne mama, naručili smo."
"Oh, dobro je." zakolutam očima.
"Da li bi mogla malo ne toliko često da me zoveš, to jest slabije? Ženo na medenom mjesecu si umjesto da uživaš ti mene stalno zoveš." možda je ovo bilo malo grubo, ali isto koliko i ja želim da me ne zove i da me ne prekida s Harryjem, isto toliko treba i da uživa.
"Opa mala, čini se da ti godi što me nema, baš si se opustila." kaže opet nekim iznenađenim glasom.
"Daj mama samo želim da uživaš." pogledam u Harryja koji se smije.
"Okej dušo, budite mi dobro onda. I evo, John vas pozdravlja."
"Pozdravi i ti njega." kažem.
"I sutra idi u školu." nadoda mi.
"Okej, volim te."
"I ja tebe, dušo." kaže mi te prekinem. Spustim mobitel i pogledam u Harryja.
"Počela si jako dobro da lažeš. Čak sam ti gotovo povjerovao da smo skoro jeli." izoštri pogled.
"Daj, šuti." nasmijem se. U tom trenutku osjetim nekakvu ogromnu mučninu. Uhvatim se za stomak i zgrčim se.
Ustanem dok me Harry zabrinuto gleda.
"Ljubavi'..." šta mi se dešava. I ako sam jedva stala na noge, morala sam bilo kako otrčati do kupatila. Nisam imala kad ni zatvoriti a kamoli zaključati vrata za sobom, već sam odmah sjela na pod ispred wc školjke i počela povraćati.
Osjećam se grozno. Harry je stao iza mene i držao ruku na mom čelu, a drugu čvrsto na mom stomaku. Osjećam se odvratno jer me gleda dok povraćam neku grozotu. Nije valjda onaj hamburger bio pokvaren?
Odmakla sam se od školjke i uzdahnula. skupila sam se i stavila ruku na čelo. Mrzim da povraćam. Zašto sam uopšte povratila?
"Jesi li dobro, ljubavi?" upita me. Sjedne pored mene stavljajući ruke na moje obraze. Jao ne diraj me ovakvu!
"Dobro sam. Samo se osjećam odvratno." maknem njegove ruke sa obraza mrzovoljno govoreći.
"Daj malena, pa svako povraća." kaže mi te ustane.
Uhvati me za ruku i ja ustanem. Blago me povuče do umivaonika i pusti vodu. Umiva me. To je tako slatko.
"Hajde sada, promućkaj vodu u ustima." kaže mi i poslušam ga. Brine se za mene.
"Možeš li da hodaš? Želiš da te odnesen do spavaće?" upita me.
"Mogu, hvala ti." nasmijem mu se.
"Hajde onda u sobu malena."
Drži me za ruku i uvodi u svoju sobu. Pomakne jorgan sa kreveta i ustupi mi mjesto na njemu. Baš kada pođem da legnem, on me zaustavi.
"Čekaj, čekaj, moram ti naći nešto udobnije da obučeš." kaže uzimajući moj kofer. Nasmijem se. Sladak je dok kopa po mom koferu tražeći nešto lagano i široko.
"Može ovo?" upita me pokazivajući na moju pidžamu. Klimnem glavom te se skinem. Moram priznati bilo mi je neugodno, ali neka me gleda. Legnem u krevet a on me pokrije.
"Jesi gladna?" upita me.
"Nisam, ne mogu sada jesti." namrgudim se.
"A da ti napravim čaj?"
"Ne želim." odmahnem glavom.
"Hmm, a da te odvedem doktoru?"
"Jao, nee Harry!" malo se proderem i nadurim se. Nasmije se.
"Okej, okej."
"Možeš li mi samo donijeti moj mobitel?" upitam ga.
"Naravno. Onda ću otići da se otuširam." klimnem glavom.
Nakon što mi donese mobitel i uzme bokserice stane ispred kreveta i gleda u mene.
"Znači, nemoj da bi ustala iz kreveta dok mene nema. Ako ti opet bude loše zovi me." prijeti mi prstom praveći ozbiljnu facu.
"Dobro šefe." nasmijem se. Naravno da mi nije šef, ali neka se tako zamisli. Ne želim da imam momka moji će mi glumiti šefa. Ne želim uopšte imati šefa...
On se nasmije i priđe mi. Poljubi mi usne i pogladi po obrazu. Nasmijem se te on ode. Uzmem mobitel u ruke i otvorim igricu. Baš sam zapostavila svoje igrice koje sam imala na mobitelu. Kada mi otvori igricu, ugledam moje maleno smeđe stvorenje koje je gotov umrlo od gladi i temperature. Pou. Ova igrica mi se sviđa jer s njom se gradi i osjećaj odgovornosti. Kao da imaš svoje dijete, bebu o kojoj moraš da se brineš kao majka. Hraniš ga, igraš se s njim, oblačiš ga, kupaš, izvodiš u šetnje i slično... Nakon što ga nahranim i okupam, svog malog Pou-a, izvodim da se vozi onim autićem. Iako zapravo ne kontam baš najbolje ovu igricu, igrala sam je iznova i iznova, sve dok se nisam sjetila:
MORAM NAZVATI JAI-A DOK HARRYJA NEMA!
brzo izlazim iz igrice te idem u imenik. Pozivam ga. Ne zazvoni ni jednom kako treba, a on se već javio.
"Baš sam i ja htio da te nazovem." u tom trenutku kada to izgovori, imam osjećaj kao da misli da će biti od nas nešto...
"Oh, stvarno?..." lažno se nasmijem i ako on to zapravo možda i ne može ni razumjeti.
"Da. Šta ima?" upita me.
"Ništa, htjela sam da pričamo o onome danas..." hvata me neka trema u tom trenutku. Pričam prilično tiho, jer sve mislim da me Harry iza vrata sluša.
"O čemu?"
"O poljupcu..." jedva izgovorim. Bože, ne mogu da vjerujem da smo se poljubili. Kako sam to mogla učiniti?
"Oh, da.." imam osjećaj kao da se pravi da je zaboravio. I treba.
"Mislim da je to bila greška i trebamo je što prije zaboraviti." izgovorim kao iz topa. Možda sam rekla glasnije nego što sam trebala...
"Umm, okej..." osjetim da mu nije svejedno što to kažem, ali, šta je tu je.
"Vidimo se, Jai." nekako posramljeno kažem te prekinem kada me pozdravi.
Puhnem, a u tom trenutku vrata se glasno začuju kada udare od zid sobe. Ugledam Harryja. Ljutog i povrijeđenom. Bože, samo nemoj da je čuo, samo nemoj da je čuo...
"Ti i Jai ste se poljubili?!" prodere se. Oh ne...
Haaaj gajzzz, evo nastavka!
Ostavite svoj vote i komentar <3
Volim vaaas <3 <3