Olive's P.O.V.
Kada sam Jess rekla tko mi je novi partner na predavanju povijesti, samo se nasmijala i nije imala simpatiju prema meni. Ostavila me je da stojim namrgođena stojim na ulazu u njezinu sobu, dok je ona po svojem ormaru birala što će obući na tulum.
„Mogla si pokazati nekakvo suosjećanje sa mnom." Kažem, te se u par koraka nađem u njezinoj sobi, sjedajući na rub njezina kreveta. Način se na leđa, stavljajući ruke ispod svoje glave, gledajući u bijeli plafon.
„Mogla sam, ali nisam." Kaže, nastavljajući prekoravati svoj ormar. Glasno puhnem, i dalje se mršteći. „Liv, ne budi beba, to je samo jedan glupi projekt. Brzo ćete sa njime završiti i ponovno će sve biti u redu." Nadoda, i mogu zamisliti kako preokreće očima.
„O kojem mi ovisi ocjena." Promumljam, te nisam sigurna da li sam bila toliko tiha da me Jess nije čula ili je odlučila zanemariti moju rečenicu. Kada dozove moje ime, postavim se na lakte i pogledam prema njoj.
Ispred sebe je držala dvije haljine; jedna žarko crvena, uska i pomalo dubljeg dekoltea. Druga je bila bordo, također uska ali dekolte je bio znatno manji nego li kod prve. „Ako želiš izgledati kao kurva, obuci onu žarko crvenu. A ako želiš Kevinu ostaviti malo da razmišlja što kako izgleda ispod, obuci bordo haljinu." Kažem joj iskreno, podižući se u sjedeći položaj i ruke stavim u svoje krilo.
Klimne glavom, vraćajući žarko crvenu haljinu natrag u ormar, a onu koju će nositi ostavi na krevetu. „Što ćeš ti obući?" Upita me, mičući ručnik sa vlažne kose. Ručnikom protrlja kosu, želeći osušiti što više na prirodan način.
„Mislila sam onu nježno ružičastu usku suknju do sredine bedara i onaj bijeli čipkasti top?" Upitam ju, na što se ona zaustavi sa sušenjem kose i pogleda me još uvijek nagnuta - kroz kosu koja joj pada preko lica.
„Koga ti planiraš večeras zavesti?" Upita me sa zločestim osmijehom, uspravljajući se u stojeći položaj. Nasloni se na ormarić i pogleda me sa podignutom obrvom.
„Ni za koga," slegnem ramenima, „Žena se ne spremna za muškarca, već za samu sebe." Kažem joj kako zapravo treba biti, odgurujući se od njezin madrac i ustanem na svoje noge. „Nisi mi rekla da li je to u redu ili ne." Nasmijem se.
„Izgledati ćeš prelijepo." Nasmije se, „A što ćeš obuti?" Upita me, igrajući se sa vrhovima njezine prevelike sive majice - za koju baš nisam sigurna da je njezina.
„Za to baš i ne znam," na to uopće nisam niti razmišljala. „Valjda ću nešto pronaći u ormaru." Slegnem ramenima, te ju pogledam zbunjeno kada pljesne rukama i pogleda me sa ogromnim osmijehom na licu.
„Imam savršene za tu kombinaciju." Brzim korakom ode do svojega ormara, te sa dna uzme visoke bijele štikle sa otvorenim prstima i jedino remenom oko gležnjeva. „Ovo bi ti stajalo savršeno." Pruži mi štikle, te ih uzmem promatrajući ih.
„Neće li to biti malo previše." Upitam ju sumnjivo, podižući pogled na nju i pogledam ju nesigurno.
Odmahne glavom, „Neće, vjeruj mi."
I tako sam se, sa uvjeravajući osmijehom sa Jessine strane, našla u toj kombinaciji sa štiklama na mojim nogama te večeri. Iako na prvu izgledaju neudobno, zapravo uopće nisu. Prolazila sam zadnji put peglom po kosi kada sam začula kucanje na svojim vratima.
Jessina glave je provirila kroz odškrinuta vrata, i zadovoljavajuće klimnula glavom. „Imati ćeš puno pogleda na sebi, mačko." Namigne mi i zakikota se, na što ja preokrenem očima. Iskopčam peglu iz utičnice, spremajući ju sa strane kada se skroz okrenem prema Jess.
„Neće me zanimati nitko sa tuluma." Kažem joj sa sigurnim tonom glasa.
„Da, naravno. James Moore. Kako sam mogla zaboraviti." Zaigrano preokrene očima, sa osmijehom u kutu njezinih usana. „Uglavnom, da ne duljim, Kevin dolazi po nas." Kaže mi, ulazeći u moju sobu te dođe do mene i stane ispred mene - popravljajući naramenicu mojeg topa.
„Što ste vas dvoje uopće?" Pitam ju, gledajući ju preko ogledala.
„Za sada, samo izlazimo." Sramežljivo se nasmiješi, dok joj na obrazima - osim umjetnog rumenila - dođe pravo. Nakrivim glavu u desno, promatrajući ju sa osmijehom na licu.
„Ako te Kevin danas ne pita da mu budeš djevojka, nešto očito nije u redu sa njim. Pa pogledaj se." Napravim korak u nazad, kako bih ju bolje pogledala. Bordo haljina odlično ističe sve što treba, svaki Jessin atribut. A crne štikle vizualno izdužuju njezine noge.
Otvori usta kako bi nešto rekla, no u tome ju prekine zvono na vratima. „Kevin." Kaže, pri čemu joj se ogromni osmijeh stvori na licu. Nagne se prema ogledalu, popravljajući svoj ruž i brzo hodajući prema ulaznim vratima, vičući za mnom da se požurim.
Preokrenem očima, sa stolca uzimajući svoju kožnu jaknu i torbicu sa kreveta. „Ljudi," rukama razdvojim Jess i Kevina, koju su se ljubili i prođem između njih. „Odvratni ste." Dovršim, otvarajući vrata i izađem na hodnik te se okrenem prema njima. „Idemo ili?" Upitam ih, sa podignutim obrvama.
„Olive," pozdravi me Kevin, dok čekamo da Jess zaključa naš stan. „Izgledaš drugačije." Pogleda me od glave do pete, i klimne glavom kao da se slaže sa svojim riječima.
„Ne znam da li da ti zahvalim ili ne." Slegnem ramenima, gledajući u njega sa osmijehom na licu. „Dobre sam volje, pa hvala svejedno." Potapšam ga po ramenu, hodajući do dizala dok njih dvoje iza mene nešto šaputaju.
Tulum nije bio daleko od našeg stana, možda malo više od petnaest minuta. Nisam mogla a da ga ne pitam tko mu je cimer, na što je on samo odgovorio sa promuklim; saznati ćeš uskoro. Kada smo došli na odredište tuluma; bila je to lijepa trokatnica, koja je također bila puna. Malo mi je trebalo da se ne okrenem i odem, no kada sam se već lijepo sredila, izdržati ću. A i čvrst stisak Jessine ruke na mojem struku mi nije dao da odem.
Čim smo ušli netko mi je odmah u ruke gurnuo crvenu plastičnu čašu sa mirisom piva. Pri čemu mi ju je Kevin istog trenutka uzeo iz ruke, govoreći da ne pijem ništa što mi netko nepoznati dadne. Na što sam samo preokrenula očima, poručujući mu da nisam mala beba i da znam brinuti sama o sebi.
Jess i Kevin su se uskoro izgubili u gužvi, ne što me Jess pogledala nesigurno ali sam joj glavom klimnula kao da je sve u redu. I zaputila se prema stolu sa pićem. Ulijevala sam crno vino i miješala ga sa kolom - radeći bambus - kada sam osjetila nečiju prisutnost pokraj sebe.
No, nisam obraćala pozornost sve dok nisam čula njegov duboki glas. „Mislio sam da ne piješ alkohol." Okrenula sam glavu prema njemu, susrećući se sa poznatim zelenim očima.
Podignem svoju čašu sa stola, „Kao što vidiš, pijem." Malo podignem svoju čašu u zrak, pokazujući mu. „I radim odličan bambus, ako želiš samo reci." Slegnem ramenima, proučavajući njegove oči, koje su malo tamnije nego li inače.
Nasmije se, odmahujući glavom. „Neka, dobro je meni sa votkom." Kaže, točeći sebi u čašu prozirnu tekućinu. „Nisam ja tip koji pije sokiće." Pogleda me sa zločestim osmijehom u kutu njegovih usana, na što preokrenem očima.
Ali moram primijetiti, Mason je večeras jako prijateljski nastrojen. Napredujemo.
„Kako god želiš." Slegnem ramenima, prinoseći rub čaše svojim usnama i otpijem malo. Dopuštajući hladnoj tekućini da sklizne niz moje grlo. Na drugom kraju sobe, naslonjenu na zid, primijetim curu sa kojom sjedim pod engleskim. „Vidimo se okolo, Mason." Kažem mu, odlučujući stvoriti nove prijatelje - jer sigurno ne mislim večeras držati svijeću Jess i Kevinu.
Napravim korak ili dva prije nego li začujem njegov duboki glas. „Nemoj zaboraviti za sutra." Poruči mi prije nego li odem, okrenut mi leđa.
„Vidimo se u dva." Kažem mu prije nego li odem.
Te večeri, Lucy i ja - djevojka sa kojom sjedim pod engleskim - smo se dosta zbližile. Otkrila sam da imamo ustvari dosta zajedničkih stvari. Kao što je na primjer slušanje Arctic Monkeys ili The 1975, na što je ona dodala da uopće ne izgledam kao netko tko sluša takvu vrstu glazbe.
Druga naša zajednička stvar, bila je ljubav prema knjigama, i tada sam ja njoj rekla da mi ne izgleda kao cura koja voli knjige. Na što se ona samo nasmijala, sliježući ramenima rekla da zna.
Saznala sam da Lucy vjeruje u ljubav na prvi pogled, i vječnu ljubav. Dok ja, sa druge strane, sam se samo nasmijala i poručila da vjeruje u gluposti. Takvo nešto ne postoji.
Isto tako, rekla mi je da je onaj dečko s kojim sam pričala prije nego li sam joj prišla - par puta pogledao u našem smjeru. Kao gledajući u mene. Na što sam samo odmahnula rukom, i poručila da je nemoguće da on gleda u mene ili joj se pričinilo. Jer Mason nema razloga gledati u mene.
Lucy mi je oko pola četiri ujutro ponudila prijevoz kući. Nju je glava počela boljeti, a meni bi ionako i ovako bilo dosadno pa sam pristala. A i sutra sam se morala ranije dignuti kako bi došla na vrijeme na dogovor sa Masonom.
Jess sam poslala kratku poruku da sam otišla, da se ne brine. Na što je ona odgovorila pola sata kasnije da zaključam stan i da se također ne brinem jer će ona kasno doći. I bila je u pravu, čula sam otvaranje i zatvaranje vrata oko pola sedam ujutro. Iako je željela ostati tiho da me ne probudi, čak je i izula štikle, čula sam je jer imam jako lak san. Na svu sreću uspjela sam ju ignorirati, i samo se okrenuti na drugu stranu i pokriti pokrivačem preko glave.
Sat na mobitelu zvonio mi je u pola jedan. Pri čemu sam sebi u bradu mumljala psovke, i razmišljala zašto nismo mogli to napraviti u nedjelju ili subotu navečer. Sporo i lijeno sam se dignula iz kreveta trljajući oči.
Iz ormara uzmem obične traperice, svijetlo plavu majicu sa slikom aliena na desnoj strani i crne vansice. Te se zaputim prema kupaonici, trudeći se biti što tiša pošto Jess vjerojatno planira spavati još koji sat. A ja ne želim biti razlog zašto će biti nervozna.
Nakon što sam obavila svu higijenu, istuširala se i osušila kosu, puštajući ju da pada niz moja leđa. Nanesem malo pudera i maskare, stavljajući malo parfema te se zaputim prema kuhinji, usput gledajući na svoj sat. Imam još pola sata, taman za brzi doručak.
Brzo pojedem sendvič, i popijem svoju prvu jutarnju kavu, uzimajući sa kuhinjskog pulta torbu u kojoj su sve stvari koje su mi potrebne za projekt. Sva sreća što sam jučer provjerila koliko mi treba od našega stana do njegovoga, niti petnaest minuta pješke.
Kada sam bila ispred njegove zgrade, prošlo je malo iza dva. Ljubazno sam se nasmijala gospođi koja je izlazila iz zgrade, ulazeći nakon nje u ugodan prostor predvorja.
„Gospođice?" Okrenula sam se kada sam začula glas starije žene, te primijetila kako gleda u mene sa malim osmijehom. „Lift ti je u kvaru pa da ne bi čekala bez veze, pošto vidim da si nova." Nasmiješim se na njezinu ljubaznost, popravljajući naramenicu od torbe.
„Hvala vam što se me upozorili, ali ja ne koristim lift. Klaustrofobična sam." Nasmiješim joj se, na što ona klimne glavom i rukom pokaže gdje se nalazi stubište. „Hvala." Zahvalim joj se otvarajući vrata stubišta, i krenem prema gore.
Na papiriću je pisalo da je u stanu 5E, što znači da se moram penjati do petog kata. I tu dolazi ono što najviše mrzim; zašto baš ja moram biti klaustrofobična od skučenih prostora? To nije niti malo fer.
Kada sam bila ispred vrata njegovog stana, pritiskujući prst na zvono pored vrata. Tada sam shvatila da Mason još uvijek spava, pošto mi nitko ne otvara vrata. Nakon što sam treći put pritisnula na zvono,začula sam iznutra teške korake i psovanje - što je bilo najvjerojatnije upućeno meni.
Kada su se vrata otvorila, od strane čupavog polugolo dečka - zbunjeno sam ga pogledala jer sam bila sigurna da sam pozvonila na 5E stan. Osim ako mi Mason nije dao krivu adresu.
„Kevin?" Upitam ga zbunjeno, na što me on napola pogleda na jedno oko dok mu je glava naslonjena na vrata.
„Što radiš tu, Olive?" Upita me umornim, promuklim glasom mršteći se.
„Ti živiš tu?" Upitam ga, na što on lijeno klimne glavom i zijevne - ne trudeći se staviti ruku preko usta. „Oprosti, vjerojatno krivi stan. Ja nekoga drugog tražim." Napravim korak u nazad, još uvijek zbunjena zašto mi je Mason dao krivu adresu.
Kevin opet klimne glavom, spremajući se zatvoriti vrata, no onda stane i pogleda me namršteno. „Koga ti tražiš?" Upita me, još uvijek škiljeći jer mu svjetlost vjerojatno smeta.
„Dečka sa kojim radim na projektu, Masona." Odgovorim mu, stavljajući ruke u džepove svojih traperica. „Dao mi je ovu adresu, ali vjerojatno-" Kevin me prekine prije nego li uspijem još što reći.
„Da, Mason živi tu, uđi." Otvori mi vrata širom, pokazujući rukom da uđem. No ja ostanem stajati ukipljena, gledajući u njega namrgođeno. „No? Hoćeš ući ili ne?" Progunđa, na što klimnem glavom ulazeći u njihov stan te Kevin iza mene zatvori vrata.
I sada mi sve dolazi u glavu, cimer koji me baš i ne podnosi. Jedini je Mason tu koji me ne podnosi, trebala sam i prije znati.
„Pričekaj u dnevnom boravku, sada ću ja njega probuditi."
„Ti mi nisi mogao reći da ti je on cimer?" Upitam ga, na što vidim da se njegova ramena pomiču gore dolje, smijući se. „Trebalo ti je dugo da shvatiš." Kaže još uvijek hodajući niz hodnik, osjećajući u njegovom glasu osmijeh.
Zaputim se prema dnevnom boravku, sjedajući dolje na jedan od kauča. Promatrajući izgled njihova stana. Tipični muški stan; pomalo neuredan stan. No sve je to očekivano od dvojice tinejdžera, zar ne?
„Jesi li gotova sa razgledavanjem," trgnem se kada začujem promukli glas, te se okrenem prema izvoru odakle je došao. „Hoćeš li kavu?" Stajao je u kuhinji, meni okrenut leđima - pripremajući kavu.
Preokrenem očima iako znam da me ne može vidjeti. „Može." Odgovorim mu na drugo pitanje, skidajući kožnu jaknu sa sebe, prebacujući ju preko naslona kauča. Kroz par minuta se nađe u dnevnom boravku, ostavljajući kavu ispred mene i sjedne na kauč pokraj.
Na sebi je imao običnu bijelu majicu kratkih rukava i tamnoplavi košarkaški šorc. Te mu je kosa letjela na sve strane, dok je rukom uporno prolazio kroz nju želeći ju namjestiti. Drži lakte na koljenima, te rukama trlja lice. „Daj mi par minuta da se razbudim, može?" Upita me, uzimajući kavu sa stola i otpije jedan veliki gutljaj. „I nemoj ništa govoriti." I prije nego li uspijem išta reći, prekine me mrzovoljno mumljajući.
„U redu," kroz uzdah kažem, vadeći mobitel - provjeravajući društvene mreže.
Nakon par minuta, on je prvi koji je razbio tišinu. „Odakle znaš Kevina?" Podignem pogled sa mobitela na njega, susrećući se sa njegovim umornim zelenim pogledom i namrgođenim obrvama. Dadnem se kladiti da ima užasnu glavobolju.
„Boli te glava?" Upitam ga, na što on ništa ne odgovori samo me promatra sa tvrdim pogledom. „Hoćeš tabletu, Mason?" Ponovno ga upitam, vadeći iz torbe kutiju tableta protiv bolova.
„Ja hoću odgovor na svoje pitanje, Olive." Promumlja, uzimajući u ruke svoju šalicu kave.
„A ja ću ti odgovoriti na to pitanje čim popiješ tabletu." Odgovorim mu tvrdoglavo, mašući kutijom tableta sa malim osmijehom u kutu mojih usana.
„Zašto?"
„Nećemo uspjeti ništa napraviti jer ćeš biti mrzovoljan," slegnem ramenima, „Ili to, ili ja idem jer mi se stvarno neda imati posla sa tobom kojem se ništa ne sviđa. Pa ti biraj." Prekrižim ruke preko prsiju, čekajući da odabere između jednog ili drugog.
Pročisti grlo, te se nagne naprijed iz mojih ruku uzimajući kutiju tableta, slučajno dodirujući svojim prstima moje. „Ostani." Promumlja, uzimajući jednu tabletu i vodu sa stola te ju proguta u jednom gutljaju.
Iskreno sam iznenađena da je Mason izabrao da ostanem; to jedino znači da mu je jako stalo do ovoga projekta. „Kevin i moja prijateljica mute nešto." Odgovorim mu na njegovo pitanje koje je postavio prija par minuta. „Zašto si to pitao?" Upitam ga, spremajući kutiju natrag u svoju torbu.
„Onako, bez razloga." Kaže, sliježući ramenima.
____
(Evo nastavka, dobili ste malo prijateljski nastrojene Liv i M, ali poznajući njih nećemo ih takve dugo gledati. Ako vam se sviđa, ostavite glas i mišljenje, puno bi mi značilo.)
P.S. sa zakašnjenjem vam želim čestitati Novu godinu. Neka vam nadolazeća godina bude puno, puno bolja nego li je bila prijašnja. Neka vam se ostvari sve što zaželite.
Voli vas, A xx