Ugurali su me u neko vozilo, nisam mogla procijeniti u kakvo. Lupila sam licem o pod i čula zvuk zaključavanja. Pokrenuli su motor a ja sam se pokušavala uspraviti u sjedeći položaj. I skoro bih uspjela da vozilo nije krenulo naglo. Ostala sam na podu.
Na um su mi dopirale najgore misli. Suze su mi navirale na oči od same pomisli na moju majku.
Unutra je mirisalo na krv i plijesanj. U stomaku mi je bila mučnina dok sam pokušavala provariti šta se dešava. Nakašljala sam se i počela vrištati. Lupala sam nogama o jedenu stranu kada smo se zaustavili.
Neko od njih je otključao vrata. Unutra je ušao bijesno i plitko dišući. Udario me nogom u stomak i zaurlao da ušutim. U jecaju sam izdahnula. Imala sam osjećaj da me još uvijek šuta nogom.
"Dosta mi je vas, razmaženih derišta!" Spustio se i zgrabivši me za ruku ošamario. "Ne začepiš li usta, i ne smiriš li se.." Njegov glas je bio toliko oštar da mi je skoro rezao kožu. "..vlastitim rukama ću ti otkinuti jezik. A zatim" Osjetila sam hladnu oštricu noža na vratu od čega me prošla jeza. "prerezati vrat i pokidati glasne žice. Ne igraj se sa mojim živcima."
Pretrnula sam od straha pa sam ušutila.
"Ax, ideš li?" Ženski glas se javio.
"Vozi ti dalje. Ostat ću sa derištem." Javio joj je i zatvorio vrata. Nisam mogla normalno disati od straha. Prožimala me hladnoća kroz kosti.
Osjećala sam njegovo prisustvo. Čula sa kako brzo i nemirno diše puhajući kroz nos. Nisam se smjela oglasiti niti bilo šta pokušati. Ukočeno ležeći na strani, razmišljala sam gdje bi me mogli odvesti. Nije mi pomagalo.
__________________________________
Ne znam koliko je vremena prošlo dok smo se u tišini kretali kada je gadu zazvonio telefon. Stresla sam se a o se javio sa tihim smijehom.
"Axel. Da, tu je." Ponomo se zakikotao. "Trese se." nakon par trenutaka je poklopio.
"Gospodine..." Zašaputala sam jedva se ohrabrivši da progovorim.Skinuo mi je povez ako se usudim vikati. Sigurna sam da je iščekivao da nešto kažem da bi me mogao kazniti. " molim vas da me pustite." Zajecala sam ponovno plitko udahnuvši. Pribojavala sam se da će me ponovno udariti.
"Moja majka će vam dati koliko god i šta god tražite.. samo me pustite."
Nasmijao se usiljeno. "Gaduro razmažena!" Pljunuo me u lice. "Ne bih uzeo te pare za to dovoljstvo koje ćeš mi pružiti kad ti zapušim usta spermom." Ponovno se smijao dok sam drhtala. "Ili dok ti budem čupao nokte a ti bespomoćno vrištala boreći se za zrak i preklinjala me da to ne radim."
Ušutila sam i plakala. Grizla sam usnu da ne ispustim glasniji zvuk. Osjećala sam njegov pogled na sebi i nikad se nisam osjetila izloženije do tada. Vratio mi je povez na usta.
Čučnuo je do mojeg lica i rukom krenuo od čela,preko obraza i vrata. Uhvatio je majcu i razgulio ju.Rukom je nastavio preko mojih grudi. Dlanom je udario preko moje kože koja se u trenutku zapalila. Poželjela sam vrisnuti od bola dok sam osjećala iglice po cijelom mjestu.
Nastavio je sam svojim smijehom. "Kada dođemo na odredište...ili bolje da kažem, tvoj pakao, želim da ti pokažem kako se mi ophodimo prema bezobraznim drznicama. Hhh, čovječe, stvarno se nadam da nećeš vrištati. Inače ću te morati kazniti na puno gori način od predviđenog."
Pričao je s užitkom kako će me mučiti i kako ću upoznati još djevojaka i njihovih ostataka tijela. U sebi molila Boga da me spasi od psihopata koji su me se dočepali.
Ponovno je ustao i hodao oko mene kao da sam njegov plijen. Smjestio se pored mojih nogu i naslonuo. Pjevušio je nešto i poderao nogavicu hlača. Prelazio je vrškom noža preko moje kože ostavljajući malene crvene crte.
Plakala sam čvrsto zatvarajući oči i grizući usnu jer sam očekivala da će biti još gore ako počnem plakati glasnije ili vikati. Suzdržavala sam se da ne trznem nogom jer sam se previše bojala.
Tek nakon nekoliko sati smo se zaustavili. Tresla sam se,što od hladnoće što od straha. Pitala sam se šta me sad čeka? Nadala sam se da nije gore od ovoga sada. Bilo je.
Vrata, kombija predpostavila sam, su se otvorila a gad se dignuo i duboko udahnuo
"Vrijeme za polazak, kujo! Diži se!" Nogom me prodrmao.
Pokušala sam ustati s poda ali bila je to nemoguća misija. Gledao me kako se mučim a nakon nekog vremena me uhvatio za ruku i povukao napolje uz neko mumljanje. Izišao je još i mene pustio da... da padnem van.
Jauknula sam bolno pošto sam pala na nogu koja mi je porezana. Podignuo me na noge i gonio ispred sebe. Na početku sam se pokušavala opirati što je prošlo vrlo loše. Shvatila sam da i kad bih pobjegla, ne bih mogla daleko sa zavezanim rukama i očima.
Krenula sam naprijed. Uveli su me negdje, u neku kuću ili šta već. Zaudaralo je po vlagi i pokvarenim mesom. Želudac mi se preokrenuo dok sam tiho jecala. Potrudila sam se na povratiti dok su me gurali nekamo. Čula sam bolan i jeziv krik pa sam na sekund zastala.
"Šta čekaš?!" Gurnuo me naprijed. Čula sam teško otvaranje željeznih vrata i zveket lanaca.
"Dobijaš cimericu, kučko." Ženski glas je odzvanjao. Uveli su me u drugu prostoriju. Momak me pustio pa sam pala na pod. Strgnuli mi povez sa očiju.
Dok sam se snašla zatvorili su vrata a lanci su se ponovno oglasili. Zavezanim šakama sam se oslonila na vrata pokušavajući čuti još nešto, bilo što.
"Ne trudi se." Ženski slab i promukao glas me trznuo. Okrenula sam glavu i prizor koji sam zatekla me natjerao da plačem za svoj život.
To je bilo istrošeno i izmučeno tijelo neke djevojke. Srce mi je lupalo kao ludo dok sam posmatrala njene prljavo-plave uvojke. Bila je mršava, ispiljenog lica i velikih podočnjaka. Na mjestu lijevog oka je imala smeđi zavoj sa krvavim mrljama. Bila je obučena u majicu bez jednog rukava i donji veš. Tabani su joj bili krvavi i crni.
Na licu je imala dosta ožiljaka i modrica baš kao i po cijelom tijelu. Izgledala je kao da ju je pregazio kamion. Čula sam njeno teško disanje.
Sjedila je naslonuta na zid sa ispruženim nogama i rukama odloženima niz tijelo. Kada se pokušala popraviti u neki bolji položaj, napravila je grimasu i jauknula.
"Ja sam Zoel. A ti?"
Šutila sam šokirana i posmatrala ju.
"Aah, dobro. Valjda ćeš se kasnije predstaviti. "Nastavila je pričati." Izvoli,sjedi." Pogledala je u mjesto do sebe.
Sjela sam naslonivši se na vrata. Nisam joj željela prići jer sam tada osjećala valjda neko..gađenje, strah ili šta već. Jednostvno nisam željela biti ni blizu ničemu ovdje.
"Dobro. Kako hoćeš." Utpuhnula je umorno.
Šmrcnula sam primjetivši da joj se rana na tabanima zagnjojila. Obrisala sam lice i privukla koljena bliže. Bilo je dosta hladno, pogotovo po mojim bosim nogama i prsima.
Ona je zaklopila oči kao da se odmara. Željela sam ju pitati šta joj se desilo ali sam imala osjećaj da je ne znanje dosta bolje u ovakvom trenutku.
Razgledala sam prljave zidove. U ovoj sobi je postoja samo jedan maleni prozor iznad koga je bila sijalica, no, postojala su dvoja vrata. Ona kroz koja sam ja došla i još jedna sa krvavim flekama.
"Š-šta je iza onih vrata?" Promucala sam tiho.
Otvorila je oči i osmjehnula se. "Znači možeš još uvijek pričati?Sjajno." Ponovo je zatvorila oči. "Ne želiš saznati prije vremena."
Nisam navaljivala da saznam. Udahnula sam duboko osjećajući miris vlage i svježe krvi u zraku. Osjećala sam još veću mučninu i tugu. Ponovno sam počela plakati što tiše da Zoel ne primjeti.
"Ne trebaš se stišavati." Naslonila je glavu na zid. "Znam kako ti je. Nadam se da se nećeš morati naviknuti. Slobodno se isplači ali ne vrišti i ne deri se. To ih ljuti. Pogotovo Axela."
Gledala sam ju pitajući se koliko je dugo ovdje? Kako zna šta smije a šta ne? Zašto je dobila te rane?
Nakon nekoliko minuta, možda pola sata, zaspala sam umorna.
✯ ✯ ✯