Mama se u februaru 2008 razvela od tate. Moj život u Rusiji je bio ograničen i sveden na najmalje mogućnosti. Dok sam živjela tamo, imala sam privatne profesore koji su dolazili u našu kuću. Tata je govorio kako je za moje dobro to što ne idem u loše državne škole i da me želi sačuvati od lošeg društva. Osjećala sam se kao u pritvoru. Nisam imala nikakvih prijatelja osim jedne služavke koju je, kad je saznao da komuniciramo, otpustio.
Dane sam provodila u svojoj sobi dizajnirajući odjeću. Imala sam dara za to. Kreirala sam svečane haljine, odjeću za izlaske i sve ostalo za šta sam vjerovala da neću imati gdje obući. Tata je često imao sastanke i čudni ljudi su nam se svakodnevno motali po kući. Tako da sam dobila i ograničen pristup nekim prostorijama. Naša kuća u Moskvi je bila ogromna..jedna od najvećih. Imali smo mnogo novca a ja čak nisam znala ni šta on radi.
Imala sam 15 kada su se njih dvoje posvađali tako gadno da su se razveli što su prije mogli. Mama mi je rekla da se spakiram te da se selimo. Uzela sam sve što sam mogla dok je mama nazvala par brojeva i imale smo let za Ameriku. Neki njen prijatelj nam je pomogao da se smjestimo i da nađemo kuću u Buena Visti (Virginia).
Tako smo stigle ovdje. Moram priznati da sam uživala u prve dvije godine. Upisala sam školu, našla divne prijateljice i upisala sve moguće dodatne aktivnosti vezane za dizajniranje. Išlo nam je sjajno. Mama je radila u nekom beauty salonu prvu godinu, a kasnije je otvorila svoj.
______________________________________________
31.10.2010. sam, pred večer, šetala sa najboljom prijateljicom, Emom po našem kvartu. Djeca su već trčakarala po trotoarima sa vampirskim zubima i vještičijim kapama. Razgledale smo ukrase na kućama. Duhovi i kosturi te izrezbarene bundeve i nadgrebni spomenici. Tad mi je i bilo pomalo strašno. Razgovarale o glupostima kao kostimima koje smo pripremile za zabavu kod Valerie.
"Taty...Znaš da je 'Insidious' večeras u kinu. "Rekla je čisto informativno. "Ali naravno da nećemo ići."
Kimnula sam glavom i gledala u nebo. Zvijezda se i sada sjećam jasno i čisto.
Zapuhao je blagi povjetarac te sam jače stegnula svoju jaknicu. Gazile smo po mokroj cesti. Pored nas su protrčale dvije djevojčice držeći se za ruke. Bile su odjevene u haljinice za princeze sa magičnim štapićima u slobodnim rukama.
"Šta misliš da ne idemo kod Valerie? Nisam raspoložena za veiko društvo. Mogle bi smo trknuti do videoteke ako još uvijek i radi i posuditi neki dobar film. Da ostanemo kod kuće?" Premišljala se."Hhmh..pa ne znam baš. Obećale smo Val da ćemo doći." Pogledala me ispod oka.
"Uredu onda. Ići ćemo ali da se barem vratimo ranije? Mama radi besplatnu šminuku na nekoj zabavi u osnovnoj školi tako da možemo biti same."
"Okej. Trebala bih sada ići kući i spremiti se." Poljubila me u obraz. "Vidimo se onda za koji sat." Krenula je te mi dobacila. "I ti bi trebala ići. Duhovi vrebaju na svakom čošku."
Nasmješila sam se i nastavila lagano koračati prema maminom salonu. Prošla sam još par kuća kada sam ugledala svjetlucavi natpis 'Duga'. Na prozorima su pili poljepljeni slijepi miševi i sablasne bundeve. Vidjela sam mamu unutra. Šimkala je neku plavokosu djevojčicu sa najslađim osmijehom koji sam vidjela. Smijale su se dok joj je mama uljepšavala plavog leptira tačkicama.
"Maamice" Zavirila sam unutra.
Okrenula se. "Ohh hej draga.Uđi,šta čekaš?" Poslušala sam ju i ušla u toplu prostoriju. I unutrašnjost je ukrasila sa lobanjama, paučinom i svijećama. Smjestila sam se u fotelju pored male peći.
Djevojčica je poljubila mamu i iztrčala van.
Uzela sam kolačić sa stola kada je i mama sjela pored mene "Dušice,kako si mi ti danas?" Pričale smo ruski dok smo same.
Uzdahnula sam i zagrizla kolačić. "Imam onaj loš predosjećaj. Znaš da me on nikad ne laže."
"Zaboga, draga, opusti se. Ništa loše ti se ne može desiti. Vjerujem da si samo malo nervozna ili gladna." Poljubila me u čelo. "Hoćeš ići na tu zabavu kod Valerie?"
Klimnula sam glavom i zagrizla novi komadić kolača. "Za dva sata otprilike. Nekako mi se i ne ide. Kažem ti, kao da me nešto ili netko prati."
Ustala je i počela čistiti četke. "Zašto ne ostaneš sa mnom večeras. Sigurno će ti se zbiti taj osjećaj. Hm?"
"Ne znam. Obećala sam Emi da ću ići s njom. Valjda ću preživjeti." Uzela sam još dva kolača u ruku i krenula prema njoj. Poljubila sam ju u obraz. "Idem sad. Vidimo se večeras. Volim te."
"Hajde. Volim i ja tebe." Rekla mi je kad sam već bila na izlazu. "Zabavi se."
"Hoću." Izišla sam van i sačekala da prođu dva auta te krenula nazad niz ulicu. Sunce je potpuno nestalo a tek malo narandžastog neba se vidjelo iznad šumice u blizini.
Požurila sam prema našoj kući sa onom glupom nervozom. Svako malo bih se okrenula da provjerim je li me neko promatra ali je odgovor uvijek bio isti. Djeca i poneki odrasli su hodali ulicom, smijali se i pozdravljali.
Sve brze sam hodala dok je nervoza rasla. Počela sam se pomalo panično okretati i piljiti u sjene tražeći neke oblike. Srce mi je ubrzano kucalo iako nisam znala zašto sam se toliko prepala. Potrčala sam prema vratima kad sam se našla pedesetak metara od kuće.
Stala sam pred vrata i izvadila ključeve iz džepa. Tražila sam pravi i stavila ga u ključaonicu. Okrenula sam dva puta i ušla unutra. Upalivši svjetlo sam zaključala za sobom. Prebacila sam jaknu preko vješalice i ušla u dnevni boravak. Bilo je toplo i sablasno tiho, no, bila sam navikla na samoću. Upalila sam Tv da razbijem tišinu i otvorila frižider. Izvadila sam nešto što je mama kupila jučer i stavila u mikrotalasnu. Natočila sam si sok dok se jelo podgrijalo.
Zatim sam sjela pred Tv i počela listati kanale. Na svakome je bio horor film što mi nije bilo najdraže baš sad pa sam samo ostavila na nekom. Stavila sam jedan zalogaj u usta kada je nešto u lupilo na terasi. Trznula sam se i ukočeno gledala prema zagrnutim bež zastorima.
Zaustavila sam disanje i čekala još nešto što bi mi moglo dati do znanja da nisam umislila. Bubnjalo mi je u prsima dok sam osluškivala. Vratila sam kašiku polako na tablu i pažljivim koracima krenula prema tamo. Pazila sam na svaki korak koji sam napravila.
Zvučalo je kao da se neko približava. Prišla sam još par koraka bliže i zaustavila se. Nešto je ponovno lupilo i ovaj me put više iznenadilo. Vratila korak nazad razmišlajući šta bi to moglo biti. Svjetlo se naglo ugasilo i nečija ruka mi je začepila usta. Drugom rukom me zgrabio oko struka odignuvši me od zemlje. Mahala sam nogama i noktima grebala pokušavala sklonuti ruku sa usta.
"Budi tiha." Muški glas mi je zaškakiljao uho. Naježila sam se još uvijek pokušavajući vrištati. Udario me i zarežao "Ako ne začepiš usta otkinut ću ti jezik, kunem se."
Neka djevojka, kojoj nisam mogla vidjeti lice od maske kostura i mraka, mi je stavila povez na oči i zavezala mi ruke debelom špagom. Čula sam da je otvorila vrata terase. Unutra je ušlo još dvoje.
"Hh,ovaj dio najviše volim." Ženski glas se zadovoljno nasmijao. "Inaya, ti pokrivaš. Axel neka ide s tobom kroz stražnji izlaz, ondje je vozilo. Znate šta treba. Ja ću završiti ovdje sa Garrettom pa se vidimo tamo."
Osoba koja me držala, me ponijela van dnevnog boravka. Koliko sam se mogla orijentisati, odvukli su me u kupatilo. Uspaničila sam se. Sve sam slabije disala dok su mi suze tek došle u kutove očiju. Ponovno sam se trzala i pokušavala se osloboditi.
"Ako obećaš da ćeš biti dobra i tiha, sklonut ću ruku." Šapnuo mi je na uho. "U suprotnom...znaš i sama." Nasmijao se okrznuvši me po vratu. Osjetila sam trnce straha po cijelom tijelu.
"Obećavaš li da ćeš biti dobra cura?" Djevojka mi se obratila skinuvši mi povez sa očiju. Jedino što sam mogla vidjeti jesu njene plave oči. Imala je odjelo policajke, plavu kosu svezanu u rep i našminkano cijelo lice crnom bojom.
Na njeno pitanje sam samo mogla klimnuti glavom. Trebalo mi je zraka. Čim je ruka nestala sa usta, udahnula sam duboko i zakašljala se. Spustio me na noge. Nisu čekali da mi se disanje ustabili.
"Sada oblači ovo!" Odvezala mi je ruke i dala narandžasto zatvorsko odijelo.
Uzela sam odjelo u ruke i pogledala ih.
"Šta čekaš! Oblači se!" Momak se ponovno nasmijao. "Nisi valjda očekivala da ćemo izići."
Zacrvenijela sam se od stida i ljutnje skidajući svoju majicu i farmerke. Prebacila sam ih preko korpe za veš i počela polako oblačiti odijelo.
"Brže!" Ponovno je povikao na mene. Kakve kukavice, pomislila sam, kriju se iza maski policajaca i crne boje, viču i tuku tajno.
Obukla sam se kada su mi vratili povez na oči. Stavili su mi lisice na ruke i izveli me van u hodnik.
"Da joj stavimo čepiće za uši?" Upitala je djevojka.
Odpuhnuo je. "Maah ne.Pusti neka čuje sve. Bit će nam zabavnije." Osjetila sam kako se smiju.
_________________________________________________________
Znam da ovaj nije toliko strašan pošto radnja tek počela. U sljedećim nastavcima će biti zasigurno gore nego u ovom heheh tako da....da. Ostanite sa mnom :) ♥
Željela bih vas pitati da li vam se više sviđa ovakav način pisanja, s njezinog gledišta, ili kao u prologu, s moga :)
Svima koji ovo pročitate, zamolila bih vas da odgovorite na ovo pitanje što prije. Jako mi je bitno vaše mišljenje. Volim vas puno.
-Do sljedećeg puta ♥