Harry's POV
Sutradan, bilo je oko deset sati ujutro sto je rijetkost za mene da ustanem ovako rano, ali.. Uglavnom.
Potrcao sam niz prilaz svoje kuce, dok sam se gotovo spotaknuo niz stepenice, uzdisuci.
Odmah sam brzo poceo kucati, gotovo lupajuci svojim rukama sve vise, vjerovatno bi moglo se reci da sam veliki nered upravo sada.
Morao sam razgovarati s Blue.
Morao sam vidjeti blizance.
''Ajde!'' Bijesnio sam, prolazeci rukom kroz kosu izbezumljeno.
Gemma je otvorila vrata, izgledala je tako zrelo od kada sam je poslijednji put vidio, dok je izbrazdala obrve.
''Harry? Pa sranje, sta nestao si u akciji.'' Pogledala me je gorko, dok sam je ja posmatrao u negodovanju. Njezin ton je imao nagovjestaj sarkazma.
''Gemma.'' Uzdahnuo sam, pokusavajuci posegnuti za njom, ali ona je se brzo izmakla.
''Pet godina, Harry. Tyler i Emma ni ne znaju dovraga tko si, jer od pet nakazanih godina, nisi dosao ni jednom.'' Glas joj je potresao, dok je gledala dole prema podu, vjerovatno nije me mogla pogledati. Suze su joj ubadale u oci na sto je brzo uzdahnula.
''Nisi spreman biti otac, to je to. Nije li?'' Ona je gotovo ispljunula.
''Gemma, vratio sam se jer ju volim. Zelim vidjeti svoju djecu, i zao mi je sto nisam otac kakav sam htio da budem.. To nije bila moja odluka pored svega. Menadjer je jednostavno rekao, zaboravi ih i drzi se benda. Ne znam, ali ja sam potpuno bio posten i jednostavno se drzao toga. Slava me je obila od glavu. I mozda i zato sto sam mislio da ce Blue biti ovdje uredu, sama da podize djecu. Nije li to bilo ono sto je ona zeljela da ucinim? Ostati daleko od djece, tako da ne bi bili javnostima pred ocima? To je ono sto sam ucinio Gemma, poslusao sam ju i ostavio sam je, jer sam je volio, i zelio sam da bude sretna. Ubio bih se samo da vidim njezin osmijeh, samo da vidim nju zadovoljnu. A ako je to znacilo da ne vidjam svoju djecu kako odrstaju da bi ih zastitio od medija, onda bih to ucinio. Nisam ih samo tako ni od kud zaboravio. Nikad nisam bio takva osoba, i ti to znas.''
Bila je bez rijeci koliko su samo iznenada izasli rijeci upravo iz mene, u potpunosti. Nisam bio za posrane izgovore, i to je prilicno ono sto sam mislio.
Gemma je procistila grlo, lagano se vrpoljeci. ''Trebao bi razgovarati s njom. Reci joj razlog.'' Govorila je tiho. ''Jos uvijek zivi tri kuce niz ulicu.'' Prekrizila je rukama, gledajuci me.
Moj zeldac se prevrnuo u tjeskobi, na sto sam postavio svoje usne u tanku crtu. ''Kako je ona?'' Prosatpao sam.
''Dobro. Povremeno nas posjeciv sa blizancima. Oni su odrasli Harry, oboje imaju pet godina i sada idu u preskolsu godinu.'' Ona je promrmljala, slijezeci ramenima. ''Propustio si veliki dio njihovog djetinjstva Harry...Ali mi obecaj. Neces bombadirati djecu, plakajuci i govoreci im da si njihov otac. To ce ih zbuniti.. Har, samo slijedi Blueina upustva uredu? To je njezin izbor, ako se zeli da se sa djecom upoznas ili ne.''
Klimnuo sam glavom nakon nekog trenutka.
''Uredu. Reci cu mami da si zamahnuo sa strane, i da si jednostavno odjednom.. ovdje. Ona je pod tusem.''
''Hvala ti tako puno, Gem. Za sve.'' Nasmijao sam se slabo, dok sam se polako nagnuo u zagrljaj, kako bih zagrlio sestrin mali oblik.
''Nema problema, uredu? Ti si moj brat, tako da..''
Izvukao sam mali osmijeh, dok me je ona tapkala po ledjima.
..
Blue's POV
Bila je subota ujutro, dok su djeca jela zitarice, ponovo u dnevnoj sobi gledajuci na Cartoonu Network.
Ja sam bila u kuhinji praveci za sebe zitarice dok sam jos uvijek bila depresivna o incidentu.
Ja stvarno nisam mislila reci sve ono sto sam rekla, ali.. razljutilo me je definitivno ne razmisljajuci o blizancima uopste. Karijera je karijera, ali zasto je bas nestao iznenada kao sto je to uradio?
Jos uvijek sam bila pospana, pa sam bila naslonjena glavom na kuhinjski stol, dok su mi oci leprsale zatvoreno.
Zvono je se oglasilo dvaput te sam ga ignorisala, previse sam bila lijena da ustanem.
''Ja cu, mama.'' Emma je uzviknula dok sam je cula kako je izasla pred vrata.
''Dobro, nemoj razgovarati sa strancima, ako budu.'' Zijevnula sam.
Harry's POV
Uzdahnuo sam, bojeci se da mozda ne bude htjela otvoriti, ako bude znala da sam to ja. Ne bih je krivio.. zabrljao sam tako lose.
Vrata su se polako otvorila, i nitko nije bio ispred mene.
Ali kada sam pogledao dolje, bila je djevojcica, s nesto dugo tamnom smedjom kosom, ociju boje zelenih ljesnjaka.
Ona je se stidljivo skrivala iza vrata, gledajuci me.
''Emma?'' Bio sam potpuno sokiran kako je samo narasla u samo takom odredjenom vremenskom razdoblju. ''Emma.''
Moja kcer..
''M-mama.. Netko je na vratima i ja..''
''Rekla sam ti da ne razgovaras sa strancima, Em..''
Bila je odsjecena cim je dosla kod vrata.
Blue se zamrzla, dok su se nase oci sastale nakon toliko puno vremena, na sto sam se ugrizao za usnu, nervozno.
''Blue, slusaj me. Ja...''
Ona je pogledala dolje, tresuci glavom.
Blue's POV
''Ne, Harry. Ne mogu vise slusati sve te lazi iznova i iznova.'' Zadrzala sam suze, samo zato sto je Emma ovdje, i ne zelim da me vidi kako sam slomljena.
Emma se zakikotala, nekako nesvijesno na cijeli scenarij upravo sada. Mislim da je to samo zato sto je dijete, jos bila.
''Mogu li dodirnuti tvoje kovrdje gospodine? Izgledaju tako kovrdjavo! Kovrdjavo kovrdjavo kovrdjavo!'' Nasmijala je see, drzeci ruke na usta dok je se i dalje smijala.
Harry je tmurno pogledao u mene, ali onda opet dolje na Emmu s mekim osmijehom.
Podigla sam obrve. ''Emma, on je stranac!''
''Ali mama, ja samo zelim dotaknuti njegove kovrdje! Molim tee.''
Uzdahnula sam, puceci svoje usne, nikada nisam voljela da joj ne ispunjavam.
Harry je polako kleknuo ispred nje, dok je ona jos uvijek bila kraca od njega.
Nasmijala je se, tapsajuci ga po glavi prije nego sto je stavila svoje prste oko njegovih kovdje. Emma se zakikotala u zabavi, na sto je Harry povukao mali osmijeh.
Harry je ubrzo poceo plakati, te su mu suze slijevale niz lice.
''Oh ne, Oprosti te! Nisam mislila da vas rasplacem godpodine.'' Napucila je usne. ''Uredu je.'' Ona ga je tjesila, kao da je dijete, lagano dodirujuci njegovo lice sa svojim mekanim rukama dok mu je brisala suze. Harry se lagano nasmijao, gledajuci dolje.
''Emma, vrijeme je da se vratis sada.'' Bolno sam rekla gledajuci prema dolje.
''Mama, ali sta ono zeli?''
''On je samo..''
''Ja sam prijatelj tvoje mame, Emma, zar ne?'' Harry je lagano se nasmijao, prekidajuci me, na sto su se moje oci lagano rasirile. ''Ja sam Harry.'' Rekao je, drzeci svoje ruke za rukovanje.
''Da, ja sam Emma. Drago mi je gospodine, oh mislila sam Harry! Ja imama brata i on izgleda poput mene i to je tako kul! Mi smo blizanci, rekla je tako mama!'' Ona je pljesnula rukama, smijeseci se. ''Zelis li vidjeti nasa lica?!''
''Emma.'' Uzdahnula sam, uzrujano. ''Molim te, duso ne mozemo sada.''
Ona je tuzno pogledala u mene. ''Mama molim te samo zelim da tvoj prijatelj upozna Tylera! Molim te, mama.''
..
Na kraju je zavrsila kao losa ideja, jer sam tvrdila Emmi jedno malo vise vremena, da je Harry bio 'ni blizu od mojih dobrih prijatelja upravo sada' , ali ona je jos uvijek nastavljala moliti me i pravti psecu facu.
I tako na kraju, morala sam ga pustiti da udje. Sranje da on je bio moj priajtelj, sigurna stvar.
''Tyler ovo je mamin prijatelj i ime mu je Harry!'' Ona je pokazala na Harrya koji je slijedio Emmu u dnevnu sobu u kojoj je Tyler sjedio.
Tyler se samo prevrnuo, sa osmijehom na licu. ''Drago mi je, mamin prijatelju! Ja sam Tyler.''
''Cao, Tyler.'' Harry je klimnuo glavom, ponovo pruzajuci ruku, na sto sam ja uzdahnula u namjeri da prekinem ovo sve.
Necu mu dopustiti da samo.. lako se vrati opet.
''Dobro, uredu zavrsite dorucak ljudi, a ja cu samo otici s njim nesto razgovarati.'' Nasmijala se, pokazujuci im.
''Dobro!'' Emma je uzviknula. ''Vidimo se kasnije.. Ugh.. visoki, visoki kovdjavi decko.'' Ona je progundjala na njezin djetinjasti humor, na sto sam postavila osmijeh na svom licu, gotovo prisilno.
Harry i ja smo krenuli natrag izaci dok sam ja zatvorila tiho vrata za sobom, pazeci da ne stvorim buku.
''Harry, ti ne bi trebao biti jebeno ovdje. Ne mozes se samo tako odjednom magicno pojaviti i djelovati kao da nisi imao dijecu pet godina! Harry, sto je se dogodilo sa svime onim sto smo planirali.. o nasem braku, o posjecivanju dijece jednom tokom vremena?! Zadnji put kada smo se dogovorili da to bude, jednom tokom vremena nije bilo doslovno pet godina kasnije. Sta, jesi li odjednom zelio zaboraviti mene odmah nakon sto si mi dao onaj smijesnji zarucnicki prsten?! Harry i mislim da necu biti toliko glupa da ti povjerujem ovaj put, i sve sto bi trebao uciniti je pustiti mene na miru.'' Uzdahnula sam, tresuci glavom.
''Mislis da sam zapravo planirao te zaboraiviti? Mislis da sam planirao da me dijeca ne vide kao svoga oca? Ne. Rekla si mi tacno, da te napustim zbog svoje karijere. I tako sam ucinio. Blue, to boli. Ali povrijedio sam i tebe, svejedno. Ako je to znacilo da vas moram zaboraviti, onda bih to ucinio takodjer. Blue to je zato sto te volim, i Tylera i Emmu takodjer. '' Sapnuo je na kraju, gledajuci me tuzno. ''Blue, volim te i nikada nisam ni prestao.. mozda mislis da je ovo neko sranje od izgovora opet, ali nije. To nije.. Blue, tamo su moja dijeca koja odrastaju. Probudio sam se i shvatio sam.. mozda je vrijeme da krenem dalje. Mozda je vrijeme da zapravo zapocnem novi zivot sa tobom. Blue, znas da ne mogu podnijeti da budem tako daleko o tebe.. pogledaj sta je vrijeme ucinilo od nas. Odrasli smo, duso.'' Plakao je, a oci su mu bile dosadne dok su suze navirale s takvom tugom.
Bila sam u potpunom soku na njegovih rijeci. ''Harry..'' Shvatila sam da prsten nije bio na mom prstu. ''Skinula sam prsten jer sam mislila da se vise nikada neces vratiti. Harry, bila sam tako uplasena misleci da si me zaboravio u potpunosti. Bojala sam se da nasa dijeca sluzbeno ne odrastaju bez svoga oca.'' Smrcnula sam, dok sam prelazila rukama po svojim grudima. ''Ali mozda sam ja ta koja je napravila gresku sto sam te otjerala. Jer Harry, sve sto sam zeljela je biti sretna. Ali ja to ne mogu uciniti bez tebe ovdje. Pet godina, cekala sam i cekala.. ali ispalo je da je ovo sve moja krivica, svejedno.'' Odmahnula sam glavom.
''Hej.'' Harry je sapnuo, hodajuci do mene dok je brisao moje suze, mrljajuci na obrazu. ''To su bile nase greske. Oboje smo bili previse glupi da shvatimo ono sto treba uciniti.''
''A to je?'' Promucala sam, neodlucno gledajuci u njega, dok su njegovi prsti njezno milovali moj obraz.
''Pokrenuti zivot sa tobom.'' Usne su mu polako milovale moj obraz, cekajuci dopustenje.
Uzdahnula sam, dok je on brisao moje zadnje suze.
''Nikada nije prekasno za to.'' Odgovorila sam, mrmljajuci, dok je on drugu ruku premjestio na moj struk dok je prstima kruzio njezno.
''Poljubi me.'' Izazivao me je, vise kao izjasnjavajuci se, na sto sam klimnula glavom.
''Nedostajale su mi.. tako puno.'' Moj glas je napukao, dok su se nase usne sastale u mekom poljubcu.
Nase usne su se harmonizirale, dok su mi ruke bile oko njegovo vrata prije nego sto sam cula Tylera i Emmu kako vriste u bliskoj blizini.
''Mama zasto si poljubila svog prijatelja!'' Emma je uzdahnula glasno.
''LAZLJIVCE LAZLJIVCE HLACE NA VATRU!''
Ali ipak, pocrvenila sam zbog njih.
Mozda se par stvari nije promijenila, zapravo.
..
kao sto sam i rekla svaki dan cu postaviljati nastavke pa tako da cu zavrsiti do kraja ove sedmice, jer tacno na danasnji dan pocinje skola.. ne mogu vam opisati koliko mi se ne ide, jer mi je raspust tako brzo prosao.. nisam spremna ni fizicki a Bogme ni psihicki. xd
LJUDDIII JESTE LI VIDJELI STA JE NIALL OBJAVIO SINOC.. ODNOSNO JUTROS OKO 2 SATA. DA SE ONE DIRECTION NECE RASPASTI AA JA SE GLUPACA JUCER BEZVEZE NERVIRALA. MRZIM NOVINE..
nisam vam ovo rekla ali evo sad cu vam.. znate li da ima prica o Hannah i Niallu? inace zove se P.S. I Love You.. pa ako hocete mozete procitati, pa ko hoce ostavit cu u komentaru link, ali da vam odmah kazem nije zavrsena. xd