Gledao je kako odlazi ali nije shvatio da je gubi .
Još nije bio svjestan koliko mu je značila i koliko je izgubljen bez nje .Grlio je ponos ni svjestan da je upravo doživio pad.
Vrijedjao je i govorio laži , to sve podpratio je osuđivanjem i ako nije bila kriva.. ponižavao ju je da je bilo teško i gledati onako sa strane .
Nije imala namjeru da mu ne ostane dužna ali je progutala svaku riječ uvrede jer i onako je sve bilo nula u poredjenju šta je dozivala s njim .
Okrenula je se i otišla bez i jednog znaka kajanja .
Napravila je korak i osjeti srce u grlu kad začu svoje ime s njegovih usana .
-"Selma "
Puna nade da ipak nije odustao i da nije mogao da je pusti se okrenu ...
Presjekao ju je pogledom . I ona kao da ispusti svoje srce iz grudi na pod .,nakon što joj reče da za jedno vrijeme drže tajno njihov rastanak jer mu je majka teško bolesna i da ne bi momentalno mogla da podnese tu vijest . Dodao je još i to da kad bude vrijeme da joj jednostavno kaže da ima nekog i da ne želi da nastavi ovako jer u njenom srcu nema mjesta za dva čovjeka . Selma izgubljena od šoka samo je nijemo gledala u pod jer nije imala snage da ga gleda u oči jer bi se odala istog trena. Kidala se iznutra ali ipak poslušno prećuta.
Kimnu glavom kao da se slaže s prijedlogom i istog trena kad on nestade iz vida spusti se niz zid i kao da je skupljala djelove svog srca po podu oko svojih nogu , tiho zajeca. U mislima jedna rečenica se iz nova motala ...čime je ovo zaslužila???Volila ga je i to iskreno svim srcem.
Skupila je snage i ustala . Popravi svoj izgled i uradi baš onako kako joj je često govorio , da treba da nauči da više cijeni samu sebe . Da jednog dana kad ne budu skupa bude jaka žena .
Pa on je od samog početka želio upravo ovo "rastanak "... zašto je onda trošio svoje i njeno vrijeme ? Zašto je lažno planirao i maštao život s njom ? Kiselo se nasmiješi kad u prolazu sretnu nekoliko poznatih lica . Kao da je bila obilježena , kao da joj je na čelu pisalo zauvjek njegova ...takav je osjećaj imala .
Udahnu duboko i zakorači u duboku avliju . Sad joj je trebalo toliko snage da sakrije i od svojih njihov rastanak . I onako je uvjek bila kao podstanar možda ni sad niko ne primjeti ništa ...
Dok je skidala obuću začu majčin glas kako u sobi do njene govori nekome od ukućana kako je dok se vraćala s posla vidjela djevojku poput Selme kako plače pored starog zida da nije bila sigurna koliko Selam voli školu i da nema tog ko bi je natjerao da izostane bi pomislila da je ona ...
Pogleda se brzinski u ogledalo i shvati da je izgledala kao da su joj sve lađe potonule . Lagano zatvori vrata od kupatila i skidajući prvo što je našla na striku da je njeno na brzinu presvuče , popravi kosu i šminku . Dok je stajala i prala ruke u kupatilo joj sva radosna utrča sestra uz standard pitanje kad si ti došla .
Selma pročisti grlo i dok je motala peskir oko ruku izbjegavajući gledanje u lice reče kako nisu imali posljednji čas pa je se zato ranije vratila kući . Majka se pojavi iza oskrinutih vrata i iznenadjena što je vidi dok joj je slika djevojke koja plače prodje mislima , odmahnu glavom i odmjeri Selmu uz pitanje kad je došla . Selma se uspravi i ponovi isto što je maločas rekla sestri .
Majka kao da je predosjećala ili osjetila u njenom glasu samo joj dobaci da je ručak još na stolu i da kad završi može sve da skloni jer je ona imala još nekih obaveza.
Selma poslušno kimnu glavom i prodje do trpezarije moleći se u mislima da su svi ukućani imali neku obavezu kao i majka. Brat je jedini bio za stolom . Odahnu . On je nikad nije ništa pitao osim za nešto novca da mu posudi koji je obećavao vratit ali to nikad nije učinio . Pozdraviše se pogledima i ona krenu da skuplja prazne tanjure . Uhvati je za ruku i tiho da niko nečuje je upita da li je sve u redu . Selma osjeti gušenje i glas joj podrhta pa samo odmahnu glavom kad joj se majka pojavi iza ledja . Brat dobaci majci da su oni dani u mjesecu u pitanju i istog trena samo su se začuli zvukovi ulaznih vrata . Odlazili su jedni za drugim . I kao da su ih tačno odbrojali nakon što se oglasi tišina , brat izvuče stolicu do svoje i potapša je davajući joj tako znak da sjedne . Pognute glave spusti se na stolicu crpeći posljednji atom snage da ne zaplače .
Topla bratova ruka na njenoj bradi je natjera da podigne glavu . Njene plave oči se ogledaše u njegovim kao da su se gledali u ogledalu . On je bio nepune dvije godine stariji od nje ali su često ih smatrali blizancima , jer toliko sličnosti nijedno od drugih troje nije imalo koliko njih dvoje .Drugom rukom je skloni krvdzavi pramen kose s lica i zabrinuto zatraži da mu se izjada. Nikad do sad nisu vodili ovakav razgovor . Nikad do sad je niko nije ovako brižno gledao . Pomalo zbunjena slaga da je imala težak dan i da je pomalo hvata panika jer se bliži kraj godine . Izgledalo je kao da joj je povjerovao ali dok je ustajao i skupljao tanjure one iste koje je ona započela , onako da je zvučalo ne obavezno joj reče da je vidio onog njenog "čupanju " kako su ga svi nazivali osim majke , zbog duge kose koju je s ponosom nosio .
Selam odlazeći do kuhinje dobaci kako joj je prioritet škola i da s njim i onako nije ništa ozbiljno ako je bio u pitanju nastup da je ni to nije zanimalo . Brat prošaputa kako se nada da je tako i odustade od namjere da joj kaže da ga je vidio u autu s nekom nepoznatom ženskom kako odlazi sa žurke gdje je imao nastup.
Začuo je se zvuk ulaznih vrata i ona shvati da je u kući ostala sama ... istog trena zatvori vrata svoje sobe i krenu sa trpanjem u kutiju sve uspomene od Kenana . Posljednji je skinula lančić s vrata . Jedna polovina srceta s njegovim imenom je bila kod nje a druga s njenim kod njega . Poklon za novu godinu kad joj je obećao vječnu ljubav i da je nikad neće ostaviti .Zadrža ga ispred lica kao da je bila hipnotizirana krenu da razmišlja . Jednom davno joj je neko rekao kako je život igra i da treba igrati/živjeti do pobjede , i ona je to nekako uvjek čuvala u podsvijesti . Možda je bila u pravu ali ostalo je vrijeme da pokaže i dokaže koliko je bila u pravu i koliko je vrijedilo da se bori ili odustane kako je to sad upravo činila.