– Zabavite se i ne zaboravite gaće! – Babsi je doviknula za nama kada smo se danas izvukli iz kuće i pošli u grad. Vrijeme nakon svog onog preskakanja bilo mi je tako lijepo, baka i Liam su se odlično složili, prekopala mu je cijeli život i obiteljsko stablo, ja sam shvatila zašto nikada nisam dovela doma čak ni one koje sam možda željela dok je trajalo i dok nisam dobila nogu, a on je zapravo bio opušten totalno i sve pričao baki kao da se oduvijek znaju.
Nisam mogla ne zatreskati se dodatno u to, u njegove osmijehe, poglede koje mi je upućivao, u način na koji je razgovarao sa mojom, naglavašam mojom bakom.
Što je meni ovo u životu trebalo, da se trsim bez veze, da si kompliciram sve, kad sam znala od one večeri da mi se sviđa baš onako pravski? Što sam se otimala, što sam vjerovala onom crnjaku koji me uvijek pratio kad su tipovi u pitanju? Pojela sam sama svoje dupe u Petak, a pojela sam ga i u tu Subotu. Jer nakon što smo napustili moj dom, obišli smo sva lijepa mjesta u ovom našem gradiću, pa već kako se mrak uhvatio završili u Beachaven vinariji gdje smo probali njihovo domaće vino i gdje sam se ja prvi put uz nekog muškarca osjetila kao prokleta princeza. A, on je to znao. Znao je i sviđalo mu se koliko i meni.
– Rekao sam ti da nisam kao tvoji bivši koji nisu vidjeli u tebi ništa od tvojih mnogih kvaliteta, nego samo igračku za zabavu. Prelijepu igračku.
– Nisi ni ti vidio ništa od mojih kvaliteta Monroe. Još.
– Vidio sam dosta i sve mi se sviđa. Cijela ti. Ne samo tvoje tijelo i način na koji me odvajaš od zdravog razuma.
– Bila su ovo zaista divna dva dana.
– Toliko ih je još pred nama, tek smo počeli dušo.
– Ne misliš li da bi trebali da se malo razdvojimo? Na nekoliko sati bar? Da svatko ide svojim putem?
– Dosadio sam ti?
– Ne, samo... Možda ja tebi jesam.
– Gluposti. Vidiš kako nam je lijepo cijeli dan. Ako si za možemo u trgovinu po te gaće, ali tebi večeras neće trebati. Odnesi Beatris.
– Zašto mi neće trebati? Opet ćeš me svući?
– Na obostrano zadovoljstvo.
– Možda bismo mogli negdje van. Znaš, među narod.
– Pa nismo li među narodom?
– Znaš na što mislim.
– Neki klub?
– Da. Mogao bi konačno da se vidiš sa tim upornim prijateljom koji neprekidno zove dva dana i da mu ispričaš što trebaš.
– Neka ga, neka se prži. Ne želi on ništa, samo da sazna sve detalje u vezi nas.
– Pa, ispričaj mu.
– Hoćeš ti ispričati svojim prijateljicama?
– Ne znam koliko je to pametno. Lude su.
– Kao i ti.
– Mrzim te.
– Aha, kako da ne. Onda, želiš u klub?
– Ako ti želiš.
– S tobom želim sve.
***
– Ajme meni ovo mora da prestane u roku od odmah! – padam mu na prsa dok mi se mokro tijelo lijepi za njegovo. Miluje me po kosi dok ubrzano dišemo i srca nam udaraju glasno i dvjesto na sat.
– Nisam ja ovo izazvao Ljepotice, ti si.
– Znam, ali što ću kada si tako seksi kada plešeš.
– Bolje da nismo išli u klub.
– A, ne, ne bolje što smo otišli sada znam kako će mi biti idući put ako mi tako prokleto luda ideja padne na pamet. – smije mi se i utiskuje poljupce u moju glavu. Da, otišli smo u klub, da pozvala sam svoje blesave drugarice i on svoje drugove i tu je nastao totalni raspašoj. Svi smo se upoznali, otkačili, popili smo kao proklete cisterne i napravili ludilo u klubu. Ne, nisam mogla sebe da prepoznam, znam da se razuzdam kad popijem i kada je zabava dobra, ali s njim pored sebe, s njegovim rukama oko mog tijela bila sam totalno, ali totalno luda. I pijana i svjesna u isto vrijeme i prosto oduševljena privlačnošću koju osjećamo jedno prema drugom. A, onda se cijela svjetina tamo razmakla da bismo nas dvoje mogli plesati nekakav tango u disko ritmu i tu sam se raspala totalno. Njegovi su me pokreti izludjeli, uzbudili i pred kraj te pjesme samo sam ga izvukla van uz žestoko navijanje prisutnih. Navalila na njega kao gladan pas na sočan komad mesa, utrpali smo se u auto i jedva stigli do stana. Srećom sam si kupila i rezernu odjeću danas, a ne samo gaće za Babsi, jer ova koju sam imala otišla je k vragu. I nije ju on uništio, ja sam ponašajući se kao divljakuša. Pripisujem to divljaštvo alkoholu u meni, a toliku sekusalnu želju ne znam kome da pripišem. Oborila sam ga na krevet, doslovno strgala sve što me dijelilo od te gole, vrele kože i bez puno ikakve predigre navalila na njega. Jedan orgazam je došao brzo, nisam mu čak dala ni da nas odvoji, nastavila sam dalje ne silazeći s njega. Uživao je koliko i ja dizao se i uzimao me cijelu u ruke, stegnutim prstima u grču prelazio mojim leđima opijen strašću.
– Nikada... nijedna... nije...
– Šuti!
– Lorena, ako se desi...
– Ne pričaj sad.
– Lorena... prokletstvo, čekaj... – pokušavao je jadnik, ali nisam mu dala da nastavi s pričom sve dok se nisam istrošila do zadnjeg atoma snage i samo evo pala na njega. I sada tu ležim totalno odvaljena, tijelo mi jeste uživalo u ugodnim grčevima mog donjeg dijela, ali sada sam evo kao kakvo pile bez kosti, kao neki žele rasuta po njemu.
– Sad možeš reći što si htio Monroe. Ne za vrijeme jahanja, ne za vrijeme odvaljivanja od svijesti. – Pridignem se pa naslonim bradu na njegova prsa. – Reci, da čujem.
– Pa, prvo sam htio reći da nikada nijedna žena nije ovako izvlačila iz mene... Znaš... Ovo.
– Naravno da nije, ja sam posebna. – aha, kako a ne.
– I htio sam reći da ako se dogodi nešto što...
– Što bi se dogodilo?
– Pa, pretpostavljam da uzimaš pilule i da se tako štitiš, zar ne?
– Čemu sada to?
– Popila si je nakon vinarije, vidio sam.
– I?
– Pila si. Vino, pila si ogromne količine alkohola.
– Koja je poanta Monroe?
– Ne znam kako to ide i kako djeluje, ali znam da kada se tablete miješaju s alkoholom imaju umanjeno ili čak nikakvo dejstvo, a mi smo imali odnose svaki put bez ...
– Misliš na trudnoću? Misliš da želim da...
– Mislim da postoji rizik. I ne ne mislim to što ti sada umalo nisi izrekla. Samo...
– Samo što? Ako se to dogodi što onda? – on kratko zašuti, a onda kaže:
– Onda više nećeš biti moja djevojka. – Srce mi pređe u nos. Progutam teško, pa se uspravim brzinom svjetla.
– Molim? Što to treba da znači? Ako slučajno zatrudnim s tobom, ja... Ti ćeš... – izbezumljena sam. Prije minutu sam uživala u njemu, sada mi govori da će me šutnuti ako ostanem trudna. Ne, ovo se prokleto ne događa! – Jebi se Monroe! – skačem sa kreveta i sa stolice uzimam vreću s odjećom. On ustaje za mnom i smijući se pokušava da me uhvati i vrati nazad.– Pusti me! Samo me ostavi na miru Liam! Kako možeš? Kako samo možeš tako nešto reći?
– Lorena stani, čekaj, nisam to mislio.
– Mislio si! Rekao si to. Ako se to dogodi više neću biti tvoja djevojka. Što bi to moglo značiti, ha? Šutnut ćeš me. Isto kao i svi. Čemu ovo sve? Čemu sve te priče i sve ovo...
– Stani luda ženo, čekaj, pusti me da kažem.
– Neću! Ne želim.
– E, pa hoćeš! – uhvati me za ruke, a onda me povuče k sebi i čvrsto zagrli. Otimam se, ali ne možeš se ti udavu oteti. Stegao je svom snagom.
– Ugušit ću se.
– Neka ćeš.
– Liam, pusti me!
– Ne dok ne završim započeto. Dok ne kažem m do kraja bez prekidanja.
– Ne moraš, sve je jasno.
– Začepi Batista! Samo me pusti da završim.
– Završio si. Mi smo završili.
– Ni u ludilu Ljepoto, rekao sam tek smo počeli.
– Lagao si. Lažeš cijelo vrijeme.
– Lorena, šuti! – vidim da me neće pustiti dok ne ušutim pa to napravim. – Hoćeš sad šutjeti samo minut, molim te? Da te pustim?
– Marš!... Hoću, samo me pusti davim se. – on malo opusti, ali ostavi me u stisku. Oči mu gledaju moje, mutan je totalno jer iz mojih naviru suze, totalni kaos.
– Rekao sam... Ako se to dogodi više nećeš biti moja djevojka. – usna mi zaigra i evo kreću suze van. – Ako se to dogodi... bit ćeš moja žena. Ne djevojka, nego žena. – trepćem dok se zbilja davim iznutra i raspadam se sa suzama.
– Što?
– Lorena... Kako si mogla pomisliti da bih te ostavio da ostaneš trudna? Da nosiš moje dijete? Vrijeđa me što si mogla i pomisliti da sam takav čovjek. Užasno me vrijeđe i boli me, moram priznati. Nikada Ljepoto. Nikada ne bih ostavio ženu kojoj sam ja posadio tamo neki cvjetić u bašticu. Nijednu, a tebe posebno. U tebe sam se sav utisnuo kao oni prokleti vukovi iz onih vampirskih filmova. Ti si moja od prvog seksa i ostat ćeš to vjeruj mi dugo, ako se mene pita. A, ako se dogodi trudnoća... Kako rekoh nećeš mi biti djevojka, bit ćeš mi žena i majka našem djetetu. I morat ćeš se naučiti nositi s titulom Sudijine žene, pa što ti Bog da. – sad više ne plačem, sad ridam, slinim i davim se u slinama i suzama. On se smije, a ja bih ga tukla.
– Mrzim te! Zašto si... dozvolio da mislim...
– Ništa ja nisam kriv ti si to sve sama u glavi sebi sredila. Ova dva dana koja smo skupa su... Ne znam san. Ja taj san želim sanjati i živjeti još puno godina. Ne dana, ne mjeseci, godina dušo. – Bacam mu se na prsa i vežem ruke oko njega. Ruke koje su ga do prije minut gurale i tukle posvuda. Plačem, a on mi ljubi tjeme.
– Blesava ženo...