Izdržati današnji dan s njim bilo je neviđeno mučenje. Em što nam slučaji nisu bili ni malo zabavni, smiješni i uzbudljivi kakvi inače budu, nego sve neke svađe, prepirke, zavade ove i one, tu mi je on cijelo vrijeme odašiljao vibru onu pobjedničku koja kazuje da sm izgubila iako sam se svojski trudila da se to ne dogodi. A to me zbilja izluđivalo jer je na neki način bilo uzbudljivo i samo mi je nenamjerno raspirivao maštarije o onome što će se dogoditi u Petak navečer. I sada sjedim tu u fotelji, ispratila sam Stefi, minuta je do ponoći, a ja ne čekam Novu Godinu nego čekam da sat otkuca i da krene novi dan. Dan u kojem ću htjela ne htjela, ali svakako više htjela opet da se nađem u njegovim rukama i strah me da će biti baš onako kako je Stefi rekla.
– Idi spavaj mala, ne vrijedi ti da se ždereš. Njegova si sutra i to ti je kraj.
– Zašto ti Babsi ne spavaš nego me trumiraš iz mraka?
– Zaspala sam, ali imam babski mjehur ako si zaboravila, moram na toalet svako malo. I što vidim kad odem na pišanje? Tebe kako tu cmoljiš, a zapravo u sebi uzidšeš i jedva čekaš da ga zaskočiš. I da on tebe zaskoči, kako god.
– Nema dalje Babsi, izdurao je, sutra pada seks kao kiša.
– Ah, jadnica baš si tužna zbog toga. Sirota ne voli. Ne trubi bez veze rekla si da ti je bilo super s njim.
– Pa, je.
– I opet će.
– A, što ako ne? Ako nam ne bude dobro i razočaramo se jedno u drugo? Kako ćemo se podnijeti sve ove dane koje sam osuđena biti u toj prokletoj sudnici?
– Što ima da ne bude dobro? Želite se, strast vrca na sve strane, ne znam što još treba? Idi spavati ne razbijaj glavu glupostima. Dođi ovamo, ljubi te Babsi – privuče mi glavu k sebi pa utisne dug poljubac. – Vi mladi danas samo komplicirate nepotrebno. Mrknite se i Bog vas veselio. – Odmahnem glavom, poželim joj laku noć, pa i sama krenem u sobu. Uđem u kupaonu, svučem se i stanem pod tuš. Gledam svoje golo tijelo, lijepo je ne mogu reći da nije. Znam da će sutra njegove ruke prelaziti mojom kožom, i ne samo ruke. Udahnem duboko. Želim li to? Itekako želim. Jesam li bila totalni kreten što sam sve ovo radila od početka i što nisam odmah priznala sebi da ona noć nikako nije bila geška i da je on baš super savršen za mene i da me neće otkantati kao drugi– jesam! Pa Lorena spremi se. Nije da nisi igrala igrice sada snosi posljedice.
Što dvije, tri kapi parfema, danas doslovno cijela bočica ide na moje tijelo, a preko njega najfinija košulja koju imam u ormaru i ujedno najseksi trenutno. Za večeras ću kupiti novu, neku više modernu i sa dugmićima koji se neće raskidati kada je raskopčam ili je ona strgne s mene. Uuuu... Već mi tijelo zadrhti kada na to pomislim, pa se opomenem onom starom izrekom: Strpljen–spašen. Dođe mi da otkažem sve što imam danas i da je odvučem negdje i izlazak da traje cijeli prokleti dan, ne samo navečer. I onda mi sine! Pa, zašto to ne bih i učinio? Ja sam prokleti sudija, ja mogu da odlučim da danas neću doći na posao. Bože pa ja sam naprosto genije, kako se ovoga nisam ranije sjetio!?
Ne bude mi teško dohvatim se mobitela i nazovem na centralu. Objasnim da otkažu sve za danas, da neću moći doći zbog zdravstvenih razloga, da sve prebace za ponedjeljak pa ću ostati duže na poslu da nadoknadim. Da gospođica Batista također ne mora da dođe jer ide u paketu sa mnom i da sam joj javio da ne dolazi. Nakon toga svjedeno sjednem u auto i odvezem se pred sudnicu. Stanem pored parkinga i vidim kako ona izlazi iz automobila neke lijepe plavuše. Stane, poravna si djeću, duboko udahne. Znači lijepa Lorena psihička priprema pored ove fizičke je tu za tebe ovo jutro. Nepotrebno. Plavuša ode ja stanem na njeno mjesto, pa iziđem van.
– Lorena! – viknem, ona stane pa prvo objesi ramena, a onda se okrene na petama. Meni se mozak u glavi okrene kada vidim kako je lijepa i jedino što mi prođe kroz svijest jest njen dolazak do mene one večeri u klubu. Kako je bila prelijepa i posve drugačija u malo pripitom stanju.
– Nadala sam se kavi i ovog čarobnog jutra, ali izgleda ipak ne.
– Bit će, ali ne ovdje – kažem, pa koraknem prema njoj.
– Ne ovdje? Ti moraš na posao, ja na odsluženje kazne. Koju si mi sam nakačio Druže Sudija.
– Danas ne radimo. Petak je.
– I?
– Petak je i ja sam pobijedio u tvojoj maloj igri. A, kako sam pobijedio tako sam sebi dao za pravo da promijenim tijek današnjeg dana i ne želim čekati večer da te odvedem na spoj.
– Prolupao si. Majke mi moje Glorie prolupao si.
– Vjerojatno, ali ne smeta mi to sada. Upadaj u auto gospođice Lorena, vodim te na kavu.
– Što ti si zbilja ozbiljan?
– Mrtav ozbiljan. – slegne ramenima, zagrize usnu. – Javio sam da ne dolazimo danas, nemoj da se brineš.
– Ne brinem se, ti si me kaznio, ti za mene odgovaraš zabole me.
– Tako je! Drago mi je da si konačno shvatila da će biti onako kako ja kažem. – Prostrijeli me pogledom, da ima moć da me sasječe garant bih sad ovdje ležao u komadima. – Šala Ljepoto, ne uzimaj za zlo. Dođi prije nego nas netko vidi, znat će da smo zdravstveno potpuno ispravni, što više savršeni i da se izvlačimo s posla.
– Pa to i radimo.
– Sve zbog ljubavi mila. – okrene svojim krupnim očima i odmahne glavom. Otvorim joj vrata auta, pa kad sjedne brzo pređem na svoju stranu, uđem i vežem pojas.
– Gdje idemo?
– Prvo na kavu i doručak, a onda... Onako kako sam rekao sve po redu i kako treba.
* * *
– Lijepo je – kaže i otpije gutljaj kave. – Nisam nikada ovdje bila.
– Ma je li moguće da postoji nešto što ti... nikada nisi? – nasmijem se i namignem.
– Nije lijepo da me provociraš Monroe. Na prvom spoju još.
– Moje isprike lijepa damo. – odloži šalicu na stol, pa skupi dlanove.
– Zbilja Monroe sada kada smo ovdje ovako, van sudnice, van svega, možeš li mi prokleto objasniti zašto si to učinio?
– Nisam li već objasnio? Neću se ponavljati. Ako imate žalbu na presudu gospođice Lorena možete je predati u sud u roku od 48 sati od donošenja iste. Kako je vaših 48 sati davno isteklo, nema prava žalbe nego da odradite to što vam je dodijeljeno. I posliije ćemo vidjeti.
– Zašto si TO uradio? Zašto TO poslije? Zar ovo nije dosta?
– Nisam želio da me smatraju nepravednim. Zbog onoga što si učinila Ljepotice trebala si dobiti mnogo veću kaznu.
– Mogla sam da platim.
– Ne, nisi. Ne radiš, nemaš plaću, morala bi se zadužiti, a to ne bih želio.
– Ma, što se ti brineš za moja dugovanja? Velika sam ja cura.
– Ovo je ispalo sasvim dobro, što više savršeno! Priznaj da si uživala u ovim danima, u svemu ovome!
– Ni najmanje.
– Lažeš koliko si teška Ljepotice. – nasmije se i namigne.
– Bilo je zabavno.
– Iskreno, ja sam uživao. Sve što je bilo samo me još više privuklo tebi. Reci što god hoćeš i misli isto to, ali ja osjećam da smo nas dvoje savršena kombinacija. Spojeni tako ludo, oboje onim što inače ne činimo, vjerovali smo da se više nećemo sresti, a onda sudbina kaže Dobro jutro i to u mojoj sudnici.
– Da. Upravo tako. Svo ovo vrijeme sam mislila da sam u pravu, da je ta noć bila greška, ali prokleto nije. Uopće nije bila greška.
– Da li ja ovo sanjam ili zbilja čujem ove riječi kako silaze sa tih divnih usana?
– Ne vrijedi se boriti Monroe. Jasno mi je to. Žao mi je zbog ovih dana iako je bilo prokleto zabavno. Pogriješila sam. Priznajem. Htjela sam skroz suprotno od onoga što se zapravo događalo. Htjela sam da se makneš od mene, da te sebi nekako... Što znam, smučim. Ali... Sviđaš mi se. Ludo.
– Vidiš koliko je ovako bolje? Bez pretvanja, bez tvog otimanja, bez nepovjerenja. Uvjerena si da ću te samo poševiti i odbaciti, čak i nakon svih ovih dana koje si provela pored mene. I nakon ševe očima, i dizanja u uredu i mokrih gaćica posvuda. Ako ćemo realno Ljepoto to smo već obavili. Poševili se i razišli, tako da to možeš precrtati.
– A, tvoj plan za danas je što? Razgledavanje muzeja? Piknik u parku? Romantična vožnja po hladnoj i smrznutoj rijeci dok zamišljamo da ne plovimo Cumberlandom već nekim kanalom u Veneciji?
– Želiš da plovimo?
– Ne. Plašim se vode. I prokleto je hladno.
– Nemoj mi to reći! Znači čamac će ostati privezn uz obalu. Šteta. Kunem se da znam da vozim baš onako polako i romantično.
– Nemam pojma o čemu pričaš.
– Plan za danas lijepa Lorena bio je onako jednostavan jer sam imao samo večer, ali kako sada imam cijeli dan i ti si na to pristala, imam mnogo više opcija, a od svih njih najviše mi se dopada baš ona koja uključuje Cumberland rijeku.
– Ne sjedam u nikakav čamac i točka!
– Ne moraš, možemo i bez toga. Ali sada definitivno imam novi plan. Nadam se da voliš parkove.– slegne ramenima. – Onda riješeno. – Pogledam u njenu odeću, pa u svoju, da suviše smo lijepo obučeni za ovo, trebat će nam nešto drugo. – Ako si popila da naručimo doručak, pa moramo u šoping.
– Kakav šoping?
– Trebat će nam druga odjeća do navečer. A, onda nam odjeća više uopće neće trebati.