Sumorno jutro i nevrijeme koje se navlačilo je uticalo na raspoloženje svih ukućana Wilson carstva . Andrea je pokušala preko dede da okuša sreću još posljednji put prije odlaska.
Nabaci tužan pogled i potrudi se da raznježi piskav glas još dok je najavljivala svoj dolazak . Sebastianova starija kopija se ispravi ispred nje s rukama u džepovima . Ona se malo uplaši jer je bilo više nego jasno od koga je Sebastian sve naslijedio .
Ali ustraja u svojoj namjeri . Nije oklijevala .
"Dragi djedice došla sam se oprostiti od vas jer odlazim ... žao mi je što Sebastian nije poslušao sve vas i što nisam uspjela da ispunim obećanje ..."
Deda spretno sakri svoj osjećaj i odglumi razočarenje ali i dalje ostade pri unukovom odabiru jer koliko god mu je bio cilj da oženi Sebastiana , toliko nije želio ni da mu unuk prihvati ponudu .
Uzeo je njenu ruku koju je držala ispruženu za pozdrav i lagano je potapša drugom rukom birajući riječi da ne bi otkrio svoje stvarno stanje i mišljenje .
" Žao mi je ali moramo prihvatiti njegovu odluku , znaš nije jednostavno da prihvati tako nešto ipak bi to bio skandal i ma koliko ja želio pomalo ga i razumijem ... znaš ipak si ti kćer njegove strine i..."
Izvukla je ruku i kao da je koristila sve sile strpljenja odmaknu se kako ne bi odala ni ona svoje pravo stanje i pomalo zamuckivajući pokuša da podsjeti i dedu i sve ostale koji su prisluškivali a pretvarali se da nešto rade i da ih nisu ni primjetili .
"Ali svi već znaju da me je majka donijela sa sobom u brak ! Nas dvoje nismo u krvnom srodstvu i ja sam želila samo da ispunim maminu želju ali i da zaštitim Sebastiana i vaše bogastvo ... ovaj vaše prezime i vas status . Da na to sam mislila. Zar i sami niste rekli da sam ja najbolji izbor . "
"Sve si u pravu kćeri ali ipak nije na meni da guram silom . Sebastian ako nešto ne želi nije na meni da tjeram suprotno . Ipak je brak nešto što on sam treba da odlučuje a ne mi. Upravu si možda i jest najbolje da se udaljiš , ko zna možda tad i sam shvati da smo svi bili u pravu . A i tebi će dobro doći , nije ni tebi lako da živiš kako drugi to žele . Prihvatili smo te kao svoju i zato i jest sve ovako pomalo čudno i za Sebastiana a i za nas . Stoji da je tvoja majka mislila za sve najbolje ali nažalost nije na meni da odlučujem ."
Poklonila mu je osmjeh i žurno vukući kofer za sobom napusti dvorište ulazeći u spreman prijevoz kojem ugura kofer kao da je on bio kriv za njen neuspjeh . U sebi je vrištala ali nije puštala glasa . Istipka nekoliko poruka , vjerovatno da se oprosti ili da najavi svoj dolazak očevoj familiji jer nigdje drugo nije mogla da ode .
Anela skupi kosu ovog puta ne zatezajući i iznenadjena Tonijevom uznmirenošću brzo veza kecelju spremna da primi naredjenje . On joj ugura porudžbinu u ruke i glavom pokaza u pravcu zavjesa . Samo je uspjela izustit "ali danas nije dvadesetsedmi !" i već se nadje ispred stola jer ju je Toni odgurnuo istog trena kad je preuzela poslužavnik . Držala je pogled oboren . Po običaju dozvoli da svi uzmu svoje poručeno i samo što se okrenu da izadje zaustavi je hvatanje za ruku. Ispratila je pogledom ko je imao toliko smjelosti i hrabrosti jer svi koji su dolazili u ovaj dio su bili dobro informirani da Toni nije dozvoljavao ovakvo ponašanje ili bolje rečeno fizički kontakt prema svojim zaposlenim . Osjeti strah kad se pogledi sudariše . Sebastian je sa smješkom lagano popuštao stisak ruke i zamoli je da požure sa hranom jer nisu imali dovoljno vremena kako su planirali . Kimnula je glavom i odlazeći baci još jednom pogled , kad je on imao hrabrosti da krši pravila onda je to mogla i ona...Ispraćao ju je pogledom i ona osjeti nelagodu i neki strah , pa opet obori pogled prije nego bude morala i Toniju da se pravda .
Odlazila je i dolazila ... Više nije podizala pogled , valjda se nije usudila .
Molila je boga da se današnji radni dan završi jer je odlučila da se javi na e-mail za ponudu za posao koji je dobila ...Ujedno se i prisjeti da pita Tonija da on nije imao udjela u tome . Iznenadjen njenim pitanjem samo odmahnu glavom , nije bila njegov prvi izbor ali ju je iz sažaljenja primio i nije se pokajao , opravdala je svoj rad i ako je ponekad bila tvrdoglava ali je pošteno radila i uvjek na vrijeme dolazila . Koliko je njoj bio potreban posao i njemu je radnik . Pomalo ga zabrinu njena zamišljenost pa je onako u prolazu krenu ispitivati . Nije krila ništa od Tonija pa tako ni sad , otvoreno mu je ispričala za e-mail . I njemu je bilo pomalo čudno ali posumnja da je nije škola ili firma u kojoj je stažirala nije preporučila i ostalo je na tome. Dok su gosti odlazili ona je pripremala sve potrebno kako bi i ona ranije krenula . Toni sa zadovoljstvom joj predloži još da izbaci smeće i da je slobodna . I on je bio zadovoljan današnjom zaradom kao i Anela svojim bakšišom.
Pozdravi se sa lokalnim gostima i ostalim radnicima dok je izlazila ni sluteći da su je plave oči pratile pogledom. Zamahnula je smećem kako bi uspješno ubacila u kontejner ali je vreća pukla i većina odpada završi na Sebastianovim cipelama i nešto manje na hlačama . Iznenadjena što je bio iza nje stajala je u bunilu širom otvorenih usta . Trajalo je nekoliko minuta njeno čudjenje i njegov šok sve dok se nije pojavio neko od njegovog bezbjedjenja ali im dade znak da se udalje . Anela izvuče maramice iz džepa i ispruži mu da se pobrine ali je on smrknuto ispod obrva odmjeri ne pomjerajući se .
Slegnula je ramenima i krenu da se udalji uz brondanje da nije valjda očekivao da će mu ona da očisti jer je i sam kriv što je prilazio , kao i da nije imao ništa da traži u njenoj blizini . Sjela je u svoje auto i kao uvjek do sad , nije imala sreće da upali iz prve . Nervozno je udarala dlanovima od volan da nije ni primjetila da su joj vrata otvorena . Trgnu se na hvatanje za rame i u sekundi se nadje na zadnjem sjedištu luksuznog auta . Sebastian se smjesti do nje i izda naredjenje vozaču da vozi ne spuštajući pogled s nje . Nije disala . Tek nakon njegovog obraćanja njoj je skupila snage da progovori .
" Platićeš mi za ovo !"
"Hoću ali sad momentalno ja nemam toliko novca da platim ."
Nije bila opsjednuta maskiranim stvarima ali je dobro poznavala sve one koji su dolazili u restoran i od Tonija je često mogla da čuje kako komentariše odijela i obuću , govorio je kako neko na sebi nosi odjelo za cijenu nečijeg auta .
Sebastijan se opušteno nagnu na drugu stranu praveći prostora da je odmjeri i trljajući bradu sa mangupskim osmjehom je još više uplaši kad izusti :" u tom slučaju ćeš da odradiš svoj dug ."
Anela se potrudi da sakrije strah jer joj je mnogo toga prošlo kroz glavu ... tiho skoro nečujno izusti " ne bježim od duga i odplati ću ga samo me pusti da idem kući."
Zanemario je i ako ju je sve čuo , zabaci glavu nazad i zatvori oči , a ona se neprimjetno primače prozoru pokušavajući da prepozna put kojim su se vozili.